NAJBOLJE što možete učiniti kako biste svijet učinili boljim mjestom jest da u vlastitom domu njegujete dobrotu. Dobrota, jedna od temeljnih ljudskih vrijednosti, može se opisati na razne načine - kao suosjećanje, velikodušnost, empatija ili pravednost - no, svaka definicija podrazumijeva obzirnost prema drugima.

Za najmlađe, to može biti tješenje prijatelja ili dijeljenje kolačića s bratom, dok za stariju djecu to može značiti pozivanje usamljenog kolege da ručaju zajedno ili doniranje džeparca u dobrotvorne svrhe. Poticanje takvih vrijednosti od malih nogu ključno je za odgoj nove generacije dobrih ljudi, piše Parents.com.

Pomozite im da shvate što znači dobrota

Čak i prije nego što djeca postanu dovoljno stara da svjesno čine dobra djela, možete s njima razgovarati o tome. Empatija nam je urođena zahvaljujući takozvanim zrcalnim neuronima, zbog čega intuitivno osjećamo ono što drugi osjećaju, objašnjava psihijatrica dr. Kelli Harding, autorica knjige "The Rabbit Effect".

Zato vaše dvogodišnje dijete može zaplakati kada vidi drugo dijete kako pada na igralištu, što je savršena prilika da mu objasnite taj osjećaj: "Tužan si jer ti je stalo do prijatelja, a on se ozlijedio."

Ako je empatija razumijevanje, suosjećanje je djelovanje na temelju tog razumijevanja. "Kako se djetetov mozak razvija, ono može bolje razlikovati 'ti' od 'ja', i tada se oblikuje suosjećanje", kaže dr. Harding.

azvojni pedijatar dr. Damon Korb dodaje kako malu djecu, koja su usredotočena na "ja" i "moje", možete postupno usmjeravati prema razmišljanju o "nama" koristeći uključiv jezik. "Na primjer, mogli biste reći: 'Što bismo danas mogli raditi, a da bude zabavno za sve nas?'"

Kad djeca navrše tri, četiri i pet godina, idealno je vrijeme za razgovor o dobroti, a "Zlatno pravilo" odlična je polazišna točka. "Prema drugima se ponašamo onako kako bismo željeli da se oni ponašaju prema nama", možete objasniti predškolcu. Kasnije možete prijeći na "Platinasto pravilo", koje nalaže da se prema ljudima odnosimo onako kako je najbolje za njih, čak i ako se to razlikuje od onoga što je najbolje za nas.

To možete ilustrirati primjerom: "Tvoj brat će biti umoran nakon škole. Hoćemo li mu donijeti neki poseban međuobrok?" Ako dijete predloži grožđice, koje su njemu omiljene, možete ga podsjetiti da brat više voli slane krekere. Tako će se dijete osjećati i dobro i ponosno što je učinilo nešto lijepo za brata.

Potaknite njihovu maštu

Razmišljanje o tome kako bi se netko drugi osjećao jedna je od najvažnijih navika koje možemo usaditi djeci. "Ne možete biti suosjećajni ako nemate razvijenu maštu - morate se moći staviti u tuđu kožu", kaže Katherine Applegate, nagrađivana autorica dječjih knjiga. Igra pretvaranja izvrstan je način da mala djeca vježbaju empatiju. Možete reći djetetu: "Tvoja lutka je pala i udarila se u glavu! Što misliš da bismo trebali učiniti za nju?"

Kako djeca rastu, potičite ih da zamišljaju složenije scenarije. "Svojoj djeci ističem razlike bez osuđivanja kako bi mogla stvoriti vlastito mišljenje", kaže dr. Korb. "Mogao bih reći: 'Pitam se kako je spavati vani kad je hladno.'" S vremenom takvo razmišljanje postaje automatsko.

