VEĆINA roditelja želi odgojiti samopouzdano dijete. Samopouzdanje djeci pomaže u komunikaciji, postizanju ciljeva, razvijanju neovisnosti i izgradnji samopoštovanja. No, neke uobičajene roditeljske navike, premda često dobronamjerne, mogu nenamjerno potkopati dječje samopouzdanje. Dječji terapeuti izdvojili su pet čestih pogrešaka koje roditelji rade, piše HuffPost.

Pretjerano pomaganje umjesto poticanja samostalnosti

Terapeuti se slažu da je jedna od najčešćih pogrešaka roditelja to što previše toga rade umjesto djece, osobito kada se ona muče ili su nervozna.

"Kada roditelj stalno uskače kako bi umirio dijete, riješio problem umjesto njega ili mu pomogao da izbjegne nelagodu, dijete se može početi pitati: 'Mogu li ja ovo uopće sam?'", kaže Brooke Sundin, terapeutkinja i osnivačica centra Light Minds Child and Family Therapy.

Takav pristup ne utječe samo na djetetov osjećaj sposobnosti, nego može promijeniti i način na koji doživljava vlastitu regulaciju emocija.

"Kada to radimo, djeci nesvjesno šaljemo poruku da nemamo povjerenja u njihovu sposobnost snalaženja", objašnjava psihologinja Nina Kaiser. Teški zadaci sami po sebi imaju veliku vrijednost jer pomažu djeci da napreduju. "Svladavanje izazovnih zadataka jedan je od temelja samopouzdanja", ističe terapeutkinja Caitlin Severin.

Jillian Amodio, terapeutkinja i profesorica psihologije, dodaje da, iako nikome nije ugodno gledati dijete kako se muči, važno je da ono uči iz teškoća i raste kroz pogreške. "Tako stječemo povjerenje u vlastitu sposobnost nošenja sa životnim izazovima", kaže Amodio.

Kada djeca sama dođu do rješenja ili moraju pokušati ponovno nakon neuspjeha, uče rješavati probleme, postaju otpornija i počinju više vjerovati sebi.

Kao rješenje, Sundin predlaže roditeljima da uravnoteže empatiju i poticanje samopouzdanja. Preporučuje da djetetu kažu: "Znam da ti je ovo teško, ali sto posto sam sigurna da ti to možeš". Severin savjetuje da djeca imenuju ono što proživljavaju jer im to pomaže da aktiviraju vještine rješavanja problema. Podršku i dalje treba pružati, ali oprezno.

"Bolja je alternativa pružiti podršku bez preuzimanja kontrole. Dajte djeci izazove, izbore i odgovornosti primjerene njihovoj dobi. Pustite ih da se malo pomuče prije nego što uskočite, a na pogreške gledajte kao na prilike za učenje", savjetuje klinička psihologinja Ioana Pal.

Pretpostavljanje umjesto razumijevanja djetetovih potreba

Osim pretjeranog pomaganja, štetno je i pretpostavljati što djetetu treba. Primjerice, zagrljaj mu može pomoći da se smiri, ali ga može i dodatno uznemiriti ako je previše stimulirano.

"Roditelji obično imaju dobre namjere, ali djeca nisu njihovi produžeci", kaže psihologinja dr. Kiersten Sippio. "Ono što je djelovalo kod jednog djeteta, možda neće kod drugog. Djeci je najviše potrebno da se osjećaju viđenima, shvaćenima i prihvaćenima onakvima kakva jesu".

Sippio kao metodu predlaže "zrcaljenje", što uključuje usklađivanje s djetetovom energijom, pokazivanje interesa za ono što njega zanima te uvažavanje njegovih emocija i iskustava. "Kada se djeca osjećaju shvaćeno, osjećaju se i vrijedno, a to gradi samopouzdanje", objašnjava ona.

Stalno uspoređivanje s drugima i pretjerana kritika

Čak i ako roditelj priželjkuje da se dijete ponaša "više kao njegova sestra", takve je usporedbe štetno izgovarati naglas.

