VEĆINA roditelja želi da im djeca budu uspješna u školi, ali ne mogu kontrolirati sve što se događa u učionici. Ipak, neke naizgled jednostavne vještine koje djeca trebaju usvojiti kod kuće ključne su za to kako će se snalaziti u školi. Učitelj Wilson ističe da roditelji često zanemaruju upravo te osnove, zbog čega djeci školovanje kasnije može biti znatno teže, piše YourTango.

Ograničavanje vremena pred ekranima

Prvi problem koji Wilson navodi je prekomjerno korištenje tehnologije. "Sve te igre, društvene mreže i serije osmišljene su tako da nam sve više skraćuju pažnju", objasnio je.

To postaje posebno problematično u dobi kada djeca završavaju niže razrede osnovne škole. "Peti razred donosi velik korak prema samostalnosti, pogotovo prije prelaska u više razrede, jer se od djece tada prvi put očekuje da sama preuzmu više odgovornosti za svoje učenje", dodao je Wilson.

Djeca to teško mogu ako se ne mogu dovoljno dugo koncentrirati. Wilson upozorava da ekrani donose i sigurnosne rizike, od opasnosti kojima djeca mogu biti izložena do sadržaja za koje još nisu dovoljno zrela.

Osim toga, tehnologija može ometati san. "To im remeti ritam spavanja", kaže Wilson. Objasnio je da plavo svjetlo s ekrana utječe na cirkadijalni ritam i lučenje melatonina, hormona koji regulira spavanje. To može negativno utjecati i na odrasle, a posebno je važno voditi računa o snu kod djece čiji se organizam i mozak još razvijaju.

Kako se dijete vraća kući

"Vaše dijete mora znati prepoznati vaš auto ili auto osobe koja dolazi po njega. Mora znati kako ide kući", rekao je Wilson. Iako se to mnogima može činiti banalnim, Wilson iz iskustva kaže da mnoga djeca ne znaju te detalje, osobito ako se način na koji se vraćaju kući često mijenja. Ponekad nisu sigurna idu li taj dan kući automobilom ili autobusom.

To nije samo sigurnosno pitanje, već i prilika da djeca nauče biti samostalnija i brinuti se o sebi. "Kad ih ujutro spremate za školu, ponovite s njima kako će se vratiti kući", preporučio je. Dodaje da bi djeca trebala znati i osnovne podatke o automobilu, poput marke, modela i boje.

Poznavanje adrese i puta do kuće

U vrijeme kada se za snalaženje u prostoru oslanjamo na mobitele i GPS, ne iznenađuje da mnoga djeca ne znaju osnovne informacije o tome gdje žive. To može predstavljati sigurnosni rizik, ali i znači da djeca propuštaju priliku naučiti samostalno se snalaziti.

Wilson savjetuje roditeljima da djecu nauče ne samo gdje trebaju skrenuti na putu do kuće, već i "točna imena ulica u kojima žive". "Ako se ne mogu vratiti iz škole bez navigacije na mobitelu, ne bi trebala sama hodati kući", dodao je.

Ispričao je da je svjedočio situacijama u kojima su se djeca našla u opasnosti jer im se ispraznila baterija na mobitelu pa su se izgubila. Zbog toga smatra da je snalaženje bez mobitela važno za njihovu sigurnost.

Važnost osobnih podataka

Roditelji o tome možda ne razmišljaju često, ali Wilson ističe da je iznimno važno da djeca znaju osnovne osobne podatke. Kaže da je vodio "previše razgovora" s djecom koja na pitanje kako im se zovu roditelji odgovaraju: "Mislim da se zove...".

To može postati ozbiljan problem ako se dijete odvoji od grupe na izletu ili se nađe u nekoj drugoj hitnoj situaciji. Problem može biti još veći ako djeca ne znaju vlastito puno ime jer ih mnogi odmalena zovu isključivo nadimcima. Iako se to češće događa mlađoj djeci, Wilson napominje da dijete koje krene u školu mora znati da mu pravo ime nije "zlato" ili "beba".

Samostalnost u malim stvarima

Iako bi se očekivalo da dijete do petog razreda zna vezati vezice, Wilson kaže da mnogi učenici još nisu usvojili tu vještinu. Roditelji taj zadatak ponekad prepuštaju učiteljima, koji u razredu s puno djece jednostavno nemaju vremena svakoga tome učiti.

Wilson smatra da je to pokazatelj šireg problema sa samostalnošću. "Ako je vaše dijete došlo do petog razreda, a ne zna vezati vezice, možda previše toga radite umjesto njega", rekao je.

Poručio je roditeljima da razmisle o tome može li pretjerano olakšavanje svakodnevnih zadataka zapravo usporiti razvoj dječje samostalnosti. Ako im i dalje vežu cipele ili im kupuju obuću na čičak samo kako ne bi morali naučiti vezati vezice, možda im time dugoročno više odmažu nego pomažu.