LJUDI iz nekog razloga vole filmove u kojima zajedno glume Matt Damon i Ben Affleck, ili tako barem misle u Netflixu, pa nisu žalili para kako bi ih ponovno sparili. Stoga su u akcijski krimić The Rip (što znači zapljena, no u Netflixu su ga kreativno preveli kao Rip: Dužnost ili pohlepa) uložili okruglih sto milijuna dolara i, sudeći prema gledanosti filma, nisu pogriješili.

Ben i Matt imaju dugu zajedničku povijest koja seže čak i prije filma Good Will Hunting kojim su se zajednički probili. Prvo su bili statisti, a kasnije zajedno nastupili u filmovima School Ties i Glory Daze da bi nakon što su za Dobrog Willa Huntinga dobili Oscara za scenarij i postali miljenici Hollywooda, počeli surađivati s Kevinom Smithom i vježbati coolness u njegovim kultnim naslovima Chasing Amy, Dogma i Jay i Silent Bob Strike Back.  

Nakon dvadesetak godina pauze, nedavno su počeli ponovno surađivati i to vrlo plodno, zanimljivim scenarijem za film Ridleyja Scotta The Last Duel (s Nicole Holofcener) te u odličnim filmom Air koji je Affleck režirao, a obojica su u njemu i glumila.

Najskuplji, ali i najslabiji film

Od svih navedenih suradnji, The Rip je vjerojatno najskuplji i najslabiji film. Doduše, Scottov The Last Duel koštao je otprilike jednako, no usprkos slaboj gledanosti, sam film je neusporedivo bolji. To još uvijek ne znači da The Rip ne pruža neke gledateljske užitke.

Ovih je dana Matt Damon u podcastu Joea Rogana objasnio specifična Netflixova pravila za pisanje scenarija koja, ukratko, nalažu bombastičnu akcijsku scenu na početku filma (kako bi letargičnog gledatelja na trosjedu trgnuo i već na početku zainteresirao za film) te nekoliko rekapitulacija događaja tijekom samog filma kako bi oni gledatelji koji tijekom gledanja prtljaju po mobitelu, mogli pratiti priču.

Mora se priznati da je scenarij Joea Carnahana, koji je ujedno i redatelj filma, jako dobro primijenio Netflixova načela pa nas film uvlači u priču već prvim kadrovima, a zatim uzbuđenje i napetost samo rastu i praktički ne popuštaju sve do same završnice.

Matt Damon i Ben Affleck igraju policajce iz jedinice za narkotike u Miamiju koji pokušavaju otkriti tko im je ubio zapovjednicu. Postoji mogućnost da je u njezinu smrt upetljan i netko iznutra, no nije lako otkriti tko budući da su policijske snage Miamija korumpiranije čak i od jedne hrvatske političke stranke, odranije poznate policiji i pravosuđu. 

Kad dobije informaciju o skladištu crnog novca, lik kojega igra Damon povede svoju jedinicu u pretragu, no ulov je iznad svih očekivanja, 20 milijuna dolara. Problem je što procedura nalaže brojanje zaplijenjenog novca na licu mjesta, a za pretpostaviti je kako kartel ili tko god bio vlasnik novca neće čekati skrštenih ruku dok cure iz odjela prebroje 20 milja. 

Još je veći problem što Damon ne zna kome može vjerovati, kako ljudima iz svojeg tima, tako ni načelniku policije, pa operaciju vodi posve samostalno. Time počinje izazivati sumnju kod partnera kojega igra Affleck, a gledatelju se malo po malo počinje vrtjeti u glavi od prebacivanja sumnje s jednog lika na drugog pa ne trećeg itd.

Ima li priča smisla? Neće vas biti ni briga za to (iako nema)

Neko vrijeme, čini nam se kako će dramaturgija filma preuzeti obrazac iz Napada na policijsku stanicu Johna Carpentera, no to ipak neće biti slučaj, već film kreće u posve drugom smjeru u kojemu se glavni junaci neće boriti s vanjskim, već s unutarnjim neprijateljem.

To je potentan i zahvalan koncept, no redatelj Joe Carnahan (Narc, The Grey), svojedobno dečko koji obećava koji, međutim, nikada nije uspio doći na redateljsku A listu, nije iskoristio priliku pa je izvjesno da se to neće dogoditi niti nakon ovog filma. 

Carnahan solidno postavlja osnovne elemente zapleta, uspješno gradi napetost i održava zbivanja dinamičnim te nas drži u neznanju i nagađanju tko je good, a tko bad guy, no kad odigra svoju posljednju kartu i iznenadi nas završnim obratom, odnosno kad se stvari jednom raščiste, ostaje dojam praznog koncepta, odnosno banalne filmske manipulacije lišene bilo kakvog drugog sadržaja. 

I tako, dok kažete Rip, više vas neće biti briga za ono što ste još malo prije napeto gledali. To u ovom slučaju čak i radi u korist filma jer gledatelja odvraća od toga da naknadno pokuša shvatiti ima li ta priča ikakvog smisla. Mislim, znamo da nema, ali koga briga!

Riječ je zapravo o B filmu produkcijski zapakiranom u akcijski A spektakl, ili je barem tako trebalo biti. Realizacija je, međutim, traljava pa su akcijski dijelovi filma vrlo bučni, no istovremeno jako slabo osvijetljeni, nepregledni i posve nemaštovito koreografirani.

Treba uložiti malo strpljenja dok predugi i zamorni završni obračun konačno ne završi te dok direktor fotografije ponovno upali reflektore kako bismo napravili konačni obračun, tko je preživio a tko nije. Iako, nije ni da nam je i do toga baš jako stalo.

Matt Damon nije kod Rogana ništa spominjao vezano uz rasvjetu u Netflixovim pravilima, no nedostatno osvijetljene akcijske scene već su odavno postale zaštitni znak Netflixove produkcije, što je prilično pacerska strategija koja se kod podproduciranih filmova primjenjuje odavno, no rijetko kad ovako očito i ovako loše kao u recentnoj Netflixovoj filmskoj produkciji.

No, nije rasvjeta jedini vizualni problem filma, već je i fotografija u cjelini, s potpisom španjolskog snimatelja Juanmija Azpiroza, ružna i odbojna te se zbog nje film doima mnogo jeftiniji nego što jest. 

Ne znamo niti je li dio Netflixove nove strategije modno oblikovanje glavnih junaka u skladu s preferencijama milenijalaca, no moramo primijetiti kako su i Ben i Matt odnjegovali zaista vrlo pristojne primjerke brade koja je već duže vrijeme za spomenutu generaciju modni must have.

Mattova je brada nešto neurednija i prošarana sjedinama te tako svjedoči o psihički teškom razdoblju kroz koje njegov lik prolazi (između ostaloga tu je i nezgrapno ubačen motiv tuge zbog smrti sina), dok je Affleckova, primjereno liku, ipak nešto šminkerskija i bolje održavana. 

U svakom slučaju, odjel maske odradio je mnogo bolji posao od odjela fotografije i rasvjete, dok je pak glumački odsjek ostvario tek polovične rezultate.

Damon i Affleck su poslovično dobri, pogotovo kad dijele scenu, no ostatak glumačke ekipe nije imao što dodatno ponuditi, a najviše razočarava slabo iskorištena Teyana Taylor koja je nakon Jedne bitke za drugom postala vruća roba, no lik koji ovdje glumi mogao je odigrati doslovno bilo tko. 

Isti dojam ostavlja i sam film, solidan potencijal tek je djelomično iskorišten, dok je drugim dijelom ostao u mraku loše filmske slike i ispraznog koncepta.

Ocjena: 3/5