FILM Umri, ljubavi (Die My Love) počinje kao tipičan horor o ukletim kućama. Mladi ljubavni par Grace (Jennifer Lawrence) i Jackson (Robert Pattinson) dolaze razgledati zapuštenu kuću koju im je ostavio njegov ujak, a u kojoj se planiraju nastaniti i osnovati obitelj. Kuća je na osami i pružit će priliku Grace da piše svoj "veliki američki roman". No, prije romana, doći će beba koja će posve promijeniti planove.

Drugačija vrsta "horora"

Kao što ste već vjerojatno shvatili, ništa od horora o ukletim kućama, ali kad Grace počne ostajati doma sama s bebom, dok Jackson zbog posla danima izbiva od kuće, kombinacija postporođajne depresije, usamljenosti, dosade, osjećaja odbačenosti i neprivlačnosti, seksualne apstinencije i ljubomore odvest će glavnu junakinju u jedan sasvim drugačiji horor, neusporedivo mučniji.

U gotovo svakoj društvenoj prilici, počinje se skandalozno ponašati, a kad ostanu sami njezina neuroza postaje opasna pa gledatelji sve češće strepe za bebinu sigurnost. Da stvari mogu biti i gore pokazat će se kad Jackson u kuću dovede psa koji nikada ne prestaje lajati, pa ga je jedan kritičar krstio najiritantnijim psom u povijesti filma. 

To će dodatno narušiti Graceinu psihičku stabilnost, a u pokušaju da izađe iz tog zatvorenog kruga Grace počinje viđati tajanstvenog stranca za kojega do kraja filma nismo sasvim sigurni je li doista riječ o strancu ili tek o imaginarnom prijatelju, odnosno ljubavniku.

Navodno je inicijator filma Umri, ljubavi bio Martin Scorsese koji je pročitao knjigu argentinske spisateljice Ariane Harwicz te ju preporučio Jennifer Lawrence. Ona je pak preuzela ulogu producentice filma te angažirala škotsku redateljicu Lynne Ramsay koja je stekla ime ozbiljne autorice upravo filmovima u kojima psihička stanja likova imaju važnu ulogu. Najpoznatiji i najcjenjeniji su Moramo razgovarati o Kevinu (We Need to Talk About Kevin) i Iskupljenje u New Yorku (You Were Never Really Here) koji govori o ratnom veteranu, nasilniku koji pati od PTSP-a. 

Jennifer Lawrence pokazuje više samoubilačkih nego ubilačkih sklonosti, a Ramsay progresiju njezine psihičke bolesti podcrtava i stilskim varijacijama, s jedne strane sve fragmentarnijim načinom pripovijedanja u kojem se sve više gube prostorno-vremenske uvjetovanosti, a s druge zanimljivom paletom boja koje protokom filma postaju sve raskošnije.  

Hoće li publika imati strpljenja?

Lynne Ramsay nesumnjivo je zanimljiva i filmski osviještena autorica, no njezini redovito zahtjevni i hermetični filmovi namijenjeni su publici s vrlo specifičnim sklonostima. Ja, recimo, nisam uopće sklon žanrovskoj odrednici psihološka drama jer mislim da je svaka drama, ako je dobra, i psihološka drama, dok filmovi koji inzistiraju na hardcore dočaravanju psihičkih problema često ostaju na gomilanju dojmova i stanja pa nerijetko ni ne dosegnu do prave drame. 

Nešto slično dogodilo se i ovdje. Ja zaista mogu jako dugo gledati Jennifer Lawrence, odjevenu, poluodjevenu ili golu, kako ne radi ništa, no rekao bih kako veći dio publike ima nešto niže granice strpljenja.

Film ima tek natruhe priče, a sve što se događa zapravo su tek reakcije na stanja u koja upada glavna junakinja, stoga gledatelju preostaje tek pratiti razvoj psihičke bolesti iz scene u scenu. Tako Umri, ljubavi u potpunosti ovisi o Lawrence, nema scene bez nje, a pogotovo nema ničeg zanimljivog bez nje u kadru. 

Lik kojega igra Pattinson preslab je da bi joj parirao, a isto vrijedi i za samog glumca. Jacksonova majka (Sissy Spacek) s kojom Grace uspijeva izgraditi kakav-takav odnos nije loše postavljen, ali ga je u filmu jednostavno premalo da bi imao veći utjecaj na Lawrence. Simpatično je i pojavljivanje Nicka Noltea, no ono je tek simbolične naravi. 

Jennifer je odlična

Tako sve ostaje na Jennifer Lawrence koja je izvrsna, plijeni pažnju i izaziva emociju te uspijeva u skoro dva sata filma izbjeći repetitivnost. Kako je i sama tijekom snimanja bila trudna, tako je i svoje tijelo iskoristila u korist filma što je rezultiralo ogoljujućim, ali iznimno hrabrim nastupom.

Jedan od nezanemarivih pluseva filma je neobičan, eklektičan soundtrack na kojemu nema koga nema - Toni Basil, Cocteau Twins, Nick Lowe, Peggy Lipton, Love Will Tear Us Apart u izvedbi Anne Calvi, Billie Holiday, Elvis Presley, David Bowie – no najjače mjesto je pripalo sjajnom duetu Johna Prinea i Iris DeMent, šaljivoj i šarmantnoj country baladi In Spite of Ourselves.

Za filmove kakav je Umri, ljubavi kritičari često kažu kako "nisu laki za gledanje, ali"… Ali su, navodno, zapravo toliko dobri da se isplati malo pomučiti. No, isplati li se zaista? Ne znam, meni upravo zbog sjajne Jennifer Lawrence i zanimljive muzičke kulise nije žao što sam se malo pomučio, ali nisam baš siguran da će još mnogo čitatelja ovog teksta doći do sličnog zaključka. 

Ocjena: 3/5