NAČIN na koji roditelji postavljaju granice može utjecati na ponašanje djece i razvoj njihovih životnih navika. Iako je povremeno testiranje granica normalan dio odrastanja, nedostatak jasnih pravila i dosljednosti može otežati razvoj odgovornosti, samokontrole i empatije.

Djeca koja odrastaju uz pretjerano popustljiv odgoj mogu imati poteškoća s prihvaćanjem odbijanja i suočavanjem s posljedicama svojih postupaka. Djeca kojoj se gotovo sve dopušta tijekom odrastanja mogu razviti devet karakterističnih osobina u odrasloj dobi.

1. Osjećaj da im sve pripada

Djeca koja su navikla dobivati sve što požele mogu odrasti u osobe koje očekuju da se drugi uvijek prilagođavaju njihovim željama. Zbog toga im odbijanje ili neuspjeh mogu posebno teško pasti. Psihoterapeutkinja Nancy Colier ističe važnost suočavanja s neugodnim iskustvima: "Poteškoće i nelagoda grade otpornost i karakter. Ne činimo djeci uslugu ako te normalne dijelove života tretiramo kao neprijatelje koje treba ukloniti", piše YourTango.

2. Prkos i testiranje granica

Testiranje granica normalan je dio dječjeg razvoja jer djeca tako istražuju vlastitu neovisnost. Međutim, ako roditelji stalno popuštaju i ne reagiraju na neprimjereno ponašanje, djeca mogu teže naučiti prihvaćati pravila. Jasne granice i logične posljedice pomažu im razumjeti odgovornost za vlastite postupke.

3. Impulzivnost

Djeca i tinejdžeri često reagiraju impulzivno, osobito kada su pod utjecajem snažnih emocija ili vršnjaka. S odrastanjem postupno razvijaju sposobnost promišljanja prije donošenja odluka. Ako im roditelji ne pomažu u razvijanju samokontrole, neke od tih poteškoća mogu se nastaviti i u odrasloj dobi.

4. Sklonost manipulaciji

Djeca koja uspijevaju izbjeći odgovornost plačem, izgovorima ili prebacivanjem krivnje mogu nastaviti koristiti slične obrasce ponašanja. Ako takvi postupci redovito prolaze bez reakcije, mogu naučiti da je lakše utjecati na druge nego priznati vlastitu pogrešku. Zato je važno da roditelji prepoznaju takvo ponašanje i dosljedno postavljaju granice.

5. Neodgovornost

Kada djeca ne moraju snositi posljedice svojih postupaka, mogu steći dojam da će ih netko drugi uvijek zaštititi od problema. Takav način razmišljanja može otežati preuzimanje odgovornosti u odrasloj dobi, osobito u odnosima i na poslu. Roditelji im mogu pomoći tako da im daju obveze primjerene dobi i dopuste da iskuse razumne posljedice svojih odluka.

6. Bezobzirnost prema drugima

Mlađa djeca prirodno su više usmjerena na vlastite potrebe, no s odrastanjem postupno razvijaju razumijevanje tuđih osjećaja. Prema organizaciji Allina Health, egocentrično ponašanje najizraženije je u ranom djetinjstvu i mijenja se razvojem socijalnih vještina. Roditelji mogu poticati empatiju razgovorom o osjećajima drugih, vlastitim primjerom i uključivanjem djece u aktivnosti koje razvijaju obzirnost.

7. Nezahvalnost

Djeca ne razumiju uvijek koliko truda stoji iza stvari koje svakodnevno dobivaju. Ako se njihove želje stalno ispunjavaju bez ograničenja, mogu početi uzimati tuđu pomoć i pažnju zdravo za gotovo. Umjesto stalnog upozoravanja na nezahvalnost, roditelji mogu vlastitim ponašanjem pokazivati zahvalnost i pomagati djeci da sagledaju potrebe drugih ljudi.

8. Poteškoće s kontrolom emocija

Djeca tek razvijaju sposobnost upravljanja snažnim emocijama, zbog čega su burne reakcije u određenim razvojnim fazama očekivane. Međutim, jasne granice i roditeljska podrška mogu im pomoći da postupno nauče podnositi frustraciju. Pedagoginja Gail Innis objašnjava: "Postavljanje granica i očekivanja pomaže djeci da razviju životne vještine kao što su strpljenje, rješavanje problema, snalažljivost, odgovornost i samodisciplina."

9. Pretjerana zahtjevnost

Djeca kojoj se gotovo svaki zahtjev ispunjava mogu razviti očekivanje da će uvijek dobiti ono što žele. U odrasloj dobi to se može očitovati kroz poteškoće s kompromisima i prihvaćanjem tuđih potreba. Dosljedna pravila, realna očekivanja i posljedice primjerene situaciji mogu pomoći djeci da nauče kako njihove želje nisu uvijek važnije od potreba drugih.