STIL roditeljstva u kojem je roditelj slabo uključen u djetetov život i pruža mu vrlo malo emocionalne podrške, nadzora i usmjeravanja povezuje se s nizom negativnih posljedica za dječji razvoj. Klinička psihologinja dr. Meghan Downey objašnjava da takvi roditelji često ne odgovaraju dovoljno na potrebe djeteta te mu pružaju vrlo malo pažnje, nježnosti i usmjeravanja. Pedijatrica dr. Whitney Casares dodaje da pred djecu obično postavljaju malo zahtjeva i često zanemaruju njihove osjećaje, piše Parents.

Kako prepoznati emocionalno odsutnog roditelja?

Glavno obilježje takvog roditeljstva je vrlo mala uključenost u djetetov život, objašnjava psihoterapeutkinja dr. Mayra Mendez. Takav roditelj može djelovati emocionalno odsutno, hladno ili nezainteresirano te slabo poznavati okolnosti u kojima dijete odrasta.

Često ne postavlja jasna pravila i granice, rijetko pokazuje nježnost i ne pokazuje dovoljno zanimanja za djetetov život. Možda ne zna tko su njegovi prijatelji ili učitelji, rijetko provodi vrijeme s njim i ne uključuje se u njegovo školovanje ili aktivnosti.

Kako to izgleda u svakodnevnom životu?

Neki roditelji zadovoljavaju samo osnovne potrebe djeteta, poput hrane i smještaja, ali zanemaruju njegove emocionalne potrebe. Mogu ignorirati dijete kada plače ili ne pokušavati otkriti zašto je uznemireno.

Kod starije djece to može značiti da roditelj očekuje da se sama brinu o obrocima, rješavaju probleme bez pomoći ili satima koriste ekrane bez nadzora. Roditelj se možda ne pojavljuje na školskim sastancima, priredbama ili sportskim događajima i općenito pokazuje malo zanimanja za ono što se događa u djetetovu životu.

Kakve posljedice može imati?

Istraživanja takav stil roditeljstva povezuju s nizom nepovoljnih posljedica. Djeca mogu rano postati vrlo samostalna, ali često zato što nemaju drugog izbora. Mogu imati poteškoća s kontroliranjem i izražavanjem emocija, suočavanjem sa stresom, odnosima s drugima i školskim obvezama.

Posljedice mogu postati posebno vidljive u adolescenciji. Istraživanja su emocionalnu odsutnost i slabu uključenost roditelja povezala s nižim samopoštovanjem, depresivnim simptomima te većom sklonošću problematičnom i rizičnom ponašanju. Kod tinejdžera se bilježi i češća konzumacija alkohola, cigareta i droga.

Zašto neki roditelji nisu dovoljno uključeni?

Takvo ponašanje nije uvijek svjestan izbor. Neki roditelji ponavljaju obrasce koje su sami doživjeli u djetinjstvu, dok drugima emocionalnu prisutnost mogu otežavati problemi s mentalnim zdravljem, ovisnosti, veliki stres ili financijske poteškoće.

Roditelj koji radi više poslova ili je preopterećen vlastitim problemima također može imati manje vremena i energije za dijete. Ipak, bez obzira na razlog, dugotrajna emocionalna odsutnost i nedostatak podrške mogu utjecati na djetetov razvoj.

Posljedice se mogu prevladati

Osobe koje su odrasle uz emocionalno odsutne roditelje mogu se i u odrasloj dobi suočavati s posljedicama takvog odnosa. Dr. Mendez smatra da je važan prvi korak prepoznati kako je takvo odrastanje utjecalo na vlastite obrasce ponašanja i odnose s drugima.

Psihoterapija može pomoći u razvijanju socijalnih vještina, jačanju samopouzdanja i izgradnji odnosa temeljenih na povjerenju. Ako osoba koja je odrasla uz emocionalno odsutne roditelje i sama postane roditelj, rad na vlastitim obrascima može joj pomoći da razvije nove vještine i izgradi zdraviji odnos sa svojom djecom.