VEĆINA roditelja daje sve od sebe kako bi izgradila zdrave odnose sa svojom djecom, no ponekad se dogodi da, unatoč neizmjernoj ljubavi, roditelji zapravo ne vole svoju odraslu djecu. Za takve osjećaje obično postoje čvrsti razlozi.

S druge strane, ne cijene sva odrasla djeca trud svojih roditelja, a neka čak i potiču otuđenje, fenomen koji je sve češći kod generacije Z. To može pokrenuti domino-efekt koji uništava nekoć skladan odnos, a roditelji su često ti koji odluče prijeći preko svega u nadi da će izgraditi bolju zajedničku budućnost, piše YourTango.

Smatraju da na sve imaju pravo

Odrasla djeca koja se ponašaju kao da im sve pripada često kod roditelja izazivaju potajnu odbojnost. Nije lako voljeti dijete koje se ponaša kao da mu se sve duguje, a situacija postaje nepodnošljiva kada očekuju roditeljski novac ili resurse kao da su još uvijek mala djeca.

Takva odrasla osoba ne izražava zahvalnost za ono što ima ili za ono što su joj roditelji pružili, već jednostavno traži još. Roditelji u takvoj situaciji ne bi trebali biti prestrogi prema sebi. Moraju shvatiti da svojoj odrasloj djeci ne duguju ništa osim ljubavi. Kao odrasli, njihova se djeca moraju osamostaliti i naučiti da njihovo ponašanje ima posljedice.

Skloni su manipulaciji

Odrasla djeca koju roditelji vole, ali ih ne podnose, često su izrazito manipulativna. Koristit će suze ili se pozivati na prošla iskustva kako bi od roditelja dobili ono što žele. Roditelji tako neprestano slušaju molbe za "malom pomoći", no ti zahtjevi obično rezultiraju iscrpljenim roditeljima koji se osjećaju iskorišteno i pitaju se ima li sav taj trud smisla.

Prema licenciranoj savjetnici Jamie Cannon, "manipulatori su vješti u prepoznavanju i iskorištavanju tuđih osjećaja kako bi postigli svoj cilj. To u žrtvi stvara sumnju u vlastitu prosudbu i tjera je da preispituje vlastito poimanje stvarnosti".

Cannon dodaje da žrtve emocionalne manipulacije postaju paranoične, teško vjeruju drugima i osjećaju pojačanu tjeskobu. Zbog svega toga, roditelji se ne bi trebali osjećati loše ako se žele distancirati od manipulativnih osoba, čak i ako se radi o njihovu djetetu.

Ne pokazuju poštovanje

Roditelji se često suočavaju s velikim nepoštovanjem odrasle djece. Normalno je da se roditelji i djeca ponekad posvađaju i kažu stvari koje povrijede, ali neka odrasla djeca u tome prelaze sve granice.

Studija objavljena u časopisu Journal of Experimental Social Psychology otkrila je da nepoštovanje snažnije potiče agresiju nego nesviđanje, što ima smisla jer nepoštovanje često proizlazi iz prezira. Prema Institutu Gottman, prezir je jedan od "četiri jahača apokalipse" koji predviđaju razvod, no taj se princip može primijeniti i na obiteljske odnose.

Iako ne želite da se vaša djeca otuđe, važno je postaviti im granice i provoditi ih na zdrav način. Uspostavite osnovna pravila ponašanja i sami im pokažite poštovanje.

Nepromišljeni su i bezobzirni

Odrasla djeca koja donose nepromišljene odluke navode roditelje da se distanciraju jer osjećaju da ih više ne mogu imati u svom životu. Nijedan roditelj ne želi gledati kako mu dijete pati ili kreće mračnim putem, ali njihova pomoć ima granice. U najgorem slučaju, roditelji mogu postati oni koji omogućuju autodestruktivno ponašanje.

Ako su roditelji pokušali sve, savjetovanje, grupnu terapiju, otvorene razgovore, a pomaka nema, možda je vrijeme da puste stvari. U suprotnom riskiraju vlastito mentalno zdravlje.

