ISKUSTVA iz djetinjstva uvelike oblikuju odrasli život. Dok neki ljudi rano postanu neovisni, drugi, koji su odrasli uz previše zaštitnički nastrojene roditelje, često se ustručavaju iskušavati nove stvari. Visoka emocionalna inteligencija (EQ) očituje se u svakodnevnim navikama koje mogu upućivati na kvalitetan roditeljski odgoj, piše YourTango.

Djeca koja nauče produktivno upravljati emocijama lakše se snalaze u različitim situacijama. Te su osobe svjesne svojih osjećaja, vješto rješavaju probleme, a to se kasnije odražava i na njihove interese i hobije.

Korištenje afirmacija

Nije se lako suprotstaviti negativnim mislima unutarnjeg kritičara, ali svakodnevne afirmacije pomažu u izgradnji vjere u sebe i vlastite sposobnosti. One su alat za procjenu života i planiranje promjena u onome što više nema svrhu.

Ljubazan razgovor sa samim sobom olakšava prihvaćanje vlastite vrijednosti. Afirmacije su poput mišića - što se više koriste, postaju snažnije i ne mijenjaju samo sliku o sebi, nego i interpretaciju svijeta. Roditelji koji su pružali bezuvjetnu ljubav i podršku dali su djeci alate da tu ljubav zadrže, što se u odrasloj dobi prenosi na pozitivan odnos prema sebi.

Kontakt s bliskim ljudima

Roditelji koji su uvijek odvajali vrijeme za svoju djecu, pitali ih kako su i govorili im da ih vole, naučili su ih vrijednosti međuljudskih odnosa. Bili su prisutni kada je to bilo potrebno i pružali su bezuvjetnu podršku, što je pomoglo u razvoju emocionalne inteligencije.

Zbog toga takve osobe u odrasloj dobi stavljaju svoje bližnje na prvo mjesto. Iako možda nemaju vremena za duge razgovore, uvijek pronađu trenutak da se jave obitelji i prijateljima. Usvojili su spoznaju da nas povezanost s drugima održava, pa je svakodnevni kontakt s voljenim osobama postao prirodna navika.

Mirno rješavanje sukoba

Izvrsne vještine rješavanja sukoba znak su da su roditelji obavili sjajan posao. To podrazumijeva da osoba ostaje smirena i pokazuje poštovanje prema drugima, čak i tijekom ozbiljnih nesuglasica. Svjesna je svojih emocija i izražava ih na zdrav način.

Dom u kojem se odrastalo bio je sigurno mjesto za izražavanje snažnih osjećaja. Roditelji su djecu naučili samoregulaciji i pristupanju sukobu s ciljem pronalaska rješenja koje svima odgovara. Ta je lekcija prenesena u odraslu dob. Kada roditelji djeci omoguće sigurno izražavanje emocija, ona nauče da se ne trebaju bojati onoga što osjećaju. Sukob tada postaje razgovor, a ne svađa, i obje se strane osjećaju uvaženo.

Ravnoteža posla i života

Uravnotežen pristup radu znači da osoba razumije kako radna etika funkcionira samo uz postavljanje granica i brigu o sebi. Čak i kad su zahtjevi na poslu veliki, emocionalna inteligencija pomaže prepoznati vlastite osjećaje te što se može, a što ne može preuzeti na sebe.

Djeca promatraju radne navike svojih roditelja, što kasnije oblikuje njihov odnos prema poslu. Da su gledali roditelje kako se iscrpljuju, vjerojatno bi i sami smatrali da je potpuna predanost poslu jedini ispravan put. No, budući da su rano naučili da posao nije cijeli život, znaju da je važno uzeti pauzu i poštovati vlastite granice. Iako su predani poslu, ne dopuštaju da ih ambicija potpuno preuzme. Posao im daje smisao, ali nije jedino što ih ispunjava.

Svjesna obrada emocija

Kad djecu preplave snažni osjećaji, ponekad ih i roditelji s najboljim namjerama mogu zanemariti. Međutim, sigurno okruženje u kojem djeca mogu proraditi teške emocije uči ih kako se nositi s njima i smiriti se bez sloma. Pozitivan odgoj znači odrastanje u okruženju bezuvjetne ljubavi i poštovanja, a ne kažnjavanja.