"Stalno uspoređivanje djeteta s drugima dovest će do toga da će se ono godinama procjenjivati na temelju tuđih sposobnosti, a ne vlastitih. To stvara strah od neuspjeha umjesto ponosa zbog vlastitog napretka", kaže psiholog Max Doshay. Zbog toga se novi izazovi mogu činiti prerizičnima, pa će dijete možda odustati od pokušaja i propustiti priliku za stjecanje samopouzdanja.

Osim uspoređivanja, važno je pripaziti i na povratne informacije. Preporučuje se usredotočiti na djetetov trud i poticati "razvojni mentalni sklop". Doshay savjetuje da se razgovara o tome kako dijete rješava izazove i koliko je napredovalo.

Primjerice, umjesto rečenice "Tvoja sestra je u tvojim godinama već čitala", bolje je reći: "Dugo si vježbao i nisi odustao ni kad je postalo teško". To pomaže djetetu da shvati da može učiti i rasti.

Psihologinja Kaiser savjetuje da se roditelji usredotoče na najvažnije stvari, umjesto da stalno prigovaraju zbog sitnica. Ako dijete, primjerice, donese svjedodžbu s četiri petice i jednom trojkom iz težeg predmeta, ne treba zaboraviti pohvaliti njegov trud.

"To ne znači da ih ne možete potaknuti da se više potrude, ali želite biti sigurni da neće povjerovati kako njihov trud nije dovoljno dobar", kaže terapeutkinja Whitney Willborn.

Povezivanje vrijednosti djeteta s njegovim uspjehom

Da bi bila samouvjerena, djeca moraju znati da vrijede sama po sebi, bez obzira na uspjeh ili neuspjeh.

"Vidjela sam mnogo primjera gdje je djetetovo samopouzdanje narušeno jer dijete vjeruje da ne vrijedi ništa ako ne uspije. Zbog toga razvija niže samopoštovanje i manju neovisnost te gubi želju za novim iskustvima iz straha od ponovnog neuspjeha", kaže terapeutkinja Alexandra Foglia.

Psihologinja Ioana Pal se slaže i dodaje da je jedna od najvećih prijetnji samopouzdanju uvjerenje da vrijednost djeteta ovisi o učinku ili odobravanju. "To može proizaći iz previše ispravljanja, stalnog uspoređivanja ili spašavanja djece od problema koje bi mogla pokušati riješiti sama", kaže ona.

Rješenje je odvojiti djetetova postignuća od njegove osobnosti. Foglia savjetuje da se, umjesto priznavanja samo postignuća, pohvali djetetov trud, način rješavanja problema, upornost i sposobnost oporavka nakon neuspjeha.

Pal preporučuje da se djeci šalju poruke poput: "Ne moraš biti savršen da bi bio sposoban", "Ne moraš uspjeti u svemu da bi vrijedio" i "Ne moraš biti savršen da bi bio voljen i prihvaćen".

Uspoređivanje potaknuto društvenim mrežama

Samopouzdanje djece često narušavaju i društvene mreže, koje potiču stalno uspoređivanje s drugima, ističe pedijatrijska terapeutkinja Baleska Alfaro. Djeca na internetu mogu doživjeti i vršnjačko nasilje, a sve to može pridonijeti negativnom razmišljanju o vlastitom izgledu, broju prijatelja ili financijskom statusu.

Alfaro savjetuje roditeljima da pomognu djeci da se usredotoče na vlastiti rast umjesto na uspoređivanje s drugima. "Roditelji mogu graditi samopouzdanje tako što će primijetiti djetetov trud, slaviti napredak i pomoći im da pronađu aktivnosti u kojima uživaju", kaže ona.

Korisno je i razgovarati o tome da su društvene mreže samo "prikaz najboljih trenutaka", a ne stvarni život. "Podsjetite djecu da ljudi na internetu često dijele samo najbolje dijelove svojih života. To im može pomoći da se manje uspoređuju", zaključuje Alfaro.

Ključno je, dakle, usredotočiti se na ono što kao roditelj možete kontrolirati te dopustiti i sebi i djetetu prostor za rast i učenje iz pogrešaka.