Naravno, dok neki psi jednostavno ne vole mokru okolinu, drugi pate od puno ozbiljnijeg problema kao što je fobija od munja i gromova. Prije nego nagovorite psa na izlazak na kišu, važno je znati razliku.

 

Psi koji se boje munja i grmljavine uglavnom osjete kada se približava loše vrijeme, čak i nekoliko sati ranije, pa se mogu skrivati po kući ili penjati po vlasnicima. Kako se nevrijeme približava, znakovi postaju gori: pas cvili, slini, mokri nekontrolirano i počinje se ponašati destruktivno.

 

Ni je uvijek jasno što točno izazova strah. To može biti promjena tlaka, statički elektricitet, svjetlost munje ili jednostavno zvuk vjetra i kiše. Iako se može javiti kod svakog psa, češće je kod ovčara, kao što su njemački ovčar i koli. Ranije negativno iskustvo s bugom i svjetlom može pridonijeti ovakvom ponašanju.

 

Prisiljavanje psa koji se boji da izađe na kišu samo će pogoršati stvar. Ni kazna nije dobra ideja, a ako ih tješite  za vrijeme oluje, samo ćete potaknuti takvo ponašanje. Ako mislite da se vaš pas boji grmljavine, konzultirajte se s veterinarom . On će vam preporučiti tehnike kojima ćete smanjiti tjeskobu kod psa.

 

Ako vaš pas ne pokazuje znakove straha od nevremena, slobodno ga izvedite van da obavi sve što treba. Obucite kabanicu i krenite s psom u kratku šetnju. Pas će cijeniti društvo, a i šetnja će brže potaknuti obavljanje nužde od kratkog izleta u dvorište. Nagradite psa zbog izlaska po kiši. Tako ćete potaknuti ponavljanje tog ponašanja. Neka pas ostane suh koliko je to moguće. Podijelite kišobran ili šetajte na mjestima koja su zaštićena od kiše. Nabavite svom psu kabanicu kako bi ostao suh. Ne učite psa da obavlja nuždu u zatvorenom. Neki psi naučit će da se trebaju popiškiti na novine, ali drugi mogu biti zbunjeni. Neki psi će poželjeti stalno obavljati nuždu u kući i to ne uvijek na prikladnim mjestima. 

 

Jednom kada ste uspješno savladali šetnju po kiši, dobro ručnikom osušite psa i nagradite ga. Sljedeći put mu možda neće smetati nekoliko kapi kiše.