SVAKI baka i djed žele da se njihovi unuci uz njih osjećaju sretno, voljeno i sigurno. Ipak, ponekad i najbolja namjera može imati suprotan učinak. Nenamjerni ili čak dobronamjerni komentari mogu stvoriti okruženje u kojem se unuci osjećaju nelagodno ili nesigurno, rekla je za HuffPost Ann-Louise Lockhart, dječja psihologinja. Zbog toga je važno promisliti o načinu na koji komuniciramo s najmlađima, piše HuffPost.

"Možda je teško promijeniti način na koji govorite, ali važno je svjesno birati riječi i biti svjestan koliko one mogu utjecati na to kako vaši unuci razmišljaju i osjećaju se, kako o sebi, tako i o vašem odnosu", dodala je Lockhart.

Huffpost je u razgovoru sa psiholozima otkrio koje uobičajene fraze je najbolje izbjegavati i što reći umjesto njih. Jedna napomena prije nego što krenemo: ako ste ikada upotrijebili neku od navedenih fraza, ili vam se to dogodi u budućnosti, nemojte se previše brinuti ili si predbacivati.

"Nikad nije kasno da počnete promišljenije pristupati interakcijama sa svojim unucima", poručila je Andrea Dorn, psihoterapeutkinja i autorica serije dječjih knjiga "Mindful Steps".

"Nemoj reći mami i tati..."

Bilo da se radi o potajnom davanju dodatnog keksa unucima ili dopuštanju da ostanu budni dulje uz šaputanje: "Ovo će biti naša mala tajna", poticanje djece da nešto skrivaju od roditelja može biti štetno, upozorava klinička psihologinja Zainab Delawalla.

"Time se potkopava autoritet roditelja, što može imati dugoročne posljedice", rekla je. "Osim toga, djeci se pokazuje da postoje situacije u kojima je u njihovom 'najboljem interesu' da nešto prešute roditeljima. To može biti osobito opasno ako dijete zlostavlja predator ili se osjeća loše zbog vršnjačkog nasilja."

Umjesto toga, važno je jačati važnost iskrenosti prema roditeljima, bez obzira na sve. "Bake i djedovi mogu pronaći druge načine da razmaze svoje unuke, a da pritom ne prelaze granice koje su postavili njihovi roditelji", zaključila je Delawalla.

"Kako si narastao/la! Jesi li se udebljao/la?"

Komentari o djetetovu tijelu ili težini veliko su "ne", ističe Lockhart, jer mogu doprinijeti problemima sa slikom o vlastitom tijelu i samopoštovanjem.

"Kao odgovorne odrasle osobe, naša je dužnost podržati i poticati djecu da se osjećaju samopouzdano u vlastitoj koži", rekla je. "Izbjegavajmo sve komentare koji bi mogli naštetiti njihovoj samosvijesti i dovesti do nesigurnosti. U svojoj praksi to stalno slušam, od male djece do odraslih. Oštri komentari baka i djedova poput ovih pamte se i vrte u glavi godinama."

Dorn dodaje da su problematične i sve primjedbe ili usporedbe o fizičkom izgledu, poput: "Jesi li smršavio/la?" ili "Vau, sada si puno viši/a od brata!"

"Problem s komentarima o fizičkom izgledu ili usporedbama s drugima jest taj što stavljaju prevelik naglasak na važnost vanjskih obilježja u odnosu na unutarnje osobine", objasnila je.

Umjesto toga, predlaže reći nešto poput: "Tako mi je drago što te vidim! Nedostajalo mi je naše druženje. Kako si?" Otvorena pitanja o interesima, aktivnostima ili hobijima unuka također su odličan izbor.

"Iskreno zanimanje za to tko su djeca iznutra pomaže im da se osjećaju viđenima i saslušanima. Šalje im poruku da je svaka osoba vrijedna upravo takva kakva jest i da smo svi više od samog izgleda ili onoga što nosimo", rekla je Dorn.

"Pojeo/la si više od mene!"

Sve komentare o tome koliko vaši unuci jedu, "Tako brzo jedeš", "Vidim da si član kluba čistog tanjura", "Izgleda da nisi ništa ni taknuo", najbolje je zadržati za sebe.

"Učenje o hrani i prepoznavanje signala gladi važan je razvojni korak u djetinjstvu", rekla je Dorn. "Komentari o 'dobrim' i 'lošim' prehrambenim navikama mogu navesti djecu da svoje ponašanje prilagođavaju tuđim komentarima, umjesto da slušaju signale vlastitog tijela. To također može izazvati osjećaj srama ili zbunjenosti."

