ZNATE da vaše dijete ulazi u pubertet kad postane bezobrazno, počne vam odgovarati i ljuti se samo zato što dišete. To može teško pasti roditeljima koji imaju osjećaj da je njihovo dijete zamijenio stranac, ali terapeutkinja Tanith Carey u svojoj novoj knjizi What’s My Tween Thinking? otkriva da je sve navedeno nužno da bi dijete, koje u potpunosti ovisi o vama, izraslo u neovisnu odraslu osobu koja se sama može snalaziti u svijetu bez vaše pomoći.

"Ako vas dijete odjednom počne oslovljavati imenom, a više niste mama ili tata, to znači da ispituje svoj odrasliji identitet. Zapravo, želi vam pokazati da želite da se s njime postupa na odrasliji način. Gledajte na to kao na pronalaženje novog načina povezivanja", savjetuje Carey.

Ako vaš tinejdžer počinje gomilati odjeću, knjige i gadgete u svojoj sobi, a ne vidi problem kada mu kažete da mu je soba neuredna, ne očajavajte.

"Pomozite djetetu da nauči regulirati svoje emocije"

Prema Carey, to je znak da je djetetu soba postala utočište od pravila i očekivanja odraslih. Drugim riječima, to je mjesto gdje se mogu opustiti i biti ono što jesu.

"Vama to izgleda kao da je dijete okruženo neredom, ali ono to tako ne vidi. Sve dok pljesniva hrana ili vlažna odjeća ne predstavljaju opasnost po zdravlje, dopustite svom djetetu malo kontrole nad svojom neposrednom okolinom", poručila je roditeljima.

Kako djeca rastu, tako se počinju osjećati odraslima i misle da bi trebali imati više utjecaja na svoje živote.

"Budući da znaju koliko će vas to boljeti, nije čudno ako frustracije izraze tako da vam kažu da vas mrze. To pokazuje da se osjećaju dovoljno sigurno da izraze svoju ljutnju i uvjereni su da ih nećete odbiti zbog toga. Pomozite djetetu da nauči regulirati svoje emocije i objasnite mu da ćete o tome razgovarati kad se svi smire", kaže Carey.

I na kraju, ako dijete upitate što je novo u školi, a ono vam odgovori: "Ništa", imajte na umu da prolazi kroz razdoblje u kojem ima privatne misli i osjećaje.

"Djeca će u nekom trenutku shvatiti da ne moramo znati sve što misle i osjećaju te da mogu odlučiti što će i u kojoj mjeri dijeliti s nama. Ovo je važan prvi korak u stvaranju privatnosti i postavljanju granica", zaključila je terapeutkinja.