U INBOX nam je jučer došla jedna rječita i poduža poruka koju smo odučile odmah objaviti, malo gramatički scifrati, presložiti i posložiti, ali poantu zaista nismo dirali. 
 

Naša čitateljica poželjela je ostati anonimna jer kaže ne želi nikakvu medijsku pompu, jednostavno joj je došlo pa se raspisala. Povod je bio taj što je posljednjih dana naletavala na razne napise, neke starije neke aktualnije i zaista nije mogla zadržati jezik za zubima ni prst na tipkama. 
 

Kuda ovo društvo vodi kada se čak i po ovakvim stvarima toliko pljuje i kako onda možemo očekivati da će naša djeca živjeti u normalnom svijetu?  I dok oni snimaju skrivene kamere čisto da bi vidjeli reakcije ljudi rade zapravo još goru stvar, jer nijedna žena, barem one koje ja znam, naglasila je u poruci naša čitateljica, neće se samo tako sjesti na klupicu prometne ulice i nahraniti dijete. A znate li zašto? Zato što je i bebi i mami ipak potrebno malo više mira od prometne ulice, gomile šetača i eventualnog napasnika koji napada valjda zato što nije usput vidio više nego je poželio. 
 

Jednostavno sam morala progovoriti. Čitam te nagomilane napise o sisama u javnosti i dojenju i gađenju i skrivenim kamera s glumljenim dojenjem i policajkama koje podoje tuđe dijete pa su heroine, a kad mama podoji svoje dijete onda zaslužuje zgražanje javnosti  i ne vjerujem. Jednostavno ne vjerujem.

U svojih 30 i kusur godina samo sam jednom u životu na svoje oči vidjela dojenje u javnosti i bila je to Romkinja koja se udobno smjestila u tramvaju, nataknula svoju bebu na sisu da bi u miru mogla pojesti svoj miomirisni burek s mesom. I nije mi smetala činjenica što je izvalila sisu usred tramvaja, jer sisu realno nisam ni vidjela osim što sam po pozi bebe i po njenoj odjednom tišini shvatila da se uhvatila te sise. Smežurane ili jedre, nemam pojma, jer mi nije padalo napamet buljiti i proučavati, jednostavno sam okrenula glavu i nastavila se truckati u svojim mislima. Osim što mi je pritom samo malo smetao smrad njenog bureka. Da je samo jela taj burek kao i masa drugih ljudi u tramvaju, taj bi mi događaj jednostavno bio izbrisan iz pamćenja. Naknadno naravno. Jer miris mi je ostao puno duže u očima od slike komadića sise u mislima. 
 

Ovako mi se ovih dana vratila ta slika, te bebe i te sise koju nisam ni vidjela i to zato što je javnost krenula s drvljem i kamenjem na sve te nesretne sise. I dođe mi da se pitam. Plastična sisa je znači okej. Nju smijemo vidjeti jer je ona od plastika i lijepa je onakva obla za stiskanje. To je okej. Gdje god da pogledamo to je okej. Jer dok god je sisa stvorena za frajere da je stišću, gnječe i cuclaju, to je onda okej, to se može izložiti na izvol'te i nitko neće reći ni riječ jer će ostati bez teksta vjerojatno. Ali ako neka mama negdje sramežljivo izvuče taj komad mesnate kože i brže bolje ga prekrije svojom potrebitom bebom - ne to nije okej. "To si mogla napraviti doma gdje te nitko vidi. Nisi morala izaći van ako si znala da će ti dijete biti gladno. Ma mislim o čemu mi pričamo? O kućnom zatvoru za sve dojilje? O tome da žena dok god doji ne smije ići nigdje. Što je onda kada žena mora nešto obaviti? Čekati satima u raznim službama s hrpetinom papira da bi odradila hrpetinu birokracije. Što onda? Unajmiti dadilju jer što ako se zadrži u gradu dulje od dva sata pa joj dijete već ogladni, kako će usred reda istrčati da bi brže bolje pobjegla kući nahraniti svoje dijete. Ili se možda podrazumijeva da bi svaka dojilja morala imati izdajalicu da bi mogla ispumpati mlijeko za ovakve krizne slučajeve jer nedaobog da hranjenjem svoje bebe zgadi nečiji burek s mesom u trenutku njihovog hranjenja u javnosti?"

 

Ma znate što - sise nisu stvorene da bi se plastificirale i gurale frajerima pod nos i u usta. Sise su tu od pamtivijeka samo i isključivo da bi mogle biti hrana našoj djeci. I ako će svi ljudi na ovom svijetu slobodno žderati svoju hranu u javnosti zašto to ne smije beba? O čemu pričamo? I samo da se zna - nije tim mamama koje moraju izvaditi sisu u javnosti lako. I njih je sram, i bed im je,  ali im je prvo i osnovno na pameti njihovo dijete. Pa pregrme i sram i strah i odvaže se na tako važan korak kao što je prirodno hranjenje. A ako se pitate zašto i kako to znam? Znam jer sam je i ja izvadila nebrojeno mnogo puta, a da nisam bila zaklonjena zidovima od otvorenog svijeta. Dojila sam vani. Vau vau. Kako li sam samo mogla? I u parku i iza parka, čak jednom i u restoranu. Zar sam morala dozirati izlaske van ili starije dijete s kanticama, biciklom i ruksakom vući sa sobom kući da bi nahranila manjeg, dok je svoj ostaloj djeci, mamama i tatama u parku bilo dozvoljeno cijelo vrijeme grickati i piti bez da je ikome palo na pamet reći im - Sram te bilo! 
 

I ne nisam je izvadila pa prvo prošetala da me svi vide, šćućurila sam se na klupici i djelomično ga prekrila tetra pelenom. Baš kao i masa drugih žena. Jer ni one sigurno nisu baš za to da sjednu nasred šopinga centra ili se teatralno smjeste tik uz njegov ulaz - ne, sve se mi negdje šćućurimo. Negdje se već smjestimo da se baš ne slikamo jer znate, nije nam nikome baš tako svejedno. 
 

U svakom smo slučaju pristojnije i obučenije od mase žena čije sise služe za neku drugu funkciju, ali dok njima ispadaju na sve strane i dok su duboki dekoltei statistički brojniji od broja rođene djece, to je okej. To društvo odobrava. Tome društvo skandira. 
 

I dok moja beba jede u miru i tišini, ne mljacka nikome na uho, ne smrdi okolo i ne mrvi posvuda, ona je čisto zlo koje treba biti pospremljeno daleko od očiju javnosti. I zato svi vi koji na pauzi za ručak ili  kada ogladnite, a niste kod kuće, molim vas lijepo, odite i zatvorite se negdje jer vaše mi žvakanje neopisivo ide na živce. Sramite se što jedete! Sramite se što ste gladni! Zašto niste bili gladni kada ste bili kod kuće ili još bolje, zašto niste znali da ćete biti gladni?  Pa valjda ste utoliko pametniji od malih beba. Navodno! 
 

I još nešto, ako već i ogladnite, pa zagrizete taj masni zalogaj u mojoj blizini, ok, opraštam vam jer znate - neću sigurno biti toliko nepristojna i buljiti vam u usta onako kako ste vi spremni buljiti u ženinu sisu, jer da ne buljite, ne bi vam trebalo biti ni neugodno!