IAKO se kreativno pisanje kao oblik izražavanja misli i osjećaja najčešće veže uz nastavni predmet Hrvatski jezik i književnost, iznimno je važno za sva područja obrazovanja, svakodnevnu komunikaciju i za kasniju uspješnost u brojnim zanimanjima. 

 

Kao i svaka druga vještina, kreativno pisanje može se naučiti. Zato smo nakon besplatne prve radionice Kad odrastem, bit ću pisac, kojom su bili oduševljeni i djeca i roditelji, odlučili organizirati njezin drugi dio s novim idejama, drugačijim zadacima i drugačijim nagradama i to za djecu od 8 do 12 godina, 7. travnja 2018. u 12:30 sati u zagrebačkom Megastoreu, baš nakon odmora na proljetnim praznicima i netom prije povratka u školske klupe. Svoje dijete možete prijaviti putem ove poveznice. Napominjemo da nije nužno da je dijete sudjelovalo na prošloj radionici kako bi moglo i na ovoj; svi su dobrodošli. 

 

 

U svakome djetetu kriju se talenti, a ako mislite da bi pisanje moglo biti jedan od talenata vašeg djeteta, pomognite mu da svojim pisanim izražavanjem otkrije što sve krije u sebi i razvije svoj puni potencijal. U nastavku donosimo neke od brojnih prednosti utjecaja kreativnog pisanja na djecu. 

 

 

Kreativno pisanje od iznimne je važnosti za razvijanje mašte i poticanje kreativnosti. Djeca uče kako određenom problemu pristupiti na različite načine, kako oblikovati likove, kako se jedna te ista priča može ispričati iz nekoliko različitih perspektiva, kako jedna predstavljena varijanta fabule nije uvijek i jedina vrijedna pažnje.  Djeca koja danas razmišljaju kreativno i izvan zadanih okvira, u budućnosti će se dobro snaći i u poslovnom okruženju u analizi i nuđenju kreativnih rješenja za bilo koji problem.

 

 

Pisanje je odraz našeg unutarnjeg svijeta. Zadaci koji se daju djeci prilikom pisanja sastavaka, školskih zadaća ili na radionicama pisanja potiču ih na promišljanje o određenoj temi, istraživanje vlastitog svjetonazora te im daju mogućnost izraziti na papiru ono što možda sami ne bi glasno izgovorili. Pisanje pruža sigurno utočište u kojem je dijete samo pred praznim papirom na kojem su otvorene sve mogućnosti. Dakako, svaka pohvala za dobro učinjeni i shvaćeni zadatak čini čuda za dječju vjeru u sebe. 

 

 

Da bi se uopće napisao uspješan tekst, potrebno ga je dobro isplanirati. Kada pišemo priču, moramo osmisliti likove, pridati im određene osobine, napraviti plan fabule, odlučiti koje ćemo pripovjedne tehnike koristiti u svome pisanju, promišljati o korištenju jezika, a sve to iziskuje dobru organizaciju. Tako djeca uče da je organizacija ključna za uspješno obavljanje bilo kojeg drugog zadatka.  

 

Osim toga, na radionicama djeca čitaju svoje pisane uratke pred drugim polaznicima, a potom zajedno raspravljamo o tome što je  u određenom tekstu bilo dobro, kako su pristupili zadatku, gdje je vidljiva velika kreativnost,  što im je bilo posebno izazovno, ali i o onome što bi se možda moglo poboljšati. Sve to djeci pomaže u razvijanju komunikacijskih vještina, iznošenju svojih misli drugima, davanju konstruktivne kritike i razbijanju straha od govorenja pred većom skupinom drugih ljudi, najčešće nepoznatih. 

 

 

Prije nekoliko dana počeo je novi ciklus PISA-inog istraživanja učeničkih kompetencija, a u središtu je upravo čitalačka pismenost. Provodi se svake tri godine u sklopu OECD-ova Programa ispitivanja znanja i vještina učenika (Programme for International Student Assessment) pri kraju osnovnoškolskog programa u 80 zemalja svijeta. Prema PISA-i, vrednovanje čitalačke pismenosti mora biti usmjereno na vještine koje uključuju pronalaženje, odabir, tumačenje i vrednovanje informacija i podataka iz različitih tekstova u stvarnim, autentičnim životnim situacijama. Da bi dijete bilo uspješno u tome, nužno je čitanje povezati s pisanjem. 

 

Zato se pri kreativnom pisanju uvijek kreće od čitanja narativnih tekstova koji mogu služiti kao inspiracija i kao odskočna daska za vlastito pisanje. U narativnim tekstovima (koje čine priče, bajke, romani, pripovijetke i drugi književni oblici) dijete pronalazi nešto što može povezati sa svojom svakodnevicom, što će u konačnici rezultirati čitanjem i pisanjem sve složenijih tekstova na svim poljima života. 

 

 

Izravno vezano uz čitalačku pismenost je i bogaćenje rječnika. Čitanje novih tekstova, poigravanje riječima, osmišljavanje novih riječi, ali i slušanje drugih tijekom čitanja njihovih priča utječe na bogaćenje rječnika djece. Dijete koje više čita, bolje se usmeno i pisano izražava, što ga potiče na još više čitanja (u stručnoj literaturi poznato kao tzv. Mathewov učinak), a samim time i drastično obogaćuje rječnik. Čitanje te pisano i usmeno izražavanje mnogo govore i o razini nečijeg obrazovanja, a upravo je osnovnoškolska dob najbolje vrijeme za razvijanje alata za uspješnu budućnost.