Zaista nema potrebe komentirati tanjur vašeg unuka ili njegove prehrambene navike. Ali ako baš želite nešto reći, Dorn preporučuje da se usredotočite na važnost slušanja vlastitog tijela.

"Tu praksu možete i sami primjenjivati tako što ćete slušati vlastito tijelo, prestati jesti kada ste siti i jesti kada ste gladni", rekla je. "Biti dobar primjer važnije je od bilo kakvog komentara koji možemo dati."

"Tako si razmažen/a"

Kada vidite da se vaš unuk ponaša nezahvalno dok otvara hrpu darova ili ima ispad bijesa jer nije dobio što je želio, možda ćete doći u iskušenje da ga nazovete razmaženim.

Međutim, ako se takvo ponašanje stalno ponavlja, vjerojatno je manje povezano s djetetom, a više s načinom na koji je odgajano.

Kako je za HuffPost rekao klinički psiholog Ryan Howes: "Ako se ponašaju kao da sve zaslužuju i nezahvalni su, to je možda ponašanje koje su naučili ili vidjeli od drugih, a možda su ga čak i roditelji poticali. Zato nije pošteno svaliti svu krivnju na njih. Prijeđite preko toga ili razgovarajte s roditeljima, ali zadržite osudu za sebe."

"Dođi me zagrliti i poljubiti!"

Kao baka ili djed, prirodno je željeti se povezati s unucima na ovaj način, pogotovo kada ste uzbuđeni što ih vidite. Međutim, mnoga se djeca ne osjećaju ugodno dijeleći zagrljaje i poljupce na zahtjev, i važno je da odrasli u njihovim životima to poštuju.

"Iako je ova fraza vjerojatno izrečena s ljubavlju i željom za bliskošću, ona djetetu može nenamjerno oduzeti autonomiju nad vlastitim tijelom i natjerati ga da preispituje svoje granice", rekla je Dorn. "To može poslati zbunjujuće poruke o pristanku."

Kako biste poštovali granice svojih unuka, umjesto toga biste to mogli formulirati kao pitanje: "Voljela bih te zagrliti. Smijem li?" Ali ako kažu "ne", prihvatite njihov odgovor i nemojte inzistirati.

"Pazite da ne navaljujete ili koristite osjećaj krivnje s komentarom poput: 'Molim te, samo jedan? Ja sam tvoja baka!', savjetuje Dorn. 'Umjesto toga, zadržite vedar ton i recite nešto poput: U redu! Puno te volim i jedva čekam čuti što si sve radio'."

Možete predložiti i druge načine povezivanja, poput mahanja za pozdrav ili davanja petice. "Djeca se često osjećaju kao da nemaju puno kontrole, stoga im šaljete snažnu poruku da će važni odrasli u njihovom životu poštovati njihove tjelesne granice bez obzira na sve", rekla je Dorn.

"Ovaj pristup također jača ideju da je fizička bliskost osobni izbor, promičući zdravo razumijevanje granica i pristanka i u drugim područjima njihovog života."

"Tvoji roditelji to rade krivo..."

Roditeljski stilovi i prakse mijenjaju se s vremenom. Možda ste svoju djecu odgajali drugačije nego što vaša odrasla djeca sada odgajaju svoju.

"Bake i djedovi odrasli su u drugom vremenu s drugačijim običajima i normama, i prirodno je da žele komentirati razlike", rekao je Howes. "Nema ništa loše u isticanju tih razlika, ali vrlo je lako da ti komentari zvuče kao posramljivanje. Pod posramljivanjem mislim na proglašavanje jednog načina ispravnim, a drugog pogrešnim, te sugeriranje da nešto nije u redu s unukom ili njegovim roditeljima."

Općenito govoreći, najbolje je zadržati takve komentare za sebe, osim ako ne vidite "ozbiljne propuste ili nešto što bi djetetu moglo štetiti", rekao je Howes. "Čak i tada, najbolje je izraziti zabrinutost roditeljima, a ne unuku."

Dijeljenje takvih osuda ili negativnih komentara o roditeljskim odlukama s unucima nije dobra ideja, istaknuo je. "Ako bake i djedovi imaju problem s načinom na koji njihovo dijete odgaja unuke, trebali bi to raspraviti s njim ili zadržati za sebe, ali unuke treba ostaviti po strani", zaključio je Howes.