RODITELJI se ponekad više puta ispričaju odraslom djetetu zbog pogrešaka koje su napravili tijekom njegova odrastanja, ali odnos se unatoč tome ne popravlja. Psiholog i terapeut Jeffrey Bernstein tvrdi da problem može biti u načinu na koji se roditelj ispričava, čak i kada iza isprike stoji dobra namjera. Izdvojio je tri pogreške zbog kojih isprika roditelja odraslom djetetu može imati suprotan učinak.

Isprika potajno traži nešto zauzvrat

Bernstein navodi da mnoge isprike zapravo postaju zahtjevi za oprostom kojim roditelj pokušava ublažiti vlastitu krivnju. Roditelj možda želi čuti da je sve u redu i da je vrijeme za nastavak odnosa, ali time se pritisak može prebaciti na odraslo dijete. "Kod takvih isprika vođenih potrebom za olakšanjem, 'žao mi je' zapravo znači 'oprosti mi kako bih se prestao osjećati loše'", objašnjava Bernstein za Psychology Today.

Isprika zvuči kao opravdavanje

Problem može nastati i kada roditelj uz ispriku počne objašnjavati ili opravdavati svoje postupke. Psiholog ističe da dodatak poput "ali" može poništiti ono što je roditelj pokušao postići jer isprika počinje zvučati kao obrana vlastitog ponašanja. "Čim se pojavi to zloglasno 'ali', u ušima i mislima vašeg odraslog djeteta isprika je završila", napominje.

Ispričavate se u pogrešnom trenutku

Roditelj se može poželjeti ispričati nakon teškog razgovora, neprospavane noći ili povratka bolnog sjećanja, no Bernstein upozorava da trenutak u kojem je roditelj spreman razgovarati ne mora odgovarati odraslom djetetu. Nenajavljena isprika tada mu može postati još jedan emocionalni teret s kojim se mora nositi. "Bolja isprika je kraća, bez opravdavanja i ne traži ništa zauzvrat", zaključio je.