DOM BI DJECI trebao pružati osjećaj emocionalne i fizičke sigurnosti, no česte roditeljske svađe mogu ga narušiti. Djeca mogu mnogo naučiti kada promatraju roditelje koji nesuglasice rješavaju mirno i konstruktivno, ali učestali i intenzivni sukobi mogu utjecati na način na koji kasnije doživljavaju odnose.

Obrasci koje razviju kako bi se nosila s napetom atmosferom ponekad se zadržavaju i u odrasloj dobi. Mogu se odraziti na komunikaciju, povjerenje i način suočavanja s neugodnim emocijama. Djeca koja odrastaju uz roditelje koji se često svađaju mogu osam takvih obrazaca ponašanja prenijeti i u odraslu dob.

Izbjegavaju razgovore o problemima

Osobe koje su kao djeca sukobe povezivale sa strahom i napetošću mogu ih pokušavati izbjeći i kad odrastu. Umjesto da otvoreno kažu što ih muči, ponekad potiskuju osjećaje jer očekuju negativnu reakciju druge osobe. Šutnja im tada može djelovati sigurnije od mogućnosti da razgovor preraste u svađu, piše YourTango.

Burno reagiraju

Odrastanje uz česte i intenzivne svađe može utjecati i na način reagiranja u konfliktnim situacijama. Neki ljudi postaju izrazito defenzivni kada im netko ukaže na problem, dok drugi dugo potiskuju osjećaje prije nego što burno reagiraju. Ako tijekom odrastanja nisu imali dobar primjer mirnog rješavanja nesuglasica, takvu komunikaciju mogu teže razvijati kasnije.

Traže utjehu i potvrdu drugih

Ako je osjećaj sigurnosti u djetinjstvu ovisio o tome jesu li roditelji u dobrim odnosima, osoba može i kasnije tražiti sigurnost u vanjskim okolnostima. To se može očitovati kao snažna potreba za potvrdom, oslanjanje na druge ljude ili izbjegavanje svega što izaziva neugodne osjećaje. U partnerskim odnosima nekima je zato posebno teško nositi se s neizvjesnošću ili mogućnošću odbacivanja.

Stalno analiziraju druge

Djeca koja ne znaju kada bi mogla početi nova svađa mogu naučiti pomno pratiti raspoloženje ljudi oko sebe. U odrasloj dobi mogu obraćati veliku pozornost na ton glasa, govor tijela ili sitne promjene u ponašanju drugih kako bi što prije prepoznali mogući sukob. Takva stalna pripravnost može otežati opuštanje u odnosima čak i kada stvarne opasnosti nema.

Pretjerano se ispričavaju

Potreba za održavanjem mira može se očitovati i kroz često ispričavanje, čak i kada osoba nije učinila ništa loše. Netko tko je kao dijete pokušavao izbjeći dodatnu napetost može naučiti vlastite potrebe stavljati u drugi plan kako ne bi izazvao negativnu reakciju. Taj se obrazac kasnije može pretvoriti u ugađanje drugima i preuzimanje krivnje koja mu ne pripada.

Probleme zadržavaju za sebe

Ako su roditeljski sukobi zauzimali velik dio emocionalnog prostora u domu, dijete može naučiti da za njegove probleme nema mjesta. U odrasloj dobi zato može pokušavati sve riješiti samostalno umjesto da razgovara s partnerom, prijateljima ili drugim bliskim osobama. Potiskivanje problema kratkoročno može spriječiti neugodan razgovor, ali otežava otvorenu komunikaciju.

Teško vjeruju drugima

Česte svađe između roditelja mogu narušiti djetetov osjećaj predvidljivosti i sigurnosti u bliskim odnosima. Zbog toga nekim ljudima kasnije treba više vremena da steknu povjerenje u partnera ili druge bliske osobe. Mogu očekivati sukob ili razočaranje čak i kada druga osoba nije dala razlog za takvu sumnju.

Prihvaćaju loše isprike

Osobe kojima su sukobi posebno neugodni ponekad žele što prije završiti raspravu, čak i ako problem zapravo nije riješen. Zbog toga mogu prihvatiti površnu ili neiskrenu ispriku samo kako bi ponovno uspostavile mir. Umjesto da izraze što ih je povrijedilo i zatraže stvarno rješenje, mogu zanemariti vlastite osjećaje kako bi izbjegle nastavak sukoba.