NOVO istraživanje koje je provelo Sveučilište Cornell proučava tisućljetnu povijest pasa za vuču saonica te otkriva kako su se DNA sibirskih i aljaških pasa međusobno miješale. Masovna genomska analiza sibirskog haskija pokazuje da su ovi psi potekli iz dviju različitih arktičkih loza, te da su se razvili u sjeveroistočnoj Sibirskoj Arktici mnogo ranije nego što se dosad mislilo.

Heather Huson, izvanredna profesorica sa Sveučilišta Cornell i bivša trkačica saonica, istaknula je da su mnogi uzgajivači sibirskih haskija bili zabrinuti zbog rezultata testova koji su pokazivali da njihovi psi nisu sto posto sibirski haskiji. Otkriveno je da su mnogi sibirski haskiji križani s aljaškim haskijima ili drugim europskim pasminama, posebno oni koji su uzgajani za utrke.

Studija objavljena u časopisu Genome Biology and Evolution otkrila je da sibirski haskiji dijele svoje podrijetlo s većim pasminama poput grenlandskih pasa za vuču saonica i aljaških malamuta. Drevni psi za vuču saonica živjeli su relativno izolirano krajem pleistocena, prije otprilike 11.700 godina, dok su ih ljudi vjerojatno namjerno uzgajali za različite funkcije.

Ova genomska povijest važna je za razvoj učinkovitih politika i najboljih praksi za upravljanje pasminama što uključuje očuvanje genetske raznolikosti, ključne za zdravlje pasmine.

Studija je analizirala DNA uzorke 344 psa, uključujući registrirane sibirske haskije, aljaške malamute, aljaške pse za vuču, čukotske pse za vuču i druge pasmine. Financirana je od strane Neogen Genomics, Kluba sibirskih haskija Amerike i Sveučilišta Maryland.