ZVUK ispušnog sustava nije jedini bitan za kreiranje dojma o automobilu.

Naravno, kad su zvukovi na automobilu u pitanju korisnicima je zvuk ispuha vjerojatno najvažniji, a potom su tu oni neželjeni koje ne želimo čuti u svojem automobilu. Tu mislimo na kojekakve "cvrčke" plastike, zujanje ventilatora i primjerice cvilež ovjesa. 

A zvuk kojem proizvođači pridaju puno pažnje je onaj koji generiraju vrata kad ih zatvorite. Kako piše Mel magazine, zvuk zatvaranja vrata je jedan od najvažnijih za inženjere u projektiranju automobila. Taj zvuk koji dolazi kao posljedica "spajanja" dviju površina mora biti lišen ikakvog zveketa. Mora biti prigušen, ali takav da odaje dojam čvrstine i kvalitete. I sada slijedi razočaranje, jer je taj zvuk u većini slučajeva lažan, baš kao što je zvuk motora koji se generira na zvučnike automobila. 

Sve je jasno kada kažemo kako zvuk udarca metala o metal ne zvuči kao zvuk koji daju vrata automobila kad se zatvaraju. A ti visoki metalni tonovi, prema rezultatima brojnih studija u okviru tzv. psihoakustike, ostavljaju za korisnike dojam lošije kvalitete. Stoga se pri konstrukciji vrata koriste brojni materijali i neka dizajnerska rješenja, a sve kako bi bilo više basa. Dio zasluga ide na račun gumenih brtvi na vratima, ali puno više ide na račun oblikovanja samih površina kako bi se generirao odgovarajući zvuk. Isto vrijedi i za same bravice, čiji "klik" mora biti uvjerljiv, ali ne i preglasan.

Psihoakustika i poveznica zvuka vrata i kvalitete u autoindustriji su na važnosti dobili u zadnjih desetak godina, a to se opet poklopilo s konstantnim konstrukcijskim promjenama diktiranim strožim sigurnosnim standardima.