POSTOJI nekoliko prednosti u kojima uživa najstarije dijete u obitelji. Ono obično prvo bira, najviše mu se vjeruje i mlađima je uzor. Ali kad si prvorođeno dijete, to može uzrokovati i veliki pritisak. Osim roditelja ne postoji nitko u koga biste se mogli ugledati ili potražiti savjet. Osim toga, može se javiti i sindrom najstarijeg djeteta.

Sindrom najstarijeg djeteta odnosi se na brojne karakteristike koje ljudi razvijaju kao rezultat toga što su prvorođeni u obitelji. Na primjer, nakon rođenja drugog djeteta prvorođeno mora dijeliti roditeljsku ljubav i pažnju s mlađim bratom ili sestrom. To dovodi do stresa i natjecateljskog ponašanja, što može postati toksično. 

Prema istraživanju pod nazivom Obiteljske tranzicije nakon rođenja brata/sestre: empirijski pregled promjena u prilagodbi prvorođene djece, ova tranzicija u životu najstarijeg djeteta može uzrokovati probleme u razvoju ili ponašanju, što dovodi do rivalstva s bratom ili sestrom.

Austrijski liječnik Alfred Adler prvi je proučavao koncept redoslijeda rođenja i otkrio da on pridonosi mnogim aspektima čovjekove osobnosti. Dr. Kevin Leman, autor knjige The Birth Order Book: Why You Are the Way You Are vjeruje da prvorođena djeca slijede stope svojih roditelja, vole preuzeti odgovornost i imaju puno povjerenja.

Karakteristike sindroma najstarijeg djeteta

Neke od najčešćih karakteristika ili znakova sindroma najstarijeg djeteta uključuju:

• zapovjedničko i/ili dominantno ponašanje
• perfekcionizam
• visoko samopoštovanje
• nezdravo natjecateljsko ponašanje.

Međutim, psihijatar Alfred Adler kaže da prvorođeno dijete može imati potpuno suprotne osobine. Prema njemu, takvi ljudi mogu biti jako neovisni ili popustljivi prema drugim ljudima.

Što mogu učiniti roditelji?

Na roditeljima je da pokažu jednaku količinu ljubavi i privrženosti prema svojoj djeci. Nikad ne treba opterećivati dijete nerealnim očekivanjima, već ga pustiti da napreduje svojim tempom.

Provedite kvalitetno vrijeme sa svakim djetetom i pokušajte razumjeti njihove načine razmišljanja. Ako se jedno dijete osjeća izostavljeno, svojim ponašanjem mu pokažite da svu djecu volite jednako.

Nikada nemojte tolerirati šefovanje i maltretiranje među djecom. Srežite problem u korijenu, prije nego što takvo ponašanje dovede do nezdravog odnosa među braćom i sestrama.