AUTORICA Nell Frizzell je za Vogue progovorila o temi koja muči brojne majke - kako se nositi s povratkom na posao nakon porodiljnog?

Nell otkriva da je tjednima prije povratka na posao osjećala veliku tjeskobu zbog pomisli da svoju bebu ostavlja na čuvanju osobi koju površno poznaje, ponekad i do 10 sati dnevno. U tim trenucima pomoglo joj je ohrabrenje prijateljice koja ju je uvjerila da će s djetetom sve biti u redu.

Sada, kada se vratila na posao, svakodnevica uključuje stalno gledanje fotografija kćeri na mobitelu i troškove čuvanja koji premašuju njezinu plaću. Ipak, kao najveći problem ističe vrijeme - odnosno neusklađenost rasporeda.

Problem vremena

Njezino radno vrijeme počinje u 8 ujutro, suprugovo još ranije, dok škola starijeg sina počinje u 8:40. Uz polusatnu vožnju biciklom do posla i sinov školski dan koji završava u 15:15, dok ona s posla ne odlazi prije 16:00, organizacija postaje gotovo nemoguća.

Kao primjer neusklađenosti vremena navodi nedavni slučaj liječnice opće prakse, dr. Helen Eisenhauer, koja je suspendirana jer je zakazivala lažne preglede s pacijentima kako bi stigla pokupiti djecu iz škole do 18 sati.

Nell se pita - što roditelji trebaju učiniti u situacijama kada radno vrijeme traje osam sati, a škola šest; kada vrtić naplaćuje dodatno nakon 16 sati, a roditelj ne može otići s posla prije 17:30; ili kada putovanje do posla traje sat vremena, a škola se otvara u isto vrijeme kada treba biti za radnim stolom?

Odgovornost primarnog skrbnika

Zatim ukazuje na još jedan problem koji proizlazi iz porodiljnog dopusta. Ako se jedna osoba, najčešće majka, smatra "primarnim skrbnikom" na koju se prebacuje sva odgovornost za dijete - od hranjenja i umirivanja do odgoja - te se od nje očekuje da ostane kod kuće i posveti se djetetu veći dio godine, njezin povratak u svijet plaćenog rada može biti iznimno težak.

Svoju situaciju duhovito uspoređuje s Lenjinovim Testamentom, dokumentom u kojem je tvrdio da nitko ne može ispuniti njegovu ulogu. Objašnjava kako je proteklih 12 mjeseci ona bila osoba koja je morala odlučivati o svemu vezanom za bebu, od prehrane i spavanja do odjeće i lijekova, ističući da je uz moć odlučivanja imala i svu odgovornost.

Sada, nakon povratka na posao, njezine dužnosti preuzima mreža ljudi koja uključuje dadilju, baku i djeda te školsko osoblje. "Nisam Lenjin, hvala Bogu, ali mislim da razumijem što je htio reći", zaključuje autorica.