PREKID veza s članovima obitelji sve je češća pojava. Prema anketi agencije YouGov iz 2025., čak 38 posto odraslih Amerikanaca ne komunicira s nekim iz uže obitelji, pri čemu se to odnosi na brata ili sestru (24 %), roditelja (16 %) ili vlastito dijete (10 %).

Razlozi za to su složeni, no uočljiv je trend među mlađim generacijama koje obiteljske odnose sve više promatraju kao "demokratizirano srodstvo". Taj koncept podrazumijeva da se veze trebaju temeljiti na uzajamnom poštovanju i emocionalnoj sigurnosti, za razliku od starijih generacija koje su obitelj doživljavale kao obavezu utemeljenu na lojalnosti, piše Upworthy.

Zajednička crta otuđenih roditelja

Znanstvena studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology otkrila je ključnu osobinu mnogih roditelja koji su izgubili kontakt s odraslom djecom. Istraživanje je pokazalo da roditelji u napetim odnosima, koji su ujedno i izrazito ekstrovertirani, imaju 79 posto veće izglede za potpuni prekid komunikacije.

Upravo se entuzijazam, kao jedna od sastavnica ekstraverzije, pokazao kao najsnažniji prediktor budućeg otuđenja. Mnogim roditeljima to se može činiti nelogičnim. Vjerojatno se pitaju zašto bi entuzijazam oko odnosa s djetetom povećao rizik od prekida kontakta. Psiholog Richard Blake, autor knjige "Cut Off: How Therapy Culture is Fueling the Parental Estrangement Epidemic", nudi objašnjenje.

"Ovo u potpunosti mijenja uobičajeni narativ. Roditelji iz ovog uzorka s kojima su djeca prekinula kontakt nisu se isticali dominantnošću, nego toplinom", piše Blake. "Roditelj s visokom razinom entuzijazma iskazuje ljubav čestim, energičnim i emocionalno ekspresivnim kontaktom. Tako ljubav izgleda iznutra. No, izvana, u odnosu koji je već zategnut, takvo ponašanje djeluje kao navaljivanje."

Zašto je entuzijazam problem?

Portal PsyPost detaljnije je analizirao kako roditelji i odrasla djeca u napetim odnosima mogu potpuno različito doživljavati istu osobinu. Istraživači smatraju da veza s entuzijazmom upućuje na nesklad u potrebama. Vrlo entuzijastični roditelji teže čestom i emocionalno intenzivnom kontaktu, što odraslo dijete u zategnutom odnosu može doživjeti kao gušenje, pritisak ili potpuno ignoriranje potrebe za osobnim granicama.

Ako dijete traži prostor, a roditelj ustraje u kontaktu kao da je sve u redu, situacija se može samo pogoršati. Kad je riječ o samoj djeci, studija je pokazala da odrasle osobe koje su u napetom odnosu s roditeljima, ali su istodobno vrlo otvorene prema novim iskustvima, imaju 78 posto manje izgleda da će potpuno prekinuti kontakt.

Istraživanje je također otkrilo da osobe sa sveučilišnom diplomom imaju 72 posto manje izgleda za prekid komunikacije s roditeljima u usporedbi s onima sa završenom srednjom školom. Studija u konačnici pokazuje da ono što jedna strana vidi kao iskazivanje topline, druga može doživjeti kao nametljivost ili, u gorem slučaju, kao potpuno nerazumijevanje vlastitih osjećaja.

"Ako su djeca prekinula kontakt s vama, a vi ste bili puni ljubavi, ova studija pokazuje da to možda i nije obrana kakvom je smatrate", napisao je Blake. "Toplina koja nije usklađena s onim što druga osoba može prihvatiti gubi svoj smisao. Ono što roditelj iznutra doživljava kao traženje bliskosti, s druge strane izgleda kao proganjanje."