ODRASTANJE uz roditelje sklone emocionalnoj kontroli može ostaviti trag na način na koji osoba kasnije doživljava sebe, odnose s drugima i vlastite potrebe. Djeca u takvim obiteljima često rano nauče prilagođavati svoje ponašanje, skrivati osjećaje ili izbjegavati sukobe kako bi udovoljila roditeljima i održala mir.

Ti obrasci nastaju kao način zaštite u djetinjstvu, no često ostaju prisutni i u odrasloj dobi, čak i kada osoba više nije ovisna o roditeljima, piše YourTango.

Izbjegavanje sukoba pod svaku cijenu

Ljudi koji su odrasli u okruženju punom napetosti i svađa često razviju snažnu potrebu izbjegavati bilo kakvo neslaganje. Svaki potencijalni sukob mogu doživjeti kao prijetnju ili podsjetnik na teške trenutke iz djetinjstva.

Iako je takva reakcija razumljiva, stalno izbjegavanje sukoba u odrasloj dobi često znači prešućivanje vlastitih osjećaja i potreba. Dugoročno to može otežati izgradnju zdravih odnosa i negativno utjecati na osobno zadovoljstvo.

Stalno preispitivanje vlastitih odluka

Roditelji koji pretjerano kontroliraju djecu često nameću svoje mišljenje i šalju poruku da dijete nije sposobno samo donositi odluke. Ponekad pritom umanjuju njegove osjećaje ili stvaraju dojam da su njegove reakcije pogrešne. Zbog toga odrasli koji su odrastali u takvom okruženju često sumnjaju u vlastitu procjenu. Čak i kada imaju dobre razloge za neku odluku, mogu osjećati potrebu da stalno traže potvrdu od drugih.

Strah da će drugima biti teret

Djeca kontrolirajućih roditelja mogu odmalena naučiti da su pogreške, potrebe ili traženje pomoći nešto negativno. Umjesto podrške, u trenucima kada im je bila potrebna pomoć mogli su dobiti kritiku ili osjećaj da stvaraju problem.

Zbog toga u odrasloj dobi često imaju snažan strah da će opteretiti druge ljude. Teško im je prihvatiti vlastite potrebe i biti blagi prema sebi jer nisu imali priliku razviti zdrav odnos prema vlastitim osjećajima.

Neodlučnost i teško prepoznavanje vlastitih želja

Kada roditelji stalno nameću svoju volju, dijete može dobiti poruku da su tuđe želje važnije od njegovih. S vremenom počinje zanemarivati vlastite osjećaje kako bi se prilagodilo očekivanjima drugih.

To može utjecati na samopouzdanje i dovesti do toga da odrasla osoba teško donosi odluke. Nakon godina ispunjavanja tuđih očekivanja, sloboda izbora može djelovati zbunjujuće jer više nije sigurna što sama želi.

Potreba za stalnim dokazivanjem vlastite vrijednosti

Neki ljudi svoju vrijednost počinju povezivati s uspjehom, mišljenjem drugih ili stvarima koje posjeduju. To može biti posebno izraženo kod onih koji su odrasli uz roditelje koji su ljubav i prihvaćanje povezivali s ispunjavanjem određenih očekivanja.

Takve osobe mogu imati osjećaj da svoju vrijednost moraju stalno dokazivati, umjesto da vjeruju kako je imaju i bez tuđeg odobravanja.

Osjećaj krivnje kada postave granice

Pretjerano ugađanje drugima česta je posljedica odrastanja uz roditelje koji su zahtijevali stalno prilagođavanje. Djeca koja su morala održavati mir u obitelji kasnije često teško govore "ne" i postavljaju vlastite granice. Kada to ipak učine, mogu osjećati krivnju i odgovornost za tuđe reakcije. Teško im je prihvatiti da postavljanje granica nije sebičnost, nego način zaštite vlastitih potreba.

Zadržavanje problema za sebe

Djeca koja odrastaju uz roditelje koji ne stvaraju sigurno okruženje za razgovor mogu naučiti skrivati svoje probleme i osjećaje. Boje se osude, kritike ili toga da će drugima biti teret. Zbog toga u odrasloj dobi često sve pokušavaju riješiti sami i teško dopuštaju drugima da im se približe. Takav obrazac može otežati stvaranje bliskih i zdravih odnosa.