RODITELJIMA djece koja intenzivno proživljavaju svijet snalaženje s velikim emocijama može biti iscrpljujuće. Prema dr. sc. Jadzi Jagiellowicz, osnivačici udruge Highly Sensitive Society, visoko osjetljiva djeca i djeca s dubokim emocijama intenzivno doživljavaju svijet, pa ih emocionalni i fizički podražaji lako preopterete. Procjenjuje se da je oko 20% populacije hiperosjetljivo. Odgoj takve djece može biti zahtjevan, a prvi je korak razumjeti kako funkcionira njihov živčani sustav, piše Parents.com.

Što znači biti dijete s dubokim emocijama

Dr. Jagiellowicz, koja se bavi mentalnim zdravljem i istražuje neuroznanost osjetljivosti, objašnjava da je mozak hiperosjetljivih osoba otvoreniji za vanjske podražaje. Takav mozak ujedno snažnije reagira na fiziološke signale, poput bolova u trbuhu ili ubrzanog disanja, nego mozak njihovih vršnjaka koji nisu toliko osjetljivi. To znači da hiperosjetljiva djeca ne samo da doživljavaju svijet doslovno intenzivnije, već je i vjerojatnije da će na te podražaje i osjećaje snažnije reagirati.

S druge strane, osjetljivost ima i brojne prednosti. "Iz osjetljivosti proizlaze empatija, samosvijest i kreativnost", kaže Laura Greenberg, psihoterapeutkinja iz Kanade. Postoji mnogo načina na koje izrazito osjetljiva djeca mogu iskoristiti dobre strane ove osobine i istovremeno svladati njezine izazove.

Uz vježbu i podršku, mogu naučiti upravljati svojim emocijama kako bi izbjegli osjećaj preopterećenosti ili pretjerane reakcije. 

Priznajte njihove osjećaje i povežite se

Osjetljiva djeca često se osjećaju kao da roditelji i vršnjaci ne razumiju ili odbacuju njihove emocionalne reakcije. "Najvrjednije što možete učiniti za djecu s velikim osjećajima jest da im jednostavno priznate te osjećaje", kaže Greenberg. Stavite se u njihov položaj i pokažite im da se želite povezati.

Umjesto da odmah pokušavate riješiti problem pitanjem "Zašto misliš da te nitko ne voli?", budite uz njih dok prolaze kroz neugodne emocije. Recite, primjerice: "Mora da ti je danas bilo jako teško kad se prijatelj nije htio igrati s tobom". Kada potvrdite da su njihovi osjećaji stvarni, pomažete im da pokrenu proces regulacije i smirivanja.

Kako djeca odrastaju, emocionalna povezanost ostaje ključna. Greenberg napominje da postoji rizik da se okrenu nezdravim strategijama suočavanja ako ne razviju alate za upravljanje snažnim osjećajima. Ako pratite kako se vaše dijete osjeća, znat ćete treba li mu dodatna podrška, a ono će znati da vam se uvijek može obratiti za pomoć.

Prepoznajte i imenujte osjećaje

Prepoznavanje i imenovanje osjećaja može uvelike pomoći djeci da reguliraju svoje emocionalne uspone i padove. "Naučite djecu riječima kojima mogu opisati osjećaje, a zatim im vlastitim primjerom pokažite kako te osjećaje prikladno izraziti", kaže Michelle Felder, licencirana socijalna radnica i psihoterapeutkinja iz New Yorka.

Ako se dijete povuče i teško mu je govoriti, izravno povežite ono što se dogodilo s osjećajem koji proživljava. Primjerice, ako odbija jesti sendvič jer ste ga narezali na trokute umjesto na pravokutnike, možete reći: "Primijetila sam da si se jako uzrujao i ušutio nakon što sam narezala sendvič. Jesi li možda frustriran zbog toga?".

Mlađoj djeci ili onoj kojoj treba veći poticaj ponudite neverbalne načine komunikacije. Nacrtajte lica koja predstavljaju različite emocije na karticama i dopustite djetetu da pokaže onu koja najbolje opisuje kako se osjeća. Možete pripremiti i samoljepljive papiriće s opcijama "da", "ne" i "možda" za situacije kada su previše preopterećeni za razgovor, ali mogu pokazati odgovor na izravno pitanje.

