SNIMATI film s Davidom Lynchom nije bila samo stvar prestiža već i osobnog zadovoljstva, a o tome su svjedočili gotovo svi glumci kojima je Lynch podario neku ulogu u svojim djelima. Poput mnogih velikih redatelja, a spadao je u najveće, nije mu predstavljalo problem da uglavnom dobije koga god želi od glumaca i to se osjetilo i u samim ostvarenjima. Teško da postoji uloga u Lynchovu filmu ili seriji za koju bismo pomislili da je glumac promašen, a mora se reći da se taj segment njegova rada rjeđe spominje nego ostali.

To je, naravno, razumljivo - David Lynch je autor tako posebnih karakteristika, nesvakidašnjeg stila i toliko originalno nadrealnog pristupa pripovijedanju da rijetko kome i padne na pamet baviti se bilo čime osim njegovim vizualnim rješenjima i čudnovatostima u pričama. No, izvlačenje maksimuma iz glumaca definitivno je još jedna vrlina koju je posjedovao.

U prilog tome sastavili smo listu najupečatljivijih uloga u filmovima ovog čovjeka za kojeg je i dalje teško povjerovati da ga više nema, a listu nije bilo lako suziti na svega 12 izvedbi. Ipak, nekako smo uspjeli i prošarali između nekolicine normalnih i nešto brojnije nekolicine apsolutno nenormalnih karaktera koje su mnogi dobri glumci tumačili kod Lyncha i često upisali ulogu karijere.

Već smo predstavili niže pozicije u prethodnom tekstu, a sada je vrijeme za Top 6. Evo što smo odabrali.

6. Nicolas Cage - Wild at Heart / Divlji u srcu (1990.)

Kako može Nic Cage biti tek na šestom mjestu bilo koje liste, svakako je prvo pitanje, ali recimo da je razlog u tome što je Sailor (Mornar) jedna od mnogih čistih cageovskih uloga njegove karijere. I iako ima svoju posebnost, opet smo gledali da za sam vrh izdvojimo neke... malo više posebne.

Ipak, Mornarova jakna predstavlja simbol njegove individualnosti i vjere u osobne slobode, tako da i to mora biti poštovano, a jest pomalo grešno reći da je ovo tek još jedan Cageov izlet jer čitav lik, kao i sam film, odiše bogatstvom strukture i svaka rečenica, imitacija, gesta rukama i nogama, sve je prilično originalno - bez obzira na to što nas je sam glumac i prije i poslije razmazio luđačkim izvedbama.

David Lynch je pronašao onog pravog Nicolasa Cagea, a poslije su mu možda još samo John Woo i ponajviše Werner Herzog svojim senzibilitetom tako dobro legli kao Lynch, vodeći ga u smjeru da se izrazi u punom kapacitetu. A svijet često nije spreman za Cagea u punom kapacitetu, no to je već problem svijeta.

5. Laura Dern - Inland Empire / Unutarnje carstvo (2006.)

Posljednji dugometražni film Davida Lyncha donio je tri sata materijala koji je teži za razumijevanje možda i od svih prethodnih, ali nikada razumijevanje radnje i nije bilo poanta Lynchovih djela. Tako da se ne moramo baviti time, nego onim što je izvjesno, a to je fantastična uloga Laure Dern, koja je - kao i u Plavom baršunu i Divljima u srcu - pronašla pravu notu.

Svaki put je to bila različita nota i time je potvrdila sebe kao ultimativnu Lynchovu glumicu jednom zauvijek. Čuven je slučaj kada je redatelj pozirao s kravom u pokušaju da skrene pažnju i pošalje poruku Akademiji da nominira Lauru za Oscara, ali Akademija je to ignorirala, dokazujući još jednom da je na popisu osjetila koja joj nedostaju bez sumnje i vid.

4. Robert Blake - Lost Highway / Izgubljena cesta (1997.)

Moramo ponoviti nekoliko filmova jer neke uloge ne smiju biti izostavljene. A ako smo istaknuli Billa Pullmana (zasluženo), moramo istaknuti i čovjeka koji je još zaslužniji za - subjektivno govoreći - najjeziviju scenu bilo kojeg Lynchova filma.

Dakle, Blake prilazi na zabavi Pullmanu onako nizak i blijedoga lica, kaže mu da ne stoji samo pred njim nego mu je istovremeno i u kući ("That's fucking crazy, man"), a onda mu pruža telefon da se čuje sa... samim sobom. Najednom i glazba postaje tiša, a mi čujemo Blakea na dvije frekvencije i teško da se čovjek može stravičnije provesti na ležernoj zabavi.

