Ilustracija: 123rf

PREMA mnogim istraživanjima, većina zaposlenika htjela bi da dan umjesto 24, traje 31 sat kako bi stigli obaviti sve poslove. Stoga nije ni čudno da neki, zbog umora, obaveza ili krive organizacije vremena ponekad zakasne na posao. Kakve isprike za kašnjenje na posao smišljaju hrvatski zaposlenici istražio je MojPosao na više od 300 ispitanika.

Najviše ispitanika, njih 39 posto, kasni na posao samo u izvanrednim situacijama, dok petina, odnosno 21 posto navodi da nikada ne kasni.

Problema s točnim dolaskom na posao ima 13 posto ispitanika koji kasne barem jednom tjedno na posao, dok ih 10 posto priznaje da kasne gotovo svaki dan. Ponekad, odnosno rjeđe od jednom tjedno, kasni 14 posto ispitanika, dok ih tri posto ima fleksibilno radno vrijeme pa nemaju problema s kašnjenjem.

Muškarci u nešto većoj mjeri kasne na posao nego žene. Njih 31 posto na posao kasni svaki ili skoro svaki dan, dok toliko često kasni 21 posto žena.

Kada je u pitanju dob ispitanika, gotovo svaki dan kasne najviše ispitanici u dobi od 26 do 35 godina (13 posto), dok se svakodnevno kašnjenje najmanje događa ispitanicima iznad 46 godina (4 posto).

Najtočniji u dolasku na posao su zaposlenici velikih tvrtki – 28 posto ispitanika tvrdi da nikada ne kasni na posao.

Kada zaposlenici kasne, to najčešće bude do 15 minuta (48 posto). Trećina ispitanika (30 posto) navodi da je u pitanju svega 5 minuta kašnjenja, dok ih 16 posto kasni i do pola sata. Više od pola sata kasni šest posto ispitanika.

Kašnjenje se najmanje tolerira u velikim tvrtkama

Iako službeno ne moraju odraditi minute koje su zakasnili, većina ispitanika (55 posto) ostane duže na poslu. Odradu izgubljenog vremena ne čini 29 posto ispitanika, dok ih 17 posto zbog kašnjenja mora ostati duže.

Odrada minuta koje su zakasnili češća je praksa u velikim tvrtkama – 19 posto zaposlenika navodi da moraju ostati duže na poslu ukoliko zakasne, dok isto navodi njih 14 posto u malim tvrtkama i 10 posto zaposlenika srednjih tvrtki.

Prilikom kašnjenja, posao u najvećoj mjeri moraju odraditi zaposleni u privatnim tvrtkama u pretežno stranom vlasništvu (23 posto).  S druge strane, upravo ti ispitanici ostaju duže na poslu da bi nadoknadili što su zakasnili, pa čak i kada ne moraju (63 posto).
Kašnjenje u najmanjoj mjeri moraju odraditi zaposleni u institucijama, njih svega 8 posto izjavilo je da mora odraditi to što su zakasnili.

Od ispitanika koji kasne, njih 25 posto navodi da im je šef prigovorio zbog kašnjenja, dok ih je 15 postodobilo prigovor od strane kolega. Ipak, većina zaposlenih (60 posto) nije doživjela prigovor zbog kašnjenja.

Muškarci u većoj mjeri dobivaju prigovor od šefa na kašnjenje od žena – 30 posto muškaraca i 24 posto žena je šef prigovorio radi kašnjenja na posao.

Nadređeni zbog kašnjenja u najvećoj mjeri prigovaraju najmlađim ispitanicima; 35 posto ispitanika mlađih od 25 godina izjavilo je da im je zbog kašnjenja prigovorio nadređeni.

Zbog kašnjenja se u najmanjoj mjeri prigovara ispitanicima starijim od 46 godina, njih svega 16 postoizjavilo je kako im je nadređeni prigovorio zbog kašnjenja na posao.

Dok je unutar "akademske četvrti", može proći

Većina ispitanika (57 posto) navodi da se u njihovoj tvrtki tolerira kašnjenje, dok god je u okvirima 'akademske četvrti' i da je posao obavljen. Petina ispitanika (21 posto) navodi da se kašnjenje ipak prešutno zamjera, dok ih 6 posto tvrdi da se kašnjenje kažnjava i to najčešće smanjenjem satnice.

Kada primijete da će zakasniti na posao, većina ispitanika (75 posto) javi svom šefu da će zakasniti, mada bilo u pitanju i nekoliko minuta.

Ispitanici navode teško buđenje (34 posto), promet (31 posto) i jutarnje obveze kao što su djeca (21 posto) kao najčešće razloge kašnjenja na posao.

Polovica ispitanika (50 posto) je iskrena i uvijek kaže pravi razlog kašnjenja. S druge strane, 43 posto ispitanika priznaje da ponekad lažu po pitanju razloga kašnjenja, dok ih 7 posto nikada nije iskreno.

Iako je najčešći razlog kašnjenja spavanje, odnosno teško buđenje, ispitanici nadređenom kao razlog kašnjenja najčešće navode prometne probleme (66 posto) i privatne obaveze (45 posto).

Među komentarima ispitanika o razlozima kašnjenja, našli su i se oni kreativni, poput:

„Dijete mi je zaspalo na kahlici...“
„Baka mi je puno zagrabila (jelo je u pitanju) pa je potrajalo dok sam pojeo!“
„Čekala sam žabe da pređu cestu.“