PISANJE domaće zadaće može biti posebno izazovno za djecu s poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) i njihove roditelje. Djeca se nakon škole često vraćaju iscrpljena, a zbog poteškoća s koncentracijom i organizacijom teško im je započeti zadatke, čak i kada razumiju gradivo.

Dječji psihijatar dr. Michael Morse za Motherly je izdvojio šest savjeta koji roditeljima mogu pomoći da pisanje zadaće prođe uz manje stresa i svađa.

Nemojte inzistirati na zadaći čim dijete dođe iz škole

Nakon nekoliko sati provedenih u školi djetetu je potreban odmor. Umjesto da odmah sjedne za stol i počne pisati zadaću, dopustite mu da nešto pojede, odmori se i malo se razgiba.

Morse preporučuje međuobrok bogat proteinima jer glad može dodatno otežati koncentraciju i utjecati na raspoloženje. Dobro je i da dijete provede neko vrijeme u kretanju, primjerice vozeći bicikl, šećući psa ili igrajući se na otvorenom.

Ipak, važno je da odmor ne traje unedogled. Dogovorite vrijeme kada će dijete početi pisati zadaću i pokušajte se svakodnevno držati tog rasporeda.

Morse savjetuje i izbjegavanje mobitela, tableta i televizije prije pisanja zadaće jer djeci s ADHD-om može biti posebno teško prekinuti gledanje sadržaja na ekranu i prebaciti se na školske obveze.

Velike zadatke podijelite na manje dijelove

Djetetu s ADHD-om i jednostavan zadatak može djelovati preteško ako ne zna odakle početi. Zato je korisno veće obveze podijeliti na nekoliko manjih koraka. Primjerice, ako treba riješiti deset matematičkih zadataka, predložite mu da najprije riješi pet, zatim napravi kratku pauzu pa nastavi s ostalima.

Slično vrijedi i za lektiru ili školske projekte. Umjesto da dijete razmišlja o svemu što mora napraviti, pomozite mu da odredi što će napraviti danas, a što sljedećih dana. "Zadatak djeluje nepremostivo kad dijete ne zna odakle početi", objašnjava Morse.

Važno je pohvaliti dijete kada završi pojedini dio posla. Tako će lakše steći osjećaj da napreduje i biti motiviranije za nastavak.

Budite podrška, a ne strogi nadzornik

Roditelji često nesvjesno preuzmu ulogu nadzornika koji stalno provjerava koliko je zadataka riješeno i upozorava dijete da požuri. No Morse smatra da je puno korisnije biti podrška.

To može značiti da sjednete za stol i obavljate nešto svoje dok dijete piše zadaću. Nekoj djeci s ADHD-om već sama prisutnost odrasle osobe pomaže da se lakše usredotoče i nastave raditi.

Pritom nije cilj rješavati zadatke umjesto djeteta niti inzistirati na tome da sve bude savršeno. Ako roditelj stalno ispravlja pogreške i dovršava zadaću, učitelj neće dobiti stvarnu sliku o tome što dijete može samostalno napraviti. Umjesto toga, pomozite mu da organizira posao, ohrabrite ga kada zapne i pohvalite trud koji ulaže.

Dopustite djetetu da samo odluči odakle će početi

Svađe oko domaće zadaće često počinju kada roditelj inzistira na jednom, a dijete želi nešto drugo. Jedan od načina da se takve situacije izbjegnu jest ponuditi djetetu mogućnost izbora.

Primjerice, možete ga pitati želi li prvo riješiti matematiku ili pročitati tekst iz hrvatskog jezika. Možete se dogovoriti i hoće li zadaću napisati prije ili poslije večere.

Važno je da obje ponuđene mogućnosti budu prihvatljive i roditelju. "Mogućnost izbora djetetu daje osjećaj kontrole", objašnjava Morse. Kada dijete ima osjećaj da i samo sudjeluje u donošenju odluka, manja je vjerojatnost da će pisanje zadaće prerasti u svađu.

Ako se problemi nastavljaju unatoč dogovorima, ponekad može pomoći i osoba koja će s djetetom raditi na školskim obvezama. Morse napominje da instruktor u nekim slučajevima može postići bolju suradnju s djetetom jer između njih nema iste emocionalne napetosti kao između roditelja i djeteta.

Prepoznajte kada je vrijeme za prekid

Postoje večeri kada jednostavno nema smisla nastavljati s pisanjem zadaće. Ako je dijete iscrpljeno, plače ili već dugo pokušava riješiti isti zadatak bez uspjeha, dodatno inzistiranje vjerojatno neće pomoći. "Roditelj treba prekinuti rad na zadaći kad ona više nema obrazovnu svrhu ili kad situacija preraste u ozbiljan sukob", kaže Morse.

Umjesto da se večer završi svađom, bolje je stati i objasniti učitelju što se dogodilo. Roditelj može kratko napisati koliko je dijete vremena provelo radeći i s čime je imalo poteškoća.

Morse naglašava da djeca s ADHD-om često dobivaju kritike zbog ponašanja, zaboravljanja obveza ili slabije koncentracije. Zato je posebno važno da se kod kuće osjećaju sigurno i prihvaćeno. "Vaš odnos s djetetom važniji je od bilo koje zadaće", poručuje.

Razgovarajte s učiteljem ako se problemi stalno ponavljaju

Ako dijete gotovo svaku večer satima piše zadaću, iako bi ona trebala trajati znatno kraće, možda mu je potrebna dodatna podrška.

Na problem mogu upućivati i situacije u kojima dijete razumije gradivo, ali teško zapisuje odgovore, zaboravlja predati zadaću ili se toliko uznemiri da svaka večer završava u suzama.

U takvim slučajevima Morse savjetuje roditeljima da razgovaraju s učiteljem i objasne koliko vremena dijete zaista provodi radeći kod kuće. Nekoj djeci može pomoći prilagodba načina rada, dodatna podrška u organizaciji ili individualizirani pristup nastavi.

Morse posebno upozorava na djevojčice s ADHD-om, čije poteškoće ponekad ostaju neprimijećene. One mogu imati dobre ocjene, ali ih održavati tako da svake večeri uče i rade do kasno, zbog čega roditelji i učitelji ne primjećuju koliko im je zapravo teško.

Cilj je da dijete postupno nauči samostalno organizirati obveze

Kako dijete odrasta, roditelji bi mu trebali postupno prepuštati sve više odgovornosti za školske obveze. To je posebno važno pri prelasku u više razrede osnovne škole, kada se povećava broj nastavnika, predmeta i dugoročnih zadataka.

Morse savjetuje roditeljima da djecu nauče koristiti planer, zapisivati rokove i rasporediti obveze tijekom tjedna. U početku će im trebati više pomoći, ali s vremenom bi trebala naučiti samostalno procijeniti što moraju napraviti i kada.

Pritom nije cilj da dijete sve može obaviti bez ičije pomoći. Jednako je važno naučiti ga prepoznati kada mu je podrška potrebna i kako je zatražiti.

Morse ističe da je upravo sposobnost traženja pomoći jedna od najvažnijih vještina koje dijete može razviti prije odrasle dobi.