KAD JE MAĐARSKA stručnjakinja za ponašanje životinja Fanni Lehoczki primijetila da često zavijanje njezinog sibirskog haskija Bizsua ne izazove uvijek druge pse da reagiraju, poput vukova, to je potaknulo pitanje - zašto su neki psi skloniji zavijanju? Znanstvenici na Sveučilištu Eotvos Lorand u Budimpešti, gdje Lehoczki radi, istraživali su jesu li određene pasmine pasa sklonije zavijanju i ima li to veze s njihovom genetskom bliskošću s vukovima.

Lehoczki i njezin tim analizirali su kako pasmina, dob i spol psa utječu na njegovu reakciju na zavijanje testirajući 68 čistokrvnih obiteljskih pasa tako da su im puštali trominutne snimke zavijanja vukova i promatrali njihove reakcije. U eksperiment je bilo uključeno 28 pasmina, od starih pasmina kao što su shiba inu, sibirski haski, aljaški malamut i pekinezer, do bull terijera i boksera.

"Glavno otkriće je da su one pasmine koje su genetski bliže vukovima sklonije reagirati zavijanjem, a također pokazuju više signala stresa od pasa koji su manje povezani s vukovima", rekla je Lehoczki istaknuvši da je to točno samo za pse starije od pet godina.

Među mlađim psima nije bilo razlike između pasmina

Među mlađim psima nije bilo razlike između pasmina pa će znanstvenici dodatno ispitati taj aspekt. Stariji psi starih pasmina reagirali su duljim zavijanjem i pokazali više ponašanja povezanog sa stresom, dok su novije pasmine reagirale lajanjem.

Istraživanje je također zaključilo da pasmine koje više zavijaju također pokazuju više ponašanja povezanog sa stresom kao što su zijevanje, trešnja tijela, lizanje usta i njuške ili češanje tijela. Ovo je prva studija koja posebno istražuje zavijanje domaćih pasa. "Pripitomljavanje i selektivni uzgoj iz temelja su promijenili vokalni repertoar pasa", zaključuje se.