SVAKO dijete ima trenutke koje bi rado zaboravilo. Uobičajeno je da djeca grizu, vrište, udaraju ili lažu, a nerijetko se ubrzo osjećaju užasno zbog toga. Mogu pitati: "Jesi li ljut na mene?" ili čak reći: "Ne bih trebao biti dio ove obitelji" ili "Više me ne voliš." Visoko emocionalna i osjetljiva djeca posebno su sklona takvim dramatičnim izjavama.

Za roditelje ovo može biti iznimno uznemirujuće, a čest odgovor je: "Volimo te, ali ne volimo to ponašanje."

Ovo se može činiti kao pozitivan pristup jer izražavamo ljubav prije nego što ukorimo dijete. No u stvarnosti djeca mogu dobiti dojam da se ljubav njihovih roditelja mijenja ovisno o njihovim postupcima, što može dovesti do niza drugih problema.

Skrivena poruka

Kada djeca odrastaju osjećajući bezuvjetnu ljubav svojih roditelja, veća je vjerojatnost da će postati mentalno i fizički zdrave odrasle osobe. Kada djeca doživljavaju snažne emocije, posebno je važno dati im do znanja da mogu izraziti svoje osjećaje bez gubitka sigurnosti i podrške. Fraze poput "Volimo te, ali..." mogu poslati pogrešan signal u tim ranjivim trenucima.

"Ono što roditelji zapravo postižu jest da govore svojem djetetu da je njihova ljubav uvjetna", rekla je dr. Stacy Doumas, dječja i adolescentna psihijatrica. "Dodavanjem riječi 'ali' signaliziraju da postoji iznimka u njihovoj ljubavi."

Mnogi roditelji svakodnevno pokazuju ljubav prema svojoj djeci malim gestama, kao što su poljubac za laku noć, poruka u kutiji za ručak ili razgovor o školi. Dakle, kada se djeca loše ponašaju i pokazuju nesigurnost pitanjima poput "Jesi li ljut na mene?", jednostavno ih treba umiriti.

"Trebalo bi koristiti samo 'Volim te' kako bi dijete znalo da je vaša ljubav bezuvjetna", napomenula je Doumas. "Ako dijete osjeća da je ljubav roditelja uvjetna, to može dovesti do niskog samopoštovanja, nesigurnosti, anksioznosti i problema s povjerenjem, a može utjecati i na njihove buduće odnose."

Kada djeca donesu lošu odluku i počnu preispitivati naklonost svojih roditelja, ponovno potvrđivanje ljubavi važno je, ali mora biti odvojeno od razgovora o ponašanju.

Kako odvojiti razgovore o ljubavi i ponašanju

Kada se djeca loše ponašaju, njihove su emocije na vrhuncu, a to je loše vrijeme za podučavanje. Teško je razmišljati jasno kada ste uzrujani. Djeca i roditelji moraju biti mirni kako bi razgovarali o granicama i očekivanjima.

"Kada su djeca uzrujana, vrijeme je za potvrđivanje njihovih osjećaja i empatiju, čak i ako njihovo ponašanje nije u redu", istaknula je Doumas. "Dajte im vremena da se smire i dođu do stanja mira prije nego što započnete razgovor."

To vam također daje vremena da obradite situaciju kako biste je učinkovito riješili, umjesto da reagirate impulzivno.

"Kada je vaše dijete uznemireno ili ste vi uznemireni, riječi neće zvučati onako kako biste htjeli", objasnila je Michele Borba, psihologinja i autorica knjige Thrivers: The Surprising Reason Why Some Kids Struggle and Others Shine.

Borba predlaže da unaprijed pripremite izraze kako biste bili spremni kada dođe do napetih trenutaka. Preporučuje reći: "Volim te. Tu sam za tebe. Smirimo se i razgovarajmo o ovome za nekoliko minuta."

Zatim možete uzeti vremena da razmislite o vrijednostima svoje obitelji i o lekciji koju vaše dijete treba naučiti.

Pronađite trenutak za pouku

Kada su se svi smirili, ako se usredotočite na činjenice, vaše će dijete vjerojatno naučiti lekciju iz tog iskustva. Pokušajte se usredotočiti samo na razgovor o ponašanju. Ako vaše dijete tijekom razgovora pokaže nesigurnost pitanjima poput "Voliš li me još uvijek?" ili "Jesi li ljut na mene?", možete reći: "Volim te. Tu sam za tebe." Zatim pričekajte trenutak kako bi to doprlo do njih prije nego što se vratite na razgovor o ponašanju.

U idealnom slučaju već ste postavili određena očekivanja sa svojim djetetom. Započnite razgovor o ponašanju ponavljanjem svojeg očekivanja. Na primjer, možda očekujete da se vaše dijete pristojnije izražava ili da napiše zadaću na vrijeme.

"Možete objasniti: 'Ovo su bila očekivanja, ovo se dogodilo, ovo je razlog zašto to nije u redu, a ovo je posljedica tvojih postupaka'", rekla je Doumas. "Usredotočite se na ono što je uzrokovalo njihovo ponašanje. Prolaze li kroz teško razdoblje?"

Razumijevanje temeljnih uzroka može vas usmjeriti u davanju prijedloga kako bolje rješavati situacije u budućnosti.

Učinkovite posljedice

Posljedice mogu biti učinkovit dio vašeg plana poučavanja i zapravo mogu pokazati da želite pomoći. Kada su posljedice logične ili prirodne, one imaju veći utjecaj od strogog pristupa.

"Vrlo je dobro kada posljedice imaju smisla", dodala je Doumas.

Na primjer, možda vaše dijete nije pospremilo igračke u dvorištu, a njegov je automobil na daljinsko upravljanje uništen na kiši. Evo očekivanja i posljedice: "Moraš pospremiti svoje igračke. Ostavio si automobil vani i uništen je na kiši. Znam da si vjerojatno tužan, ali moraš paziti drugi put. Možeš odlučiti uštedjeti džeparac za novi ili možeš nastaviti bez njega."

I Doumas i Borba naglašavaju da je najbolje provoditi većinu vremena razmišljajući kako se možemo usredotočiti na pozitivne stvari. Pozitivno roditeljstvo uključuje mnogo pohvala za dobro ponašanje, nagrade za dobro ponašanje i davanje izbora.