ZABRINUTOST oko razvoja djeteta koje odrasta bez braće i sestara i dalje zaokuplja mnoge roditelje. No, kako se gomilaju dokazi da braća i sestre nisu presudni za razvoj, sve je jasnije da djetetu nisu nužni kako bi naučilo dijeliti, poštovati druge te biti brižno i odgovorno. Nova znanstvena saznanja pokazuju da jedinci napreduju, a veliku ulogu u tome mogu imati kućni ljubimci.

Istraživanja su pokazala da krzneni prijatelji potiču empatiju, ljubaznost i dijeljenje kod jedinaca te pomažu u njihovu socijalnom i emocionalnom razvoju. Uostalom, čak 75% djece starije od sedam godina ima kućnog ljubimca, a najviši postotak vlasništva je upravo u obiteljima s jednim djetetom, piše Psychology Today.

Ljubimac umjesto brata ili sestre

"Donijela si mi brata kojeg sam oduvijek željela!" vrisnula je šestogodišnja jedinica Neha kada joj je majka stavila štene u naručje. Za većinu djece, traženje brata ili sestre samo je faza. Neka djeca mogu biti uporna neko vrijeme, dok druga to nikada ne spomenu. To roditelje stavlja pred odluku ne samo o tome žele li imati još djece, već i kako to priopćiti svom jedincu. Za mnoge roditelje, kućni ljubimac dio je rješenja.

"Možda zvuči malo ludo, ali doista mislim da kućni ljubimac popunjava tu zamišljenu prazninu nastalu zbog nedostatka brata ili sestre", izjavila je jedna majka u istraživanju za knjigu o roditeljstvu jedinaca.

Ta ideja zapravo uopće nije neobična s obzirom na to koliko cijenimo svoje ljubimce. Prema istraživanju Pew Research Centra, otprilike polovica vlasnika kućnih ljubimaca u SAD-u kaže da su njihovi ljubimci dio obitelji jednako kao i ljudi. Među vlasnicima koji imaju jednog ljubimca, 69 posto ima psa, a 23 posto mačku, što objašnjava zašto je većina istraživanja usmjerena upravo na pse.

Znanstvene potvrde o dobrobiti

Brojne studije potvrđuju dobrobiti koje djeca imaju od kućnih ljubimaca. Istraživanje objavljeno u časopisu Pediatric Research, koje je obuhvatilo predškolsku djecu od kojih su trećina bili jedinci, otkrilo je da "posjedovanje psa i interakcija s njim kroz igru i obiteljske šetnje mogu biti važni mehanizmi koji olakšavaju socijalno-emocionalni razvoj male djece".

Drugi su istraživači izvijestili da su "roditelji koristili znatno više izraza koji se odnose na osjećaje i mentalna stanja dok su se s djecom igrali sa psom, u usporedbi s igrom s realističnom igračkom". Zaključili su da "prisutnost kućnog ljubimca u domu može biti jedan od konteksta koji potiče razgovore o osjećajima i mentalnim stanjima", čime se jačaju empatija i prosocijalno ponašanje.

Slično tome, jedna je studija promatrala interakcije roditelja i djece u dobi od tri i pet godina, od kojih je polovica imala pse. Tim je otkrio da je "kontakt sa psima u domu tijekom ranog djetinjstva povezan s naprednijim socijalnim razvojem i kod dječaka i kod djevojčica".

Kada su australski istraživači u časopisu The Journal of Pediatrics usporedili isključivo jedince s kućnim ljubimcima i one bez njih, primijetili su značajnu razliku. Jedinci koji su imali ljubimce pokazivali su izraženija socijalna ponašanja poput ljubaznosti, empatije i dijeljenja.

Lekcije o odgovornosti i stvarni život

Autorica teksta i sama je, kaže, svjedočila kako je pas njezina sina ispunjavao njegovo slobodno vrijeme, ali mu i pružio živo biće o kojem se treba brinuti i prema kojem treba biti nježan. Ljubimac ga je naučio odgovornosti te mu je bio netko s kim se može maziti, ali i kome može naređivati, baš kao što to čine braća i sestre. Naravno, to ne znači da roditelji nisu odgovorni za brigu o ljubimcu.

Realnost je da ćete najčešće vi šetati psa, čistiti pijesak za mačke ili hraniti novog člana kućanstva. No, istraživanja snažno upućuju na to da ljubimac može biti savršen dodatak obitelji, a njegova dobrobit za razvoj djeteta često je vrjednija od dodatnog truda.

Iako se mnoge studije fokusiraju na pse, odabrani ljubimac može biti i mačka, hrčak ili neka druga životinja. Nemojte se iznenaditi ako čujete svoje dijete kako svog ljubimca, poput male Nehe, naziva "moj brat" ili "moja sestra".