KAD SPOMENETE da ste jedinac, mnogi odmah pomisle na razmaženost, usamljenost ili sebičnost. Iako su ti stereotipi duboko ukorijenjeni, psiholozi već godinama dokazuju da ne drže vodu. Zapravo, sve više istraživanja pokazuje da djeca koja odrastaju bez braće i sestara često razvijaju osobine koje ih čine posebno zrelima, samostalnima i društveno vještima.

Zašto uopće postoje stereotipi o jedincima?

Susan Newman objašnjava da su se pojavili još krajem 19. stoljeća. Rano istraživanje prikazivalo je jedince u negativnom svjetlu, no ta su istraživanja kasnije ocijenjena kao znanstveno neutemeljena. Idealna veličina obitelji tada je bila dvoje djece - osobito u 1950-ima i ranije - no danas znamo da je broj djece osobni izbor, a tvrdnje o "problematičnosti" jedinaca ne drže vodu.

Zbog sve većeg broja žena koje rađaju kasnije, rastućih troškova odgoja i klimatske nesigurnosti, sve više parova odlučuje imati samo jedno dijete. Donosimo šest pozitivnih osobina jedinaca koje se premalo spominju - a itekako zaslužuju pažnju.

1. Znaju biti društveni, ali i uživati u samoći

"Ljudi često misle da će netko tko odrasta bez braće i sestara cijeli život biti usamljen. To jednostavno nije istina", kaže profesorica psihologije Toni Falbo. Djeca bez braće i sestara često provode više kvalitetnog vremena s roditeljima i rano razvijaju odnose s odraslima.

Kroz vrtić, školu, izvanškolske aktivnosti i druženja, jedinci imaju brojne prilike za socijalizaciju. A vrijeme koje provode sami može biti i korisno. "Vrijeme provedeno u samoći zapravo je zdravo", kaže Newman. "Potiče kreativnost i uči djecu kako da sama ispune svoje vrijeme."

Jedinci često pišu, crtaju, čitaju, osmišljavaju igre ili se bave hobijima. "Dok se mnogi ljudi teško nose s usamljenošću, jedinci samoću često doživljavaju kao priliku za odmor, razmišljanje ili produktivnost", dodaje psihologinja Ann-Louise Lockhart.

2. Izuzetno su odani u odnosima

"Jedinci često stvaraju snažne veze s prijateljima koji im postaju poput obitelji", kaže Lockhart. Budući da nemaju braće i sestara, posebno cijene i njeguju duboke odnose s bliskim ljudima. Newman dodaje da mnogi jedinci prijatelje doživljavaju kao "zamjensku braću i sestre" i zadržavaju ih kroz cijeli život.

"Kao odrasle osobe, jedinci su često oni prijatelji koji uvijek dolaze kad ih trebaš - i kad je lijepo i kad je teško", ističe Lockhart.

3. Imaju snažan osjećaj samostalnosti

Ljudi često pogrešno misle da se jedinci u svemu oslanjaju na roditelje, no to nije točno. "Vrlo su neovisni", kaže Newman.

Lockhart objašnjava da, jer nemaju braću ili sestre za pomoć, češće rješavaju probleme sami. Već kao djeca se naviknu igrati bez društva, a kao odrasli bez straha putuju sami, uče nove vještine ili pokreću vlastite projekte.

4. Rano razvijaju napredne komunikacijske vještine

Zbog bliskog odnosa s roditeljima, jedinci rano usvajaju jezik odraslih. "Roditelji manje pojednostavljuju komunikaciju s jednim djetetom nego kad ih je više", kaže Falbo. Zato su često jednako vješti u razgovoru s odraslima kao i s vršnjacima, dodaje Lockhart. To im kasnije može pomoći u razvoju liderskih vještina, javnom govoru ili snalaženju u profesionalnom okruženju.

5. Otvoreni su za nove ideje i iskustva

Studija iz siječnja 2025. pokazala je da su jedinci češće otvoreni prema novim iskustvima nego djeca s braćom i sestrama.

Falbo objašnjava da roditelji jedinca imaju više vremena i ne moraju "držati pod kontrolom cijelu malu vojsku", pa je dijete slobodnije istraživati, ispitivati granice i razvijati individualnost.

6. Više nalikuju drugoj djeci nego što ljudi misle

"Zanimljivo je koliko se zapravo ne razlikuju od ostalih", kaže Falbo. "Zbog uvjerenja da su jedinci toliko drugačiji, činjenica da to nisu - zapravo je osvježavajuća."

Drugim riječima, biti jedinac ne znači biti čudan, asocijalan ili sebičan - znači samo imati drukčije obiteljsko iskustvo koje, prema brojnim istraživanjima, donosi mnogo pozitivnoga.