IAKO je siječanj prvi mjesec nove kalendarske godine, učenicima on ne donosi "novi početak" u školskom smislu - nego povratak u već uhodanu školsku rutinu. Školska godina kod nas i u većem dijelu Europe tradicionalno kreće u rujnu, a taj raspored nije nastao slučajno nego iz vrlo konkretnih, povijesnih razloga.

U Velikoj Britaniji obvezno školovanje uvedeno je 1880. godine. Tada su djeca u dobi od pet do deset godina morala pohađati nastavu, no najveći izazov bio je - kako ih doista dovesti u školu i zadržati ondje redovito. Upravo zato se posegnulo za rješenjem koje je u to vrijeme imalo najviše smisla: školsku godinu uskladiti s ritmom života većine stanovništva.

Prilagodba poljoprivrednom kalendaru

Ključ je bio u poljoprivredi. Rujan je označavao kraj žetve i najintenzivnijih radova na zemlji. Tijekom ljeta, osobito u seoskim sredinama, "svaka ruka" bila je potrebna - uključujući i dječju. Da je nastava započinjala u siječnju, velik broj djece bi tijekom godine ponovno izostajao ili u potpunosti prekidao školovanje čim bi počeli proljetni i ljetni poslovi, što bi školama onemogućilo kontinuitet.

Početak u rujnu smanjivao je upravo taj rizik: djeca bi nakon završetka radova na poljima ponovno bila dostupnija za nastavu, a škole su imale veće šanse ostvariti redovit odaziv barem u prvim mjesecima godine.

Djeca u 19. stoljeću - radna snaga, čuvanje stoke i briga o mlađima

Povjesničarka Paula Kitching za BBC je pojasnila tadašnji kontekst: zimi je bilo manje posla, pa se moglo "tolerirati" da djeca dio dana provedu u školi. No već od kraja svibnja situacija se mijenjala - svi su postajali potrebni na zemlji: branje voća, rad oko stoke, žetva, konzerviranje hrane.

U nekim zajednicama dječaci od 10 do 13 godina čuvali bi ovce na višim pašnjacima i izbivali danima, ponekad i dulje. Uz to, djeca su često imala i kućne obveze: čuvanje mlađe braće i sestara dok su roditelji radili. U takvim okolnostima rujan se nametao kao najlogičniji trenutak za "reset" i početak nove školske etape.

Zašto se tradicija zadržala do danas

Iako su se društvene prilike temeljito promijenile, rujanski početak opstao je jer se pokazao praktičnim i stabilnim: omogućuje jasnu organizaciju nastave, planiranje školskog ciklusa i - možda najopipljivije učenicima - ljetne praznike u razdoblju kad je vrijeme najpovoljnije za odmor. Ukratko, sustav je nastao iz potrebe, a preživio je jer funkcionira.