"ODRASTALA sam devedesetih, u eri razbijenih koljena, vožnje biciklom do sumraka i roditelja koji nisu strepili nad svakim našim korakom. Penjali smo se po drveću, skakali s ljuljački i nekako preživjeli bez kaciga. Bilo je to doba divlje slobode. No, negdje između tog bezbrižnog djetinjstva i trenutka kada sam postala majka, sve se promijenilo - obuzeo me strah. Prvi put kad se moja kći spotaknula, osjetila sam val panike. Moj instinkt nije bio da je pustim da ustane i otrese prašinu, već da je zaštitim od cijelog svijeta", piše Gurpreet Virdi-Bains za Today's Parent.

"Nije me plašila samo fizička opasnost, već i mogućnost emocionalne boli, odbijanja i razočaranja. Svako "pazi" koje bi mi pobjeglo s usana bilo je odraz moje vlastite tjeskobe. Shvatila sam da je ne štitim samo od razbijenih koljena, već i od samog života", piše dalje.

S vremenom je počela primjećivati posljedice. Neprestana upozorenja su kočila njenu kćer. Zastajkivala bi prije penjanja na sprave u parku. Preispitivala je vlastite instinkte. "Tada mi je sinulo: moja potreba da je zaštitim učila ju je da se boji svijeta", shvatila je majka.

Prekretnica na drvetu

"Jednog poslijepodneva, suprug i ja odlučili smo je naučiti penjati se na drvo - isto ono na koje sam se ja kao dijete penjala bez razmišljanja. No, sada sam vidjela samo opasnosti: sklisku koru, oštre grane i neizbježan pad.

Instinkt mi je vrištao da viknem: 'Pazi!', no zaustavila sam se i pokušala nešto novo. 'Imaš li plan?', pitala sam.

Pogledala me zbunjeno. 'Gdje ćeš staviti nogu? Za što ćeš se uhvatiti?' Nešto se promijenilo. Umjesto da je odvraćam od rizika, usmjeravala sam je kako da se s njim nosi. Proučila je drvo i počela se penjati, polako, ali sigurno. Gledala sam je kako razmišlja, rješava problem i vjeruje sebi", prisjetila se.

Kako odgajati samopouzdano dijete?

Roditeljstvo danas djeluje kao hodanje po žici između slobode i straha. Gdje god se okrenemo, nešto nas podsjeća na sve što može poći po zlu: novinski naslov, viralni video ili osuđujući komentar. Čini se da je roditeljstvo postalo manje usmjereno na odgoj samopouzdane djece, a više na dokazivanje da smo mi dovoljno oprezni odrasli.

"Učim da kontrola i povezanost ne mogu postojati u istom prostoru. Što više mikroupravljam svakim njezinim pokretom, to manje prostora ostaje za rast znatiželje, kreativnosti i hrabrosti", kaže ova majka.