IMATI ljubazno i dobro odgojeno dijete koje dijeli igračke, uvijek govori "molim" i "hvala" te se rijetko svađa može se činiti kao ostvarenje roditeljskog sna. Ipak, ispod te uglađene vanjštine mogao bi se kriti dublji problem - potreba za udovoljavanjem drugima.

Ako vaše dijete neprestano stavlja tuđe potrebe ispred svojih, pod svaku cijenu izbjegava sukobe ili je tjeskobno zbog mogućnosti da nekoga razočara, možda je naučilo potiskivati vlastite osjećaje kako bi zaslužilo odobravanje. U razgovoru s dječjim psiholozima istražili smo suptilne znakove takvog ponašanja, zašto do njega dolazi i kako možete pomoći djetetu da izgradi zdrave granice, a da pritom ne izgubi svoju prirodnu empatiju, piše Parents.

Zašto udovoljavanje drugima nije bezazleno

Kada djeca neprestano stavljaju tuđe osjećaje ispred svojih, mogu izgubiti doticaj s vlastitim potrebama i željama. S vremenom mogu početi vjerovati da su vrijedna samo kada su drugima na usluzi ili kada ih usrećuju.

"To im uistinu može potkopati samopouzdanje", kaže Nina Westbrook, licencirana obiteljska terapeutkinja. "Također im otežava da kažu 'ne' ili da se zauzmu za sebe kako odrastaju. Ako se taj obrazac nastavi, u budućnosti može dovesti do tjeskobe, izgaranja ili problema u odnosima."

Prema Westbrook, takva su djeca podložnija manipulaciji jer su navikla postupati tako da ugode drugima umjesto da uče samostalno prosuđivati, izražavati svoje potrebe i boriti se za sebe.

Joseph Laino, psiholog i pomoćnik ravnatelja u centru Sunset Terrace pri NYU Langone, objašnjava da se djeca koja kronično udovoljavaju drugima suočavaju s dugoročnim rizicima. To može dovesti do niskog samopouzdanja, zbunjenosti oko vlastitog identiteta i poteškoća u postavljanju zdravih granica.

Takva se djeca često oslanjaju na vanjsku potvrdu, što može potaknuti tjeskobu, stres i stalan strah od neodobravanja. Potiskivanje vlastitih potreba s vremenom može rezultirati emocionalnom iscrpljenošću, ogorčenošću i povećanim rizikom od depresije. Kao odrasli, mogli bi imati problema s asertivnošću i postati ranjiviji u nezdravim ili jednostranim vezama, dajući prednost tuđoj dobrobiti na vlastitu štetu, pojašnjava dr. Laino.

Znakovi da vaše dijete možda nastoji svima ugoditi

Pristojnost i ljubaznost osobine su koje roditelji žele poticati kod svoje djece. S druge strane, udovoljavanje drugima manje je prilagodljivo i u konačnici nije u najboljem interesu djeteta. Dr. Laino objašnjava da je takvo ponašanje često ukorijenjeno u dječjoj nesigurnosti i strahu od gubitka vanjske potvrde.

"Možda osjećaju potrebu udovoljiti drugima kako bi dobili potvrdu koja im jača samopouzdanje", kaže dr. Laino. "Takva djeca mogu neprestano tražiti ohrabrenje ili odobravanje te postavljati pitanja poput: 'Radim li ovo ispravno?', 'Je li ovo u redu?' ili 'Jeste li ljuti na mene?'"

Ključna je značajka takve djece i to što se muče s odbijanjem i postavljanjem granica, čak i ako to znači da moraju učiniti nešto što ne žele. Često žrtvuju vlastite potrebe radi onih na koje se oslanjaju za potvrdu. Često se ispričavaju, čak i kada to nije potrebno, teško se zauzimaju za sebe i obično preuzimaju ulogu sljedbenika u grupnim aktivnostima.