Kad vaše dijete vidi vršnjaka koji je zaboravio užinu, moglo bi prepoznati da je gladan i ponuditi mu svoju. Čitanje knjiga još je jedan jednostavan način da se povežete s djetetom i doživite tuđi život. "Kad čitamo, zamišljamo srcem i dušom, a ne samo mozgom", kaže Applegate.

Budite uzor dobrote gdje god idete

Ponašanje roditelja najvažniji je alat u odgoju obzirne djece, ističe dr. Harding. "Ne možemo kontrolirati njihovo ponašanje, ali možemo tražiti načine da sami pokažemo dobrotu." Djeca nas oponašaju od najranije dobi pa im možete biti uzor od samog početka.

Promatrat će kako se odnosite prema drugima, od suptilnih gesta poput odlaganja mobitela kako biste nekoga pogledali u oči, do konkretnijih djela poput pozivanja usamljene osobe na blagdanski ručak ili nošenja obroka bolesnom susjedu.

Važno je i kako se odnosimo prema vlastitoj djeci, vjerujući empatiji više od bilo kakvih roditeljskih pravila. Dobrota također znači pružiti djeci osjećaj obilja - da ima dovoljno ljubavi, pohvala i pažnje za sve. Jednako je važno da djeca vide da ste dobri prema sebi, kaže dr. Carla Naumburg. To uključuje brigu o sebi, poput dovoljno sna, ali i samilost. Ako pogriješite, umjesto da se kritizirate, recite: "Nema veze, u redu je - svi griješimo."

Potičite dobre navike

Pomozite djeci da apstraktni pojam dobrote povežu s konkretnim radnjama: dijeljenjem, volontiranjem, darivanjem, uključivanjem, tješenjem, slušanjem i primjećivanjem kada nekome treba pomoć. Te se navike preklapaju s lijepim ponašanjem, jer uljudne geste poput izgovaranja "molim" i "hvala" također njeguju dobrotu.

Dr. Harding te male prakse naziva "mikroljubaznostima" i kaže da se one s vremenom zbrajaju u nešto veliko. Djeca se uvijek mogu zapitati: "Što mogu učiniti u ovom trenutku da situaciju učinim boljom?" Umjesto da ih korite zbog pogrešaka, pohvalite ih kada su dobri i tako ojačajte njihovo pozitivno ponašanje: "To je bilo baš lijepo od tebe! Dao si sestri svoj kolačić da je usrećiš!"

Shvatite da dobrota nije uvijek laka

Trebali bismo i sebe i djecu podsjetiti da je ponekad teško biti dobar, kaže dr. Naumburg. "Dobrota ne dolazi uvijek prirodno, ali to ne znači da niste dobra osoba." Može biti izazovno biti velikodušan prema bratu koji vas živcira ili se zauzeti za prijatelja prema kojem se nepravedno postupa.

Može biti neugodno izraziti sućut ožalošćenoj osobi. Sve što možemo jest nježno učiti djecu da razmišljaju o osjećajima drugih, a zatim ih potaknuti da preuzmu odgovornost za svoje pogreške, jer je i isprika sama po sebi čin dobrote.

Što se djeca više naviknu ponašati na taj način, to će im postati prirodnije. "Dobrota je doista poput mišića", objašnjava dr. Naumburg. "Što je više prakticirate, to će vam lakše dolaziti, čak i u teškim situacijama."

Obratite pažnju na učinke dobrote

Pomozite djeci da primijete kako se osjećaju kada su dobra prema drugima i kako drugi ljudi na to reagiraju. Dobrota ne mora biti isključivo altruistična; možemo je prakticirati i zato što se zbog nje osjećamo dobro.

Jednako tako, važno je da djeca primijete kada su drugi dobri prema njima, što će zauzvrat potaknuti zahvalnost. Zamislite dobrotu i zahvalnost kao dvije niti koje se isprepliću u spiralu sreće vašeg djeteta. Dugoročno, dobrota koristi svima - i onima koji je pružaju i onima koji je primaju.