SAMOĆA je zapisana u našem DNK. Barem ako je vjerovati novoj studiji provedenoj na Sveučilištu Ontario. Naime, autori ovog istraživanja proučavali su odrasle blizance te su zaključili kako oni koji imaju genetsku predispoziciju za osobinu ličnosti neuroticizma također imaju i veću šansu osjećati se usamljeno.

Inače, neuroticizam podrazumijeva sklonost negativnim osjećajima kao što su: anksioznost, depresivnost, uznemirenost, ljutnja, osjećaj krivnje i povrijeđenost. Osobe koje imaju slabije izražen neuroticizam mogu se okarakterizirati kao emocionalno stabilne, staložene te se generalno bolje nose sa stresnim situacijama. 

Takozvana epidemija usamljenosti ne samo da čini ljude tužnijima, već također predstavlja opasnost za naše sveobuhvatno zdravlje. Socijalna izolacija povezana je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, pretilosti, dijabetesa, pa čak i smrću, a sve to ne čudi kada znamo da su ljudi društvena bića.

Autori spomenutog istraživanja, objavljenog u publikaciji "Journal of Research", tako su došli do saznanja kako je upravo DNK u 35 posto slučajeva kriv za osjećaj usamljenosti. Odnosno, neki su ljudi već po rođenju skloniji tom osjećaju.

Naravno, to ne znači da su neki ljudi jednostavno osuđeni na samoću. 

Geni još uvijek nisu potpuno izolirani od svijeta u kojem živimo pa pronalaženje veza i druženja još uvijek može pomoći u otklanjanju genetskih tendencija za izolacijom.

"Ako netko sklapa prijateljstva i zadovoljan je razinom interakcije s drugim ljudima, manje je vjerojatno da će se osjećati usamljeno", objasnio je vodeći autor ove studije, dr. Aitken Schermer.