Takav pristup pruža podršku, gradi samopouzdanje i potiče razvoj. Kada roditelji djecu nauče emocionalnoj regulaciji, pripremaju ih da se sa životnim preprekama nose suosjećajno i dostojanstveno. Kao odrasli, takve se osobe s osjećajima nose bez obrambenog stava ili neprijateljstva.

Vrijeme posvećeno zabavi

Odrastanje u okruženju koje je poticalo zabavu stvara mentalitet koji se prenosi u odraslu dob. Roditelji su razumjeli važnost igre, što je pomoglo u razvoju visoke emocionalne inteligencije i ravnoteže između obaveza i užitka. Nisu djecu tjerali da prebrzo odrastu, već su poticali igru i slavili njihovu kreativnost.

Kao odrasle osobe, takvi si ljudi dopuštaju zabavu jer znaju da je to oblik brige o sebi. Zabava im pomaže da se ponovno povežu sa svojim pravim "ja" i pronađu optimizam u svijetu koji je često kaotičan.

Urednost životnog prostora

Roditelji koji su djecu naučili koliko je važno pospremati zaslužni su za to što se ona u odrasloj dobi ne opterećuju nerealnim standardima čistoće, ali razumiju da briga o prostoru poboljšava kvalitetu života.

Okruženje u kojem živimo odraz je našeg unutarnjeg stanja. Organiziranost smanjuje stres i pomaže u održavanju fokusa. Budući da su roditelji djecu naučili odgovornosti za kućanske poslove, te su se vještine zadržale i u odrasloj dobi.

Zdravo nošenje sa stresom

Kada se čini da život izmiče kontroli, lako je upasti u autodestruktivne obrasce. No, osobe čiji su roditelji pružili alate za razvoj visoke emocionalne inteligencije upravljaju stresom svjesno i zdravo.

U trenucima velike tjeskobe ne dopuštaju da ih preplave negativne misli i ne slušaju unutarnjeg kritičara koji im govori da su neuspješni. Umjesto toga, odnose se prema sebi s ljubaznošću i brinu o svojim osnovnim potrebama.

Hranjivi i redoviti obroci

U kaosu odraslog života lako je zanemariti osnovnu lekciju iz djetinjstva: uravnoteženi i hranjivi obroci potrebni su za energiju. Iako možda nema vremena za pripremu složenih jela, osobe s visokim EQ-om trude se imati zdrave namirnice pri ruci kako bi mogle brzo pripremiti kvalitetan obrok.

Svjesni su da će biti večeri kada je tost sa sirom pojeden iznad sudopera vrhunac mogućnosti, i to je u redu. Slušati vlastito tijelo i prepoznati glad ključan je prvi korak. Odvajaju vrijeme da se nahrane jer cijene sebe, a to samo po sebi pokazuje da su ih roditelji dobro odgojili.

Preuzimanje odgovornosti

Mnogo toga u odrasloj dobi ne možemo kontrolirati, poput računa, napornih sastanaka i obaveza koje nam se ne da obavljati. No, ako za te izazove krivimo druge, ostajemo zaglavljeni u nezadovoljstvu.

Preuzimanjem odgovornosti za vlastiti život stječemo moć da promijenimo ono što nam se ne sviđa. Stajanje iza vlastitih postupaka i odluka pokazuje visoku razinu emocionalne inteligencije koja pomaže u životu.

Povjerenje u sebe

Borba sa sumnjom u sebe dio je ljudske prirode, ali visoka emocionalna inteligencija sprječava da te sumnje potpuno preuzmu kontrolu. Takve osobe redovito preispituju svoje postupke i uvjerenja, što im omogućuje da ostanu dosljedni sebi.

Vjerovati sebi znači prihvatiti se u sadašnjem trenutku, bez pritiska da se mora biti negdje drugdje. Samopouzdanje omogućuje slavljenje svake male pobjede na putu prema autentičnom i ispunjenom životu.