MNOGIM roditeljima danas jedan od svakodnevnih izazova nije naučiti djecu čitati, nego ih potaknuti da čitaju izvan školskih obveza. Čak i djeca koja čitaju dobro za svoju dob često ne pokazuju velik interes za knjige, osobito kada im ekrani nude bržu, jednostavniju i stalno dostupnu zabavu.

Sličan problem opisuje Allie, majka troje djece iz Connecticuta, koja kaže da njezina djeca znaju čitati i pisati u skladu sa svojom dobi, ali "jednostavno to ne žele". Smatra da su ekrani "ogroman faktor" u manjku interesa za čitanje te dodaje da se "knjige ne mogu natjecati s ekranima".

Podaci pokazuju da nije riječ samo o dojmu roditelja. Istraživanje provedeno u SAD-u 2023. otkrilo je da čak 31 posto 13-godišnjaka "nikada ili gotovo nikada" ne čita iz zabave, dok je 1984. takav odgovor dalo samo 8 posto djece iste dobi, prenosi HuffPost.

Allie je primijetila i dugoročne posljedice takvog stava. Kada je njezin sin tinejdžer polagao prijemni ispit za privatnu školu, "rezultati iz dijela ispita koji se odnosi na čitanje i vokabular bili su mu katastrofalno niski", unatoč tome što je imao odlične ocjene iz naprednog engleskog.

"Budući da nije čitao iz zadovoljstva", primijetila je Allie, "nije bio dovoljno izložen prilikama da 'upije' novi vokabular i vježba vještine razumijevanja pročitanog". Roditeljima koji su odrasli uz knjige teško je gledati kako njihova djeca čitanje smatraju zastarjelim. Kako kaže Allie, djeca ne samo da ne "stječu vokabular i razumijevanje" koji su im potrebni, već "propuštaju i radost čitanja te ono što mogu naučiti o svijetu".

Kako smo do ovoga došli?

Postavlja se pitanje kako je došlo do ovakvog stanja. Je li kriva pandemija koja je učenike zatvorila u virtualne učionice? Jesu li problem ekrani? Ili promjene u obrazovnim metodama? Odgovor je potvrdan na sva tri pitanja.

Utjecaj pandemije

Iako zabrinutost zbog čitalačkih vještina kod djece nije nova, dio krivnje može se pripisati pandemiji bolesti COVID-19. "Riječ je o dugogodišnjem trendu koji je pandemija naglo ubrzala nastavom na daljinu i hibridnim modelima", rekla je Natalie Wexler, autorica knjige o američkom obrazovnom sustavu.

Chrystine Mitchell, doktorica znanosti i direktorica u Institutu za obrazovanje u ranom djetinjstvu, potvrdila je da je "pandemija izazvala poremećaje u temeljnoj pismenosti". Ti su poremećaji, kaže, uključivali nedosljedne pristupe učenju i nepravednu pretpostavku da sve obitelji imaju jednak pristup tehnologiji.

Kao rezultat toga, istraživanje organizacije NWEA iz 2021. pokazalo je da su se učenici vratili u školu s otprilike 10 tjedana zaostatka u učenju čitanja. Uz to, Mitchell napominje da je "pandemija ozbiljno ograničila prilike za čitanje naglas i smisleno istraživanje teksta, što su temelji za razvijanje ljubavi prema čitanju".

Učenje slova i glasova umjesto razumijevanja pročitanog

Jedna od uobičajenih metoda poučavanja čitanja na engleskom govornom području temelji se na povezivanju glasova u govoru s pojedinačnim slovima ili skupinama slova. Iako je takav pristup vrlo koristan u početnom opismenjavanju, sve veći naglasak koji se u školama posljednjih 25 godina stavlja na samo prepoznavanje i povezivanje slova i glasova mogao bi biti još jedan razlog zbog kojeg djeca danas manje čitaju.

Mitchell objašnjava da se taj pristup temelji na desetljećima istraživanja mozga, a početkom 2000-ih dodatno ga je učvrstilo izvješće američkog Nacionalnog povjerenstva za čitanje. Problem je, međutim, u tome što se u nastavi toliko snažno počelo naglašavati tehničko svladavanje čitanja da su razumijevanje pročitanog, čitanje naglas i izravno poučavanje strategijama čitanja znatno ograničeni ili potpuno izostavljeni.

"To znači da učenici postaju vješti u prepoznavanju i izgovaranju napisanih riječi, ali pritom ne razvijaju kritičko mišljenje i sposobnost razumijevanja teksta, koji su nužni za istinsku čitalačku pismenost."

Sveprisutni ekrani

Iako je prijelaz na tehnologiju kao primarni alat za podučavanje započeo i prije pandemije, "nakon nje dogodio se značajan porast", kaže Mitchell. Taj je pomak, prema njezinim riječima, "doprinio tome da vrijeme provedeno pred ekranima u školama zamijeni tradicionalno vrijeme za čitanje kvalitetnih tekstova".

Prema izvješću organizacije Common Sense Media iz 2021., vrijeme koje djeca dnevno provode pred ekranima poraslo je za 17 posto tijekom pandemije, pri čemu su djeca u dobi od 8 do 12 godina u prosjeku provodila pred njima četiri do šest sati dnevno. "Teško je natjecati se s neprestanom stimulacijom koju pružaju ekrani", priznaje Wexler.

Kada se tome doda vrijeme provedeno kod kuće na tabletima i pametnim telefonima, to može dovesti do promjena u rasponu pažnje. "Prekomjerno vrijeme pred ekranima uvježbava mozak učenika za brzu, površinsku obradu informacija, umjesto za usredotočeno čitanje", zaključuje Mitchell.

Dugoročne posljedice

"Čitanje - sposobnost dekodiranja i razumijevanja teksta - jedna je od najvažnijih vještina koje osoba može imati", kaže za HuffPost znanstvenica Naomi Hupert. Ako čitanje ne postane dio dječje rutine, u opasnosti su da "propuste važan način stjecanja znanja o svijetu", rekla je Wexler, kao i "izvor užitka".

Hupert dodaje da, osim užitka, čitanje "može proširiti čitateljev vokabular i konceptualno razumijevanje stvari koje možda postoje izvan svakodnevnog iskustva". Wexler na kraju upozorava: "Postoji rizik da buduće generacije jednostavno neće moći razmišljati toliko duboko i složeno kao prethodne".

Što možemo učiniti?

Mitchell savjetuje da "za prosvjetne radnike izazov leži u pronalaženju prave ravnoteže" između učenja tehnike čitanja i razvijanja razumijevanja.

"Sustavno podučavanje glasova i slogova je ključno, ali mora biti upareno s prilikama da se učenici bave idejama, susreću sa složenim tekstovima i sudjeluju u raspravama koje potiču kritičko razmišljanje", kaže ona. Osim poticanja čitanja kod kuće i u školi, ne treba zaboraviti ni lokalne knjižnice, koje nude pričaonice i druge programe.

Ključno je otkriti što djecu zanima. "Pomaganje djeci da pronađu prave materijale za čitanje, čak i digitalne, može ih podsjetiti da čitanje nije obveza", savjetuje Mitchell. Roditelji također mogu pomoći vlastitim primjerom, počevši od čitanja djeci dok su još bebe.

"Svaka od tih aktivnosti pomaže djeci da ojačaju neke od temeljnih vještina potrebnih za kasniji uspjeh u čitanju", kaže Hupert. Kad djeca odrastu, važno je da vide i roditelje kako čitaju. "Po mogućnosti tiskano izdanje, a ne na ekranu", napominje Wexler. "Razumijevanje pročitanog često pati kada ljudi čitaju na ekranu".