Prema dr. Lainu, znakovi upozorenja su često ispričavanje, stalno traženje potvrde, rijetko izgovaranje riječi "ne", pretvaranje da im se nešto sviđa samo da bi udovoljili drugima, izbjegavanje sukoba te preuzimanje više obaveza nego što mogu podnijeti iz straha da nekoga ne razočaraju. Razlika je u tome što ta djeca ne pokušavaju samo biti ljubazna, već žrtvuju vlastite potrebe radi nekog drugog, bio to vršnjak, učitelj ili roditelj.

Zašto neka djeca postaju udovoljavači drugima

Iako ne postoji jedan uzrok takvog ponašanja, stručnjaci kažu da okolina i odgoj igraju veliku ulogu. Kada su djeca u okruženjima koja naglašavaju savršenstvo, mogu se početi boriti s ispunjavanjem tih očekivanja i postavljati si nerealne standarde. Ako je okruženje nepredvidivo ili nestabilno, neka djeca nauče da bi svako neslaganje moglo biti opasno pa potiskuju osjećaje kako bi izbjegla sukob.

To je posebno izraženo kod djece koja su preuzela roditeljsku ulogu i odrastaju u domovima gdje roditelji očekuju da se djeca brinu o njihovim emocionalnim potrebama.

"Udovoljavanje drugima može započeti kada djeca osjete da moraju biti 'dobra' kako bi bila voljena", kaže Westbrook. "Mogu misliti da će šutnjom ili pomaganjem usrećiti sve oko sebe. Za osjetljivu djecu, ljubaznost se može činiti kao jedini način da se osjećaju cijenjeno, a takvo se ponašanje može nastaviti i u odrasloj dobi ako se njime ne upravlja."

Ponašanje se može i prenositi generacijama. Iako ne postoji gen za udovoljavanje, studije su pokazale da na susretljivost djelomično utječu geni, a traume mogu stvoriti i epigenetske promjene. Takva su djeca sklonija osjetljivosti na tuđe osjećaje i mogu pokušavati udovoljiti drugima na vlastitu štetu.

Kako pomoći djetetu da postavi zdrave granice?

Za djecu koja teže udovoljavanju drugima, učenje postavljanja granica može biti izazovno, ali i preobražavajuće. Dr. Laino preporučuje nekoliko strategija. Budite djetetu uzor u tome kako se na pristojan, ali odlučan način kaže "ne". Vježbajte s njima različite scenarije. Obratite pažnju na to koja ponašanja nagrađujete. Umjesto da ih hvalite samo kada učine nešto za nekog drugog, pohvalite i njihovu odlučnost i sposobnost da se zauzmu za sebe.

Potvrdite im čitav niz osjećaja i podsjetite ih da je u redu biti uzrujan te da imaju siguran prostor za izražavanje. Recite im da se ne moraju nepotrebno ispričavati. Podsjetite ih da ih volite bezuvjetno, takve kakvi jesu, a ne zbog toga koliko usrećuju druge. Objasnite im da svi griješimo i da ne moraju biti savršeni da bi zaslužili ljubav.

Kada potražiti stručnu pomoć

Uvijek je pametno potražiti stručni savjet ako ponašanje vašeg djeteta ide na njegovu štetu, negativno utječe na njegovo samopouzdanje ili pojačava tjeskobu. "Dobar terapeut može im pomoći da izgrade samopouzdanje, postave granice i nauče da ne moraju zaslužiti ljubav uvijek govoreći 'da'", kaže Westbrook.

Potražite pomoć ako vaše dijete dopušta drugima da ga zlostavljaju, ako potiskuje emocije, pretjerano se ispričava, ima stalan strah od pogreške ili preuzima krivnju za tuđe pogreške. "Nikad nije loše potražiti stručnu podršku, iako se često brinemo da pretjerujemo", dodaje dr. Laino. "Time poduzimamo proaktivan korak kako bismo našoj djeci i sebi osigurali podršku i alate potrebne za autentičniji, iskreniji i ispunjeniji život."