LJUDI kojima nedostaje empatije prava su enigma za one koji osjećaju tuđu patnju. Kada oni nekoga povrijede, ne osjećaju krivnju kao drugi. Spisateljica s akademskim iskustvom u psihologiji i neuroznanosti, Marie Lamb, navela je nekoliko iskustava iz djetinjstva koja rezultiraju nedostatkom empatije.

1. Izolacija

Empatija počinje s razumijevanjem. Ako se djeca ne osjećaju kao da ih se vidi i razumije, to rezultira manjkom empatije u odrasloj dobi.

2. Konstantno kritiziranje

Djeca koja stalno slušaju nemilosrdne kritike na kraju internaliziraju osjećaj bezvrijednosti. To dovodi do nedostatka empatije kasnije u životu. No, iako ne mogu osjetiti empatiju, svejedno je zaslužuju, istaknula je Lamb za Hack Spirit.

3. Zlostavljanje

Zlostavljanje ne ostavlja samo fizičke ožiljke, već i psihičke. Djeca koja su zlostavljana često grade zidove kako bi zaštitila svoje osjećaje, što dovodi do manjka empatije u odrasloj dobi.

4. Zanemarivanje

Zanemarena djeca često se fokusiraju na preživljavanje. Ovaj samocentrični pogled na svijet može se zadržati u odrasloj dobi, ostavljajući malo prostora za razumijevanje tuđih emocija.

5. Traumatična iskustva

Trauma može imati različite oblike i svatko je doživljava drugačije. To može biti nešto poput nedovoljne pažnje ili nešto ekstremnije, poput fizičkog obiteljskog nasilja. Traumatični događaji mijenjaju način na koji vidimo svijet i povezujemo se s drugima.

6. Pretjerana zaštita

Djeca moraju istraživati svijet kako bi razvila empatiju, a pretjerana zaštita može to omesti. Možda je roditeljima prvi instinkt zaštititi svoju djecu što je više moguće, ali postoji točka na kojoj zaštita postaje štetna.