U PROŠLOSTI se disciplina često svodila na ukidanje povlastica zbog lošeg ponašanja. No, psiholozi i bihevioristi danas potiču roditelje da umjesto toga dopuste djeci da iskuse prirodne posljedice svojih postupaka, što se pokazalo kao znatno bolji pristup odgoju. Primjerice, ako dijete odbija nositi jaknu, dopustite mu da osjeti hladnoću i vjerojatno se sljedeći put neće buniti. Upravo ta izravna veza pomaže djetetu da razumije i uči iz svojih odluka, piše Parents.

Zašto klasične kazne nisu najbolji pristup?

Dugogodišnji mit da djeca bolje surađuju kada roditelji primjenjuju klasične metode discipline opovrgnula je i Američka akademija za pedijatriju (AAP). Njihova istraživanja pokazuju da takvi pristupi ne samo da nisu najbolji način odgoja, već u ekstremnim slučajevima mogu biti i štetni.

Dr. Jane Nelsen, autorica serije knjiga "Positive discipline", objašnjava da će posljedica najvjerojatnije imati odgojni učinak ako je povezana s ponašanjem, izrečena s poštovanjem i razumna. Prvi element je povezanost, što je suprotnost nasumičnosti. Povezana posljedica izravno se odnosi na ponašanje. Dakle, ako dijete napravi nered, logična posljedica je da ga mora počistiti, a ne da mu se zabrani korištenje tableta.

Posljedice moraju biti povezane s ponašanjem

Drugi element je poštovanje, što znači da primjena posljedice ne smije uključivati sram ili poniženje. "Vaše se dijete već osjeća loše kada učini nešto pogrešno", kaže dr. Nelsen. "Ako dodate 'Jesam li ti rekao' ili ga posramite, smanjit ćete priliku za učenje jer će se umjesto na iskustvo usredotočiti na osjećaj krivnje."

Primjerice, ako dijete nije htjelo zimsku jaknu pa mu je postalo hladno, nemojte ga dodatno kritizirati. Donesite mu jaknu i objasnite zašto je važno nositi je, bez posramljivanja.

Poštovanje je važnije od posramljivanja

Treći element je razumnost. Posljedica mora biti zadatak koji dijete može izvršiti s obzirom na svoju dob i sposobnosti te mora biti razmjerna njegovu ponašanju. To mu pomaže da se usredotoči na ono što je učinilo, umjesto da vam zamjera.

Ako trogodišnjak prolije mlijeko, ne treba očekivati da samo očisti cijeli pod. Umjesto toga, obrišite nered zajedno. Ako odbije, dr. Fran Walfish, autorica knjige "Samopouzdani roditelj", predlaže da nježno stavite svoju ruku preko njegove i zajedno izvedete pokret.

Kako postupiti kod ispada bijesa i prkosa?

Ako dijete ima nekontroliran ispad bijesa, možete ga držati u krilu dok se barem dio nereda ne počisti. Kada se smiri, pohvalite ga što se uspjelo sabrati i nastavite dalje. Kod starije djece češći je prkos, no oduprite se porivu da se naljutite ili im popustite.

Svađe možete ublažiti tako da unaprijed najavite posljedicu. Primjerice: "Primijetila sam puno omota od žvakaćih guma po kući. Molim te, bacaj ih u smeće, inače više neće biti žvakaćih guma."

Kada dijete treba samo pronaći rješenje?

Kada upozorenje nije moguće, pomozite djetetu da osmisli rješenje za problem. Mogli biste reći: "Sigurno si uzrujan što si zaboravio da ti je projekt za sutra. Razumijem da bi htio da ti sada kupim materijale, ali kasno je i ne mogu to učiniti. Trebaš li pomoć da smisliš što možeš napraviti s onim što imamo kod kuće?"

Primjena učinkovitih posljedica

Ne postoji jedinstven ispravan način primjene prirodnih posljedica, ali postoje neke strategije koje možete isprobati. Jedna od njih je povezivanje posljedica sa zadacima. To je korisno kada djeca ne obavljaju zadatke poput kućanskih poslova, a prirodna posljedica (prljava kuća) ih ne pogađa.

"Kada kažete djetetu: 'Ako ne posložiš rublje, nema televizije', to je kazna jer veza nije očita", kaže Madelyn Swift, autorica knjige "Discipline for life". Umjesto prijetnje "Ako ne...", pristup možete pretvoriti u logičnu posljedicu koristeći konstrukciju "Kada... onda...": "Kada završiš s rubljem, onda možeš gledati svoju seriju." Na taj način učite dijete načelu: prvo obaveze, zatim zadovoljstvo.

Povlastice treba povezati s odgovornošću

Druga strategija je predstavljanje povlastica kao posljedice odgovornosti. "Pravilo naše obitelji je da se sve igračke moraju pospremiti do kraja dana, a svaka koja ostane vani završava u smeću", kaže Amy Kertesz, majka petero djece. "Moja djeca znaju da ako ne preuzmu odgovornost za svoje stvari, gube privilegiju da ih imaju."

Ovo vrijedi i za nematerijalne povlastice. Ako se dijete ne može lijepo igrati s braćom i sestrama, gubi povlasticu da se igra s njima. Ako vam se obraća bez poštovanja, gubi povlasticu da ga se sasluša.

Umjesto da kažete "Ne razgovaraj tako sa mnom!", mirno objasnite: "Rado ću razgovarati o ovome kada budeš mogao govoriti s poštovanjem. Nađi me u mojoj sobi kad budeš spreman." Alternativa je staviti igračke na visoku policu i vratiti ih kada dijete pokaže da je pospremilo ostale stvari.

Ponekad je dovoljno reći istinu

Roditelji također često zaborave najjednostavniju strategiju: reći istinu. Ako se dijete cijeli dan loše ponašalo i zatim pita može li dobiti sladoled, jednostavno recite što mislite: "Znaš, nakon današnjeg ponašanja, stvarno mi se ne da voditi te na sladoled." Pouka je jasna: kada se prema nekome loše odnosite, ta se osoba vjerojatno neće dodatno truditi oko vas.

Naposljetku, važno je imati rezervni plan. Bit će situacija kada prirodne posljedice neće djelovati, primjerice ako djetetu posljedica nije bitna ili ako bi njezino iskustvo moglo nekoga povrijediti. Također, traženje logične posljedice nema smisla kada ste u žurbi.

Madelyn Swift savjetuje da ne inzistirate: "Ako posljedica nije očigledna, to vjerojatno nije prava strategija." Druge metode koje mogu pomoći su rješavanje problema, preusmjeravanje pažnje mlađeg djeteta na prikladniju aktivnost ili obiteljski sastanci za djecu stariju od četiri godine.

Zapamtite, prirodne posljedice su koristan, ali ne i jedini alat. "One su samo jedan alat u vašoj kutiji za odgoj", kaže Swift. "Čekić je neophodan svakom graditelju, ali trebat će mu i drugi alati da sagradi kuću."