Što je zapravo BCG cjepivo? Bebe ga dobivaju ubrzo nakon rođenja
BCG JE CJEPIVO protiv tuberkuloze, zarazne bolesti koju uzrokuju bakterije iz skupine Mycobacterium tuberculosis. U Hrvatskoj se BCG cijepljenje provodi već u novorođenačkoj dobi.
Glavna svrha cijepljenja male djece BCG-om nije spriječiti baš svaku infekciju tuberkulozom, nego ih zaštititi od najtežih, diseminiranih oblika bolesti. HZJZ posebno izdvaja milijarnu tuberkulozu i tuberkulozni meningitis. Upravo je zaštita male djece od takvih oblika bolesti glavni razlog primjene BCG cjepiva.
Kada djeca dobivaju BCG?
Djeca su se BCG-om cijepila u rodilištu. Ako dijete nije bilo cijepljeno u rodilištu, cijepljenje se trebalo obaviti do navršena dva mjeseca, a moglo se nadoknaditi do prvog rođendana.
Prije prvog rođendana nije bilo potrebno napraviti tuberkulinsku probu prije BCG cijepljenja. Kod djece starije od godinu dana nadoknada propuštenog BCG cijepljenja u pravilu se ne preporučuje, osim ako dijete ima povećan rizik od infekcije. U tom slučaju prije cijepljenja potrebno je napraviti tuberkulinsko testiranje.
BCG se daje intrakutano, odnosno u kožu, u gornju trećinu lijeve nadlaktice.
Zašto nakon BCG-a ostaje karakterističan ožiljak?
Nakon pravilno primijenjenog cjepiva na mjestu uboda može se razviti očekivana lokalna reakcija. HZJZ u svojim uputama navodi da se otprilike tri tjedna nakon cijepljenja može pojaviti čvorić koji može narasti do veličine zrna graška, a na njegovu se vrhu može pojaviti ranica iz koje se neko vrijeme može cijediti mala količina sekreta.
Takva ranica u pravilu spontano zacjeljuje, a nakon uspješnog BCG cijepljenja može ostati mali, plosnati ožiljak.
Zašto se BCG daje tako rano?
Mala djeca posebno su osjetljiva na razvoj teških oblika tuberkuloze, zbog čega se zaštita provodila već nakon rođenja. HZJZ navodi da je osnovna svrha BCG cijepljenja upravo sprječavanje diseminiranih oblika tuberkuloze u djece, među kojima su milijarna tuberkuloza i tuberkulozni meningitis.
Istodobno, epidemiološka situacija u Hrvatskoj posljednjih se godina znatno promijenila. Hrvatska je od 2017. zemlja niske incidencije tuberkuloze, s manje od 10 oboljelih na 100.000 stanovnika. Od 2011. do 2025. evidentirano je ukupno 5508 oboljelih od tuberkuloze, a djeca mlađa od pet godina činila su samo 0.4 posto oboljelih, odnosno zabilježena je 21 prijava. U tom razdoblju nije zabilježen nijedan slučaj tuberkuloznog meningitisa među djecom i adolescentima.
Što sada znači obustava BCG cijepljenja?
HZJZ je 5. listopada objavio da trenutačno u Hrvatskoj nema drugog BCG cjepiva prikladnog za primjenu u novorođenačkoj dobi. To znači da se do daljnjega novorođenčad neće cijepiti BCG-om u rodilištima. Ako bude moguće nastaviti cijepljenje dosadašnjim ili nekim drugim cjepivom, javnost će, navodi HZJZ, biti pravodobno obaviještena.
HZJZ pritom poručuje da zdravlje djece zbog privremene obustave nije ugroženo. Tuberkuloza je kod male djece u Hrvatskoj izrazito rijetka, a glavni izvor zaraze za malo dijete bila bi oboljela osoba iz njegova kućanstva koja se ne liječi i s kojom je dijete u bliskom kontaktu. Budući da se oboljeli u Hrvatskoj rano otkrivaju i počinju liječiti, HZJZ procjenjuje da je rizik da se malo dijete zarazi i oboli vrlo nizak.
Što roditelji djece koja su već cijepljena trebaju napraviti?
HZJZ naglašava da roditelji djece koja su već primila sada obustavljeno BCG cjepivo ne trebaju poduzimati nikakve posebne mjere ako je dijete dobro i nema simptoma. Nema potrebe ni za preventivnim rendgenom, ultrazvukom, magnetskom rezonancijom ili drugim dijagnostičkim pretragama samo zato što je dijete primilo to cjepivo.
Pozornost treba obratiti na dugotrajniju ili postupno nastalu oteklinu u području kosti ili zgloba, bol ili osjetljivost, ograničenu pokretljivost, šepanje ili izbjegavanje oslanjanja na ruku ili nogu. Ako se takvi simptomi pojave, HZJZ preporučuje javiti se pedijatru i naglasiti da je dijete primilo BCG cjepivo.
Rijetka nuspojava zbog koje je došlo do aktualne obustave, BCG osteitis odnosno osteomijelitis, može se pojaviti nekoliko mjeseci pa sve do nekoliko godina nakon cijepljenja, a prvi simptomi u prosjeku se javljaju oko godinu dana nakon cijepljenja. Bolest se uspješno liječi antituberkuloznim lijekovima, a ponekad je potreban i manji kirurški zahvat. Ako se otkrije i liječi u ranoj fazi, HZJZ navodi da se zahvaćena kost može potpuno oporaviti bez trajnih posljedica.