RODITLEJIMA s više djece poznat je osjećaj koji se javi kada jedno od djece nije prisutno: briga o samo jednom djetetu može se činiti gotovo kao odmor. Neki su na internetu takve trenutke prozvali "hobi roditeljstvom" - izrazom za situacije kada se roditeljstvo čini lakšim pa čak i ugodnim. Međutim, psiholozi ističu da je takav pristup ne samo pogrešan, već i zanemaruje emocionalnu složenost obiteljskog života.

Drugačije, a ne lakše

"Roditeljstvo time ne postaje lakše, samo postaje zahtjevno na drugačiji način", rekla je za Newsweek Melissa Tract, licencirana psihoterapeutkinja koja radi s mladima i obiteljima. Rasprava se nedavno povela na Instagramu, gdje je jedna majka opisala vikend sa samo jednim djetetom kao "veličanstven" i "poput hobija". Tract je objasnila da takve usporedbe često brkaju praktičnu logistiku s dubljim roditeljskim angažmanom.

"Kada se kaže 'lakše', vjerojatno se manjak logistike poistovjećuje s manjkom truda, a to su dvije vrlo različite stvari", rekla je. "Intenzitet roditeljstva ne ovisi isključivo o broju djece."

Jedinstveni pritisci na jedince

Iako briga o više djece može uključivati sukobljene potrebe i složenije rutine, Tract tvrdi da obitelji s jednim djetetom imaju vlastite, jedinstvene pritiske. Bez braće i sestara, odnos roditelja i djeteta često ima veću emocionalnu usklađenost i izravniji angažman.

"Postoji više izravnog vremena 'jedan na jedan', više pregovora između roditelja i djeteta i često bliža emocionalna usklađenost", rekla je Tract. "To može biti prekrasno, ali isto tako može stvoriti pritisak na dijete da bude jedini primatelj roditeljskih nada, tjeskoba i pažnje."

Dodala je kako istraživanja ne podupiru ideju da je odgoj jednog djeteta inherentno lakši. Studije sugeriraju da jedinci često razvijaju bliskije odnose s roditeljima, što odražava koncentriranije vrijeme, pažnju i emocionalno ulaganje, a ne manje truda.

Iskustvo koje oblikuje više faktora

S time se složila i registrirana psihologinja i obiteljska terapeutkinja Lisa Thomson, napominjući da se roditeljska iskustva uvelike razlikuju ovisno o čimbenicima koji nadilaze veličinu obitelji.

"Rasprava o 'hobi roditeljstvu' pretpostavlja da se intenzitet roditeljstva može procijeniti samo prema veličini obitelji, no to zanemaruje mnoge druge čimbenike koji oblikuju svakodnevno iskustvo odgoja djeteta", rekla je. U obiteljima s jednim djetetom, roditelji su često glavni izvor interakcije, igre i emocionalne podrške, što, prema riječima Thomson, zahtijeva "stalnu posvećenost i dostupnost".

Stereotipi i snaga riječi

Thomson je dodala da i jezik igra ulogu u jačanju takvih percepcija. "Fraze poput pitanja imate li 'samo jedno dijete' mogu nenamjerno implicirati da nešto nedostaje ili je nepotpuno, čak i kad to nije namjera sugovornika", rekla je. "Za mnoge roditelje to odražava širu kulturnu predrasudu koja veličinu obitelji izjednačava s legitimnošću, vrijednošću ili dubinom iskustva."

Stereotipi o jedincima - primjerice da su razmaženi ili socijalno nespretni - zapravo su odavno osporeni istraživanjima. Nedavna Gallupova anketa pokazala je da 47 posto američkih obitelji preferira jedno ili dvoje djece, dok 45 posto smatra da su veće obitelji idealne. "Stereotip više govori o nelagodi u društvu zbog malih obitelji nego o stvarnim ishodima", rekla je Tract.

Odluke koje nisu jednostavne

Za neke obitelji, pojam "hobi roditeljstva" može zvučati posebno omalovažavajuće. Odluke o veličini obitelji često su oblikovane kombinacijom čimbenika, uključujući plodnost, financije, zdravlje i osobne vrijednosti - od kojih su mnogi složeni i duboko emocionalni.

Thomson smatra da se emocionalni kontek iza tih izbora često zanemaruje. "Mnogi roditelji nose tugu, razočaranje ili se suočavaju s neočekivanom stvarnošću jer nemaju broj djece koji su nekada zamišljali", rekla je.

Roditeljstvo nije natjecanje

Svođenje roditeljstva na pitanje težine može samo po sebi biti štetno. "Roditeljstvo nije natjecanje, a način na koji govorimo o strukturi obitelji oblikuje kako roditelji vide sebe i jedni druge", rekla je Tract.

Obje stručnjakinje na kraju su se složile da roditeljstvo u svakom domu izgleda drugačije te da se ta razlika ne bi trebala tumačiti kao nešto veće ili manje vrijedno. "Intenzitet roditeljstva nije linearan i ne može se pouzdano predvidjeti brojem djece u kući", zaključila je Thomson. "Oblikuju ga temperament, resursi, dinamika odnosa i širi kontekst u kojem obitelj živi."