ASTRONOM i učitelj Koradо Korlević gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2, gdje je govorio o svemiru, oružju, ratovima i ljudskoj gluposti. Posebno se osvrnuo na potrebu za kvalitetnim odgojem novih generacija koje bi trebale stvoriti bolji svijet od onoga koji su im ostavili njihovi prethodnici.

Djeca su najvažniji resurs

Korlević smatra da djecu treba zainteresirati za znanje tako da im ono postane jednako privlačno, ako ne i privlačnije, od zabave koja im je danas stalno dostupna. Ističe da to nije nemoguće jer su ljudi po prirodi znatiželjna bića.

Naglasio je da pod obrazovanjem ne misli samo na školu, nego na širi proces učenja koji uključuje roditelje, okolinu, prijatelje i internet. Upozorio je i da je obrazovni sustav u mnogim segmentima zastario te da bi veći naglasak trebalo staviti na rani odgoj, osobito na vrtiće, koje smatra jednom od najvažnijih društvenih investicija.

"Jedino u što možemo biti potpuno sigurni jest da su djeca budućnost. Sve ostalo je upitno. Nismo ulagali u budućnost kroz školski sustav za starije, a kada pogledamo ulaganja ove države u posljednjih 30 godina, vidimo da nisu bila usmjerena prema budućnosti. Ulagali smo velik novac u obnovu dvoraca i ruševina. Puno smo ulagali u prošlost. A kako na kraju prođe onaj tko bi trebao ići u budućnost? Taj neće imati budućnost, a vjerojatno će ostati i bez povijesti", rekao je Korlević.

"Zato je iznimno važno shvatiti da glavni resurs svake države nisu ni more, ni kopno, ni šume, ni planine, glavni resurs su djeca. Bez njih nema ni države. Ako Hrvatska to ne napravi kako treba, za sto godina bit će samo geografski pojam", dodao je u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem.

Škola mora poticati otkrivanje i znatiželju

Korlević je kao pozitivan primjer naveo školu čiji je ravnatelj poduzetan i sam pronalazi načine kako osigurati sredstva.

"Pomagali smo jednoj školi preko zaklade i važno je reći da je u tom slučaju ravnatelj ujedno i poduzetnik. Ministarstvo nije financiralo sve što smo vidjeli, on se snašao, prepoznao je interes sredine, roditelja, djece i šire zajednice. Takvi su primjeri nekada bili češći. Sve su škole imale učeničke zadruge i klubove tehničke kulture, no to se s vremenom izgubilo. Ali, kao što smo rekli, nekada smo bili drukčija civilizacija, više okrenuta tehnologiji i znanosti, dok danas živimo u društvu doživljaja i ekonomiji u kojoj se prodaju snovi", kazao je.

Naglašava da bi škola trebala biti mjesto u koje djeca rado dolaze, okružena prijateljima i učiteljima koji ih potiču da postanu bolji ljudi. Ključnu ulogu u motivaciji, kaže, ima "doživljaj otkrivanja", trenutak kada učenici sami dođu do novih spoznaja, što je snažan poticaj za učenje, osobito kod darovitih učenika.

Smatra da hrvatsko školstvo premalo potiče kritičko razmišljanje, za razliku od anglosaksonskog modela u kojem se učenike potiče na raspravu, propitivanje i suprotstavljanje argumentima nastavnika. Kao primjer naveo je pristup u kojem učenici najprije samostalno istražuju određenu temu, a zatim se na nastavi o njoj raspravlja, uspoređuju se izvori i uči kako razlikovati točne informacije od netočnih.