LAGANJE je normalna faza za većinu djece. Mališani najčešće lažu kako bi pokušali riješiti problem. Međutim, koliko god to bezazleno bilo, roditelji toga moraju biti svjesni. Laž se koristi za izbjegavanje posljedica, a ne za suočavanje s njima.

Posao roditelja je naučiti djecu kako rješavati probleme na konstruktivniji način. 

Djeca lažu da bi izbjegla probleme

Možda je dijete prekršilo neko pravilo ili nije napravilo nešto što je trebalo. Ako dijete nema drugi izlaz, umjesto da trpi posljedice, laže kako bi izbjeglo nevolju. Ponekad je to jedini način na koji zna riješiti problem, a iako je laganje neispravno, označava vještinu preživljavanja.

Lažu kako bi određeni dio svog života sakrila od roditelja

Djeca lažu kad misle da su njihovi roditelji prestrogi i odluče ih ne poslušati. Recimo, roditelj ste 16-godišnjakinje kojoj branite nošenje šminke, ali sve njezine prijateljice to čine pa se i ona na to odlučuje i pokušava to sakriti od vas. 

Kako bi o sebi stvorili određenu sliku

Djeca će se lažima služiti za stvaranje slike o sebi, čak i ako je ta slika lažna. To se može koristiti za impresioniranje vršnjaka ili kao odgovor na pritisak okoline. To nije neobično, uostalom, svi poznajemo i odrasle koji to čine.

Kako bi privukli pažnju

Kad je dijete malo, laži su sitne. Tada takvo ponašanje može biti samo njegov način privlačenja pažnje. Mlađa djeca također izmišljaju priče tijekom maštovite igre. U tom slučaju razvijaju maštu i pokušavaju razumjeti svijet oko sebe. 

Dakle, kad malo dijete kaže "upravo sam vidio Djeda Božićnjaka kako leti pored mog prozora", uvelike se razlikuje od starijeg djeteta koje kaže "završio sam domaću zadaću", a nije.

Kako ne bi nekoga povrijedili

Djeca lažu kako ne bi povrijedila tuđe osjećaje. Još uvijek ne znaju nešto reći na ljepši način pa im je ugodnije lagati. Ova vrsta laganja prvi je korak prema učenju kako pažljivije nešto nekome reći.

Usredotočite se na ozbiljnije laži

Procjena ozbiljnosti laži je na vama. No ako uočite da dijete laže o nečemu rizičnom, nezakonitom ili nesigurnom, to se obavezno mora riješiti. Ako se radi o rizičnom ponašanju u školi, seksualnom ponašanju, drogama ili drugim štetnim aktivnostima, možda ćete trebati potražiti pomoć stručnjaka.

Birajte svoje bitke. Najbolje poznajete i volite svoje dijete, ali to ne znači da trebate zataškavati njegovo loše ili rizično ponašanje. Usredotočite se na ono što je važno.