Ako je Laura Dern ultimativna Lynchova glumica, onda je Blakeov Misteriozni čovjek ultimativni Lynchov show-and-go zlokobni lik. A bilo ih je napretek.

3. Jack Nance - Eraserhead / Glava za brisanje (1977.)

Vrlo, vrlo zanimljiv tip bio je Nance - od kultne uloge u Eraserheadu, preko utvrđenog statusa Lynchova favorita, do nekih čudnih životnih odabira i na kraju prilično tragične smrti. Gospodin je pet godina nosio istu frizuru koja mu se nije ni najmanje sviđala, ali Eraserhead se snimao toliko dugo, a on je maksimalno posvećeno pristupio zadatku - iako nije razumio o čemu se radi u filmu.

Vjerojatno je to uvjerilo Davida da je momak na mjestu i da je red dati mu posao kad god se može, tako da se našlo ponešto za Nancea u svakom narednom projektu Davida Lyncha (osim u Čovjeku slonu) sve do glumčeve smrti 1996.

A ta frizura koja kroz oblake leti, taj pogled prepun pitanja, neizvjesnosti i nelagode, taj crno-bijeli svijet nakaza u kojem je zarobljen, sve to je od Nancea u Eraserheadu napravilo simbol i bez obzira na to što mnogi ne znaju glumčevo ime, to lice spada u najprepoznatljivija koja je američki film podario.

2. Dennis Hopper - Blue Velvet / Plavi baršun (1986.)

Od svih luđaka ovaj je najveći. Od svih zlikovaca ovaj je najgori. Poznat po riječi "fuck", koju dodaje uz svaku drugu riječ, po užasnom tretmanu žena, mladih, zajednice, po domaćem pivu, po maski za disanje koja mu pomaže u stimulaciji… Hopperov gangster Frank Booth jedna je od najogavnijih kreatura ikad postavljenih na platno.

Pomalo zabrinjavajuća i posve zabavna bila je rečenica kojom je Dennis uvjeravao Lyncha da mu pruži ovu ulogu. "Moraš mi ovo dati. Ja JESAM Frank Booth!", govorio je Hopper. Nije pouzdano da je bio baš toliki zlotvor privatno, ali ga je odigrao za sve pare i najvažniji je dio slagalice strave u Plavom baršunu, a ako njegov manir možda i nije toliko gluma, onda tek nisu gluma reakcije MacLachlana, Isabelle Rossellini i ostalih prisutnih – ono na njihovim licima stvarno je teror.

1. Richard Farnsworth - The Straight Story / Prava priča (1999.)

Najljepše (neki bi rekli i jedino "lijepo") za kraj. Dakle, Lynch je 1999. došao na nenormalnu ideju da napokon snimi normalan film i to je bila ova na istini zasnovana ljepotica od pripovijetke o starcu koji je prešao 390 kilometara vozeći kosilicu za travu - kako bi se sreo s bratom koji je nedavno doživio moždani udar, a s kojim nije pričao 10 godina.

Umiljati čiča Alvin Straight glavni je junak, a tumači ga Farnsworth i to je tako dobar izbor i toliko čiste mudrosti, sjete, dobrodušnosti može se vidjeti u njegovom suznom pogledu da je sreća što uloga nije otišla u ruke Paulu Newmanu ili Gregoryju Pecku, koji su ranije zamišljeni za nju, a kojima bi to bila "još jedna u nizu", dok je izgledalo kao da je Richardu jedna i jedina.

Nije mu jedina, ali jest posljednja i nije se mogao na bolji način oprostiti od filma kojem je podario više od šest desetljeća života, a ovaj mu je tek pri kraju počeo vraćati milo za drago. Tijekom svojih susreta s raznim strancima u Iowi i Wisconsinu pokazao je zavidan nivo glume da (slučaj kao s Hopperom) je uopće i pitanje koliko je to gluma.

Mada možda nije fer reći da nije, jer onda ispada da ga ne smatramo vrhunskim glumcem, što svakako nije slučaj. A Lynch je bio faca i kad snima djela u kojima se ne događa ništa dobro, a i jedno ovakvo ostvarenje u kojem ne postoji niti jedan jedini ružan događaj.

I koliko god bio svoj i zbog svog pristupa teško smjestiv u kalupe i kategorije, ono što je jasno kao dan jest da je David Lynch bio jedan od nas, čovjek koji je volio film i koji je volio ljude, sve što je filmsko i sve što je ljudsko. Nije to nikada uspio sakriti, čak ni kad se trudio. Ovo je bila lista najboljih/najupečatljivijih uloga iz njegovih filmova.

P.S. Možda je sramota da nema Harryja Deana Stantona, tako da ćemo morati skrojiti nešto posebno za njega.