Foto: 123rf

NAKON što pročitate ovo iskustvo shvatit ćete zašto je ta priča o dojenju važna. Mame u Hrvatskoj imaju svesrdnu podršku da doje svoje bebe, da se trude, a tek nakon što se dokaže da nešto nije u redu s mlijekom ili tek nakon što majkama mlijeko doista ne nadođe - tada i stručnjaci - od pedijatara, babica i patronažnih sestara predlažu formulu kao jedinu alternativu. Međutim u svijetu nije tako. Već smo pisali o kampanjama proizvođača adaptiranog mlijeka koje se provede u zemljama trećeg svijeta, i ne čudi nas takav stav jer industrija je - što reći - podložna svemu samo da proda svoje proizvode. Ali onda naletimo na jedno ovakvo iskustvo i shvatimo da zaista moramo biti sretni što živimo u zemlji u kojoj liječnici i ostali medicinski djelatnici koji rade u rodilištima nisu ovako korumpirani kao primjerice u Indoneziji.

Da oni ne znaju koje su dobrobiti prirodnog hranjenja beba, to bi bilo glupo reći, pa jedini zaključak koji ostaje jest taj da ih proizvođači jako dobro podmazuju da šire ovakvu propagandu novopečenim majkama.

Iako vlada Indonezije poduzima mjere da se majke poduče o dobrobiti dojenja i da im se dozvoli dojenje prvih šest mjeseci bebinog života, situacija i dalje nije baš tako zlatna. O tome svjedoči nedavno objavljen članak u The Jakarta Postu gdje je jedna majka iznijela svoje gorko iskustvo i bitku koja ju morala proći ne bi li svom djetetu ipak omogućila prirodno dojenje. Kako se navodi, u Indoneziji je izuzetno teško dojiti svih šest mjeseci, počevši od prvih dana kada liječnici na prvi znak da majkama ne ide dojenje doslovno guraju formulu braneći im da se potrude. Nakon što izađu iz bolnice situacija se uglavnom još pogoršava jer mnoge majke uskoro kreću na posao gdje nemaju dozvoljene pauze za dojenje niti imaju mjesto gdje bi to mogle napraviti. Slična je situacija i s liječnicima te kako anonimno navodi spomenuta majka, ona se doslovno posvađala i sa svojim roditeljima i s liječnicima te joj je jako dugo trebalo da uopće pronađe liječnika koji bi stajao uz nju i gledao blagonaklono na to što ona pokušava dojiti svoje dijete, bez dohrane.

Situacija u Indoneziji je danas takva da čak 96 posto majki ima želju dojiti svoje bebe svih šest mjeseci, no samo 42 posto njih u tome zaista i uspije. I to ne zato što nemaju mlijeka već zato što nemaju nikakvu podršku sa strane.

Članak o kojem pričamo iznjedrio je tako niz bolnih pitanja:

"Gdje je sada vlada koja propagira dojenje, a nije učinila baš ništa da se majkama zaista olakša dojenje njihovih beba?

Gdje je sada vlada kada vam doktor izričito kaže da beba mora pojesti svoj "zlatni standard" od 250 mililitara adaptiranog mlijeka svakih šest sati punih šest mjeseci?

Gdje je vlada da kaže bakama i djedovima da to što beba plače ne znači nužno da odmah mora dobiti formulu jer je očito da majčino mlijeko nije dovoljno?

Gdje je ta vlada u trenucima kada službeni savjetnici za dojenje umjesto podrške i tople riječi majkama kažu da se moraju prebaciti na formulu s obzirom da nemaju dovoljno mlijeka jer očito nisu sretne sa svojim bebama?

I gdje je onda ta vlada da kaže medicinskom timu još u bolnici da prestanu zavaravati majke govoreći im da njihovo mlijeko nije dobro?

Gdje se ta dobronamjerna vlada skriva kada se zaposlenice tjeraju na porodiljni dopust šest tjedana prije poroda pa im za brigu o bebama ostaje još samo preostalih šest tjedana?"

>>>Mnoge žene podržale su Međunarodni tjedan dojenja na najslađi moguči način<<<

A s obzirom da Indonezija nije izdvojen slučaj, čelništvo UN-a i UNICEF-a prije tri tjedna je objavilo da porastom popularnosti ove teme na društvenim mrežama svugdje u svijetu (nismo jedini koji svako malo promoviraju temu dojenja) te samim time pozivaju majke da se priključe trendu objave brelfija.

>>>Brelfiji - novi trend među celebrity mamama<<<

Trend je dakle postao i službeno poduprijet od strane jedne od najvažnijih svjetskih institucija za zaštitu djece, a povodom toga Christophe Boulierac iz UNICEF-a u Genevi je izjavio: "Porast brelfija na društvenim mrežama zlatna je prilika koju ne smijemo propustiti. Sve što možemo učiniti moramo učiniti jer od 77 milijuna djece koji se u prosjeku rađaju u svijetu samo polovica njih ima šanse dobiti pravovaljanu skrb - od dojenja unutar prvih sat vremena do kontakta kože na kožu te kasnijeg dojenja. Taj postotak moramo promijeniti!".