DOK SE VODE žustre rasprave o vremenu koje djeca provode pred ekranima, pojavila se nova skupina roditelja - samoprozvane "TV mame" koje svojoj djeci dopuštaju gledanje televizije, ali im strogo brane pristup osobnim uređajima poput telefona ili iPada. Claire Blackmore (32), majka iz Sjeverne Karoline, počela je puštati televiziju svojoj kćeri kada je imala svega četiri mjeseca, kako bi mogla obavljati kućanske poslove.

Danas, njezina dvogodišnja kći gotovo svakodnevno odrasta uz uključen televizor. "Što se tiče vremena, nema ograničenja", kaže Blackmore. "Uglavnom ga upalimo ujutro i ostaje uključen cijeli dan", piše Yahoo News.

Stručnjaci upozoravaju: Roditelji imaju vlastitu logiku

Američka akademija za pedijatriju ne preporučuje vrijeme pred ekranima za djecu mlađu od dvije godine, a najviše jedan sat dnevno za djecu od dvije do pet godina. Ipak, "TV mame" ističu kako postoji razlika između gledanja televizije i korištenja iPada. Blackmore, koja je odrasla bez televizora, kaže da bi ga, kad bi ga imala priliku gledati, gledala opsesivno - i baš to želi izbjeći kod svoje kćeri.

Vjeruje da je njezina kći jezično naprednija za svoju dob upravo zahvaljujući televiziji, koja uglavnom služi kao pozadinska buka. "Gledat će ako je to Ms. Rachel i zaplesati na pjesmu koju voli. Ako je sadržaj ne zanima, jednostavno će se otići igrati", kaže.

Dodaje kako oduzimanje telefona izaziva "borbu", dok gašenje televizora ne predstavlja problem. "Mislim da je to zato što je [telefon] toliko reaktivan. Pruža dopaminski udar. Toliko je zarazan da me to zabrinjava", kaže.

Stručnjaci: Vrijeme pred ekranom je vrijeme pred ekranom

Prema riječima psihologinje i neuroznanstvenice Kathryn Hirsh-Pasek sa Sveučilišta Temple, razlike zapravo nema. "Vrijeme pred ekranom je vrijeme pred ekranom", izjavila je. "Morate mnogo više 'prosijavati' na iPadu da biste našli nešto kvalitetno, u usporedbi s, recimo, 'Ulicom Sezam' ili PBS Kids programom. No, kad je riječ o pasivnom gledanju, psihološki nema razlike."

Dodaje kako roditelji ne moraju potpuno izbjegavati ekrane, ali trebaju biti svjesni posljedica. "Nisam protiv ekrana, kao što nisam protiv deserta. Volim dobar sladoled s toplom čokoladom, ali ne želite to za glavno jelo. Nije zamjena za brokulu."

Studije su pokazale da čak i televizija u pozadini može negativno utjecati na razvoj jezika i kognitivne sposobnosti kod djece mlađe od pet godina. No, kvaliteta sadržaja i kontekst gledanja - osobito ako su roditelji uključeni - mogu imati pozitivan učinak.

Povratak u djetinjstvo

U današnje vrijeme ekrani su sveprisutni. Istraživanje iz 2020. pokazalo je da četvero od deset roditelja televizor drži upaljenim "uvijek" ili "većinu vremena". Studija iz 2025. otkrila je da 40 posto dvogodišnjaka ima vlastiti tablet, a taj postotak do četvrte godine raste na 60 posto.

Neke "TV mame" dijelom su motivirane i nostalgijom. Samantha Baugh (36), majka dvoje djece iz Indiane, i sama je odrasla kao "TV dijete". "Televizor je bio uključen gotovo cijelo vrijeme. Imali smo ga u svakoj sobi", kaže.

Njezina djeca, stara pet i devet godina, imaju vlastite televizore u sobama, bez ikakvih ograničenja u gledanju. Poput Blackmore, i ona televiziju doživljava kao pozadinsku buku. "Mislim da TV može služiti kao radio. Možete raditi gotovo sve dok je uključen", smatra. No, tablete izbjegavaju jer je vidjela kako brzo izazivaju ovisnost kod druge djece.

Zašto su ekrani na dodir "opasniji"

Dr. Jason Nagata, izvanredni profesor sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, upozorava da vrijeme pred ekranima istiskuje važne aktivnosti poput sna, kretanja i izravne socijalne interakcije. Ipak, razumije zašto roditelji razlikuju vrste ekrana.

"Određene značajke poput beskonačnog skrolanja, automatske reprodukcije i čestih notifikacija posebno su osmišljene da korisnika zadrže dulje uz ekran", objašnjava. "To gledanje čini intenzivnijim i dugotrajnijim nego klasično gledanje televizije."

Na kraju, "TV mame" često s ponosom ističu da njihova djeca nisu "iPad djeca" - izraz koji se često koristi s negativnim prizvukom. Michael Shaw (28), majka iz Nevade, kaže da njezina djeca pokazuju lošije ponašanje nakon korištenja tableta nego kad gledaju televiziju.

U njihovom domu, televizija je postala gotovo simbol rutine. "Znaju da je vrijeme za spavanje kad se ugase svi televizori i svjetla u kući. A kad dan počne, TV se ponovno uključuje."