SLASHER franšiza Vrisak prisutna je otkako sam bio klinac, a od sredine devedesetih do danas prolazio sam kroz faze ljubavi i mržnje prema onome što je isprva stvorio legendarni horor majstor Wes Craven, a od prošle godine nastavio i dvojac Tyler Gillett i Matt Bettinelli-Olpin.

Craven je te davne 1996. udahnuo novi život žanru koji je do tog trenutka već bio na izmaku snaga iako bi neki prije rekli da je bio mrtav i pokopan.

No, ovaj autoreferentni pristup žanru pokazao se kao pun pogodak, a ono što je Craven dvije godine ranije u određenoj mjeri pokušao s New Nightmare, ovdje je odrađeno puno efektnije, a ti "metatrenuci" nisu bili toliko naglašeni. Likovi su živjeli u svijetu u kojem horori postoje i to je bilo to.

Nevjerojatno da ovaj recept još uvijek funkcionira

Očekivati da će ovo oslanjanje na metapristup funkcionirati i u dvijetisućedvadesetima prilično je optimistična i hrabra pretpostavka. Tim više jer živimo u eri u kojoj su svi pristupi žanru više-manje isprobani, prežvakani i probavljeni.

Da se razumijemo, to je i dalje isti film koji ste pogledali i 1996., samo što se ovog puta referira ne samo na zakonitosti slashera već i svih pet prethodnih autoreferentnih nastavaka, što stvara apsolutno kakofoniju referenci. No iz nekog neobjašnjivog razloga šesti nastavak Vriska funkcionira gotovo besprijekorno iako na momente niste sigurni gledate li Vrisak ili parodiju Vriska (Scary Movie).

Ovog puta preživjeli napuštaju Woodsboro i pronalazimo ih u New Yorku, šest mjeseci nakon tragičnih događaja iz prethodnog filma. Tu su sestre Carpenter od kojih se svaka na svoj način pokušava nositi s traumama, njihovi prijatelji, ali i neka nova lica. Osim toga, vraćaju se i Courtney Cox i još jedna izoperirana "Ghostface veteranka" - Hayden Panettiere.

Naravno, novi život u New Yorku samo nakratko zadržava labilan privid mira prije nego što ga naglavačke preokrene poziv misterioznog serijskog ubojice.

Pripremite se na blesav film i odličnu zabavu

Ghostface je ovog puta brutalniji nego ikad prije. Nema straha od očevidaca kroz koje krvavo prolazi ne bi li se dokopao svojih glavnih meta, a sumnjivi su apsolutno svi. Od novih likova do članova glavne četvorke, izuzev sestara Carpenter iako u jednom trenutku niste sigurni ni hoće li veliki preokret ovog puta na neki bizaran način uključivati i njih.  

I premda je sve prepuno očekivano blesavih i sapuničavo neuvjerljivih obrata i gotovo komično brutalnih ubojstava, kompletna ekipa djeluje kao da se iskreno zabavlja, a to je možda ono što je serijalu već dulje vremena nedostajalo. Prošli nastavak igrao je na sigurno, ali ovog puta su puno opušteniji.

U ovoj poodmakloj fazi franšize treba biti realan s očekivanjima jer na Vrisak ne odlazite kako biste bili prestravljeni maestralno režiranim horor scenama ili jezivom atmosferom, već kako biste se dobro zabavili.

A šesti Vrisak je upravo to - odlična zabava za publiku, film u kojem uživate s ekipom, a možda i najbolji nastavak nakon izvornika.