JOSIP Vuković imao je teško djetinjstvo koje je opisao u svojoj oporuci koja je iznenadila Društvo prijatelja hrvatskog ovčara. Njegov teški životni put oblikovao ga je u predivnu osobu. Kao i mnogi drugi ljudi koji pogledaju u prošlost, gdje zateknu neke druge svoje verzije, i Josip je izrekao da ne može vjerovati da su dječak koji je dnevno hodao četrdesetak kilometara kako bi došao u školu i ona osoba koja piše oporuku zapravo iste osobe.

Naglasio je kako mu je grad Karlovac omogućio da završi školu, da se zaposli te da izgradi svoj dom, a on je svom gradu vratio na predivan način. Gradu je poklonio svoju kuću, uz napomenu da se njome koriste djeca, Društvu prijatelja hrvatskog ovčara ostavio je 160 000 eura, a ostatak imovine ostavio je sestri i rodbini.

Josip je za života malo govorio o sebi, bio je samozatajni intelektualac čija su djela govorila puno više od riječi. Mještani su znali da je pomagao potrebitima, obiteljima bez novaca, bolesnima i djeci.

"Našeg Jožu, kako smo ga od milja zvali, mnogi od nas nisu poznavali, on je bio samozatajan čovjek, karlovački intelektualac, prosvjetni radnik, jedan od osnivača Karlovačkog okteta, te veliki ljubitelj prirode, planinar, lovac i u srcu veliki kinolog. Joža je svojih zadnjih 50 godina života posvetio kinologiji, proučavajući u početku lovačke pasmine kao lovac, a onda se okreće proučavanju naše najstarije autohtone pasmine Hrvatskom ovčaru.", navode iz Zaklade Hrvatski ovčar.

Baš zbog toga, odlučio im je ostaviti svoju ušteđevinu, nadajući se da će ti novci doprinijeti očuvanju njegove najdraže pasmine. Umro je 7. ožujka 2012. godine.