Za sve probleme krive roditelje

Roditeljima je posebno teško kada ih odrasla djeca krive za svaki svoj problem. No nisu roditelji odgovorni za svaki prekid, propuštenu priliku ili neuspjeh. Odrasla djeca moraju prihvatiti da dio odgovornosti često leži na njima samima.

Preuzimanje odgovornosti može biti oslobađajuće jer pomaže čovjeku da vrati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Roditelji se zbog takvih optužbi ne bi trebali stalno osjećati krivima. Ponekad je distanca nužna kako bi zaštitili svoje mentalno zdravlje.

Dodatni problem nastaje kada odrasla djeca ne pokazuju zahvalnost za trud i žrtvu svojih roditelja. Ako ne cijene ono što su dobili i sve što im je omogućeno, odnos se s vremenom može ozbiljno narušiti, pa čak i potpuno prekinuti.

Koliko god to bilo bolno, roditelji ne bi trebali žaliti ako odluče postaviti granice ili se udaljiti. Stalan osjećaj nepriznatosti i povrijeđenosti šteti mentalnom zdravlju, zato vlastiti mir i dobrobit moraju staviti na prvo mjesto.

Burno reagiraju na svaku kritiku

Ljudi koji loše podnose kritiku mogu ozbiljno narušiti odnos s roditeljima. Ako na svaku primjedbu reagiraju burno, viču, vrijeđaju ili odbijaju razumjeti tuđu namjeru, s vremenom se gomilaju napetost i ogorčenost. Čak i kada roditelji žele mirno razgovarati i riješiti problem, takvo ponašanje može dovesti do udaljavanja i otuđenja.

Istraživanja pokazuju da česti sukobi i povišeni tonovi štetno djeluju na zdravlje. To vrijedi ne samo za partnerske odnose nego i za odnos između roditelja i djece, pa nije čudno da se roditelji u takvim okolnostima osjećaju sve manje povezano sa svojom djecom.

Još jedan čest razlog udaljavanja je bezobzirnost. Kada roditelji jasno postave granice, a djeca ih svjesno ignoriraju, to može biti vrlo bolno. Granice obično postoje s razlogom, bilo zbog financijskih teškoća, iscrpljenosti ili narušenog mentalnog zdravlja.

Zdrave granice važne su za zaštitu mentalnog i fizičkog zdravlja. Zato roditelji ponekad odluče stvoriti distancu prema djeci koja njihove potrebe i osjećaje uporno ne poštuju.

Roditelji neće prestati voljeti svoju djecu, ali mogu se udaljiti

Roditelji neće prestati voljeti svoju djecu, ali mogu se udaljiti ako ona u svoj život stalno dovode neugodne, neljubazne ili sumnjive ljude. To se može odnositi i na partnere i na prijatelje. Ako roditelji izraze zabrinutost, a djeca to potpuno zanemare, odnos lako postaje napet i može doći do otuđenja. Ponekad roditelji strahuju zbog lošeg utjecaja na dijete, a ponekad i za vlastitu sigurnost ili imovinu.

Kad jedna odrasla osoba pokušava iskreno izraziti zabrinutost, a druga je ne želi čuti, sukob je gotovo neizbježan. Zato je važno da obje strane slušaju jedna drugu i pokušaju naći kompromis.

Dok su djeca mala, odnos s njima često je jednostavniji jer dijele roditeljski pogled na svijet. No kad odrastu, razvijaju vlastite vrijednosti, stavove i prioritete. To je normalan dio sazrijevanja, iako roditeljima može biti teško prihvatiti razlike.

Stručnjakinja Joanna Schroeder savjetuje roditeljima da s odraslom djecom razgovaraju otvoreno i bez osuđivanja. Čak i kada se ne slažu s njihovim vrijednostima ili odlukama, važno je saslušati ih s poštovanjem. Ako roditelji reagiraju burno ili odmah odbacuju njihove stavove, djeca će im se teže obraćati kad imaju problem, a još manje će biti spremna poslušati savjet ili priznati pogrešku.