Pripremite se na sve

Osjetljiva djeca vole rutinu i žele znati što ih čeka. Prije prvog dana škole, primjerice, pokušajte odvesti dijete da upozna učiteljicu i vidi učionicu kako bi mu okruženje postalo poznatije. Možete i to prvo jutro prošetati do škole s prijateljem kojeg dijete već poznaje. "Pokušajte zadržati što više poznatih elemenata, a promjene uvodite postupno", savjetuje dr. Jagiellowicz.

Osjetljiva djeca često brinu o tome što drugi misle o njima, zbog čega se u nekim situacijama mogu potpuno blokirati. Profesionalci predlažu da roditelji pripreme rečenice koje djeca mogu koristiti u različitim situacijama te da te scenarije uvježbaju kroz igru.

Surađujte s djetetom kako biste pronašli načine za prikladno oslobađanje od stresa. "Osmislite mali komplet alata s idejama koje im pomažu - bile to vježbe disanja, trganje papira, stiskanje plastelina, lupanje nogama o pod ili oponašanje pokreta životinja", predlažu savjetnici.

Postavite granice i stvorite sigurna mjesta

Budući da osjetljiva djeca upijaju više informacija iz okoline i snažnije na njih reagiraju, prevencija je ključna. Za dojenčad to može značiti da prostor u kojem spavaju mora biti vrlo tih. Dr. Jagiellowicz navodi primjer roditelja koji kavu melju u najudaljenijoj prostoriji u kući uz zatvorena vrata jer buka uznemiruje njihovo dijete.

Starijoj djeci osigurajte vrijeme za odmor nakon napornih ili vrlo poticajnih aktivnosti. Pomozite im postaviti granice koje im omogućuju da na siguran način obrade teške emocije. "Možda nije dobra ideja poslati ih na trening hokeja, a odmah nakon toga na rođendan", kaže Greenberg, jer obje aktivnosti zahtijevaju mnogo emocionalne energije.

Također, stvorite miran kutak u kući kamo se mogu povući kada se vrate iz vanjskog svijeta.

Primjenjujte nježnu disciplinu

Jedna od karakteristika visoko osjetljive djece je izražena svijest o moralu i pravednosti. Dijete se može pitati: "Je li ovo pošteno?" ili "Zašto se netko ne drži obećanja?". Disciplini treba pristupati pažljivo jer su takva djeca već sklona samokritici ako učine nešto pogrešno. Nježna disciplina jasno postavlja granice bez osuđivanja.

Pobrinite se da su posljedice pravedne i povezane s obiteljskim pravilima. Iznad svega, nemojte kritiku činiti osobnom: "Ne možeš dobiti tablet jer još nisi završio zadaću" puno je bolje od rečenice "Tablet je zabranjen jer si bio zločest". "

Emocionalna sjećanja kod osjetljive djece pohranjuju se dublje", napominje dr. Jagiellowicz i dodaje da osjećaj srama može biti posebno štetan. Ona kaže da se njezini odrasli klijenti često sjećaju događaja iz djetinjstva i da ta negativna sjećanja duboko utječu na njih.

Greenberg se slaže i ističe da djeca s dubokim emocijama sve osjećaju intenzivnije, pa je vjerojatno da i sram proživljavaju puno snažnije.

Konačni je cilj odgoja djeteta s dubokim emocijama pomoći mu da razumije svoje osjećaje i nosi se s njima na zdrav način. Kao roditelji, naš je prvi nagon često da ih "spasimo" od neugodnih emocija. Iako takav pristup proizlazi iz ljubavi, on možda nije najučinkovitiji za visoko osjetljivo dijete.

Umjesto toga, važno je pružiti im podršku, dopustiti im da osjete svoje emocije i opremiti ih vještinama za upravljanje životnim izazovima. Ne zaboravite, visoka osjetljivost donosi i mnoge vrline. Cijenite i slavite jedinstvenu osobnost i sposobnosti svog djeteta.