NE POSTOJI roditelj koji sanja o razmaženom djetetu. Ali, ponekad roditeljska želja da svojoj djeci pruže samo najbolje i život učine što udobnijim i sigurnijim može stvoriti rezultate koji definitivno nisu u skladu s njihovim izvornim roditeljskim planom.

Međutim, postoji par situacija kojima možete otkriti izmiče li situacija kontroli. Dječji psiholozi rade na ovom problemu već duže vrijeme. Nazivaju ga "sindromom razmaženog djeteta", a karakteriziraju ga određeni obrasci djetetova ponašanja, prenosi portal BrightSide.

Dijete je pristojno prema drugim ljudima, ali ne i prema vama

Dijete pokazuje dobre manire s drugim ljudima, ali ne iskazuje nikakvu zahvalnost članovima obitelji. To može biti znak da je dijete razmaženo.

Djeca ne zaboravljaju reći "hvala" namjerno ili zato što žele nekoga povrijediti, već samo zato što uzimaju sve što njihova obitelj čini za njih zdravo za gotovo.

Psiholozi vjeruju da takvo ponašanje u budućnosti može uzrokovati probleme u izgradnji međuljudskih odnosa jer roditelji nisu naučili dijete da bude zahvalno onima koji su im najbliži i najdraži.

Dijete se ne može baviti jednostavnim kućanskim poslovima

Svaki odgovoran roditelj trebao bi pomoći svom djetetu da se osamostali. U dobi od tri godine djeca mogu pokupiti svoje igračke, a u dobi od pet godina već mogu pomoći s jednostavnim poslovima. 

Ako svi pokušaji uključivanja djeteta u kućanske poslove propadnu jer dijete ne može ili jednostavno ne želi naučiti kako nešto učiniti i roditelji podržavaju takvo ponašanje, to je znak da je dijete razmaženo.

Ali ako dijete nema nikakvih odgovornosti, kako se može nositi sa životom odraslih? 

Na kraju, roditelji lišavaju svoju djecu osnovnih vještina koje će im biti korisne u životu.

Dijete se ne slaže s vršnjacima i misli da je problem u njima

Kada komunicira s drugom djecom, razmaženo dijete nije svjesno da ne može jednostavno primiti nešto od drugih, a da im ne da nešto zauzvrat.

Nemogućnost da u obzir uzmu potrebe drugih i nedostatak empatije čini da se vršnjaci ne žele s njima družiti, stoga se dijete počinje osjećati nelagodno i ne može objasniti što nije u redu pa optužuje druge jer se ponašaju "pogrešno".

Ako se vršnjaci distanciraju od djeteta, a djeca obiteljskih prijatelja pokušaju pronaći izgovore kako bi preskočili igru s njima, vrijeme je da shvatite što to ide po zlu.

Dijete često ima izljeve bijesa kada ne dobije ono što želi

Djeca često ne znaju kako izraziti svoje emocije i ne mogu se nositi s njima, što rezultira brzim umaranjem. Zato plaču, cvile, ponašaju se uvrijeđeno, bacaju na pod ili imaju izljeve bijesa. Ali, samo im treba pomoći.

Ako je riječ o djetetu školske dobi koje se i dalje ponaša kao beba i odabire pravo vrijeme da se rasplače, sigurno manipulira roditeljima.

Ako se roditelji nakon sukoba osjećaju prazno i iscrpljeno, a dijete dobije ono što je željelo i izgleda prilično sretno, nešto nije u redu.

Dijete ne voli natjecateljske aktivnosti 

Roditelji bi trebali naučiti dijete važnu lekciju da svi ponekad gube, da se toga ne treba sramiti i da to treba s dostojanstvom prihvatiti.

Roditelji često odabiru lakši put s razmaženom djecom i ne uče ih da uživaju u natjecanju. 

Kad dijete shvati da stvarni život nije lagan kao djetinjstvo, odbija sudjelovati u bilo čemu.

Dijete razgovara sa svojim roditeljima kao sa svojim vršnjacima i to nema nikakve veze s tim da ste "njegov prijatelj"

Ako je dijete razmaženo, to nije njegova krivica, već njegovi roditelji nisu postavili granice, odredili stroga pravila i nisu ih usmjerili u životu. 

Kao rezultat toga, dijete ne priznaje roditeljski autoritet. 

Vjeruju da imaju isto mjesto u obiteljskoj hijerarhiji (a možda i više) kao i njihovi roditelji, tako da se mogu ponašati na nepoštivajući i drzak način.

Dijete ne prepoznaje autoritet i često se svađa s odraslima

Jeste li ikad upoznali roditelje koji uvijek štite svoju djecu i brinu se o njihovim interesima u slučaju kad netko optuži njihovu djecu da čine nešto pogrešno? 

S jedne strane, to je prirodni obrazac ponašanja, ali ako roditelji nakon incidenta ne razgovaraju o situaciji s djetetom iza zatvorenih vrata i nastave kriviti učitelje i druge odrasle, dijete će se možda osjećati kao da može proći s bilo čim i mogu početi misliti da su uvijek u pravu.

Osim toga, roditelji nisu autoritet razmaženom djetetu, tako da ono neće poštivati nikoga oko sebe.

Dijete ne razumije vrijednost novca

Moderni marketinški stručnjaci znaju da postoji mnogo načina da djeca povjeruju da im nešto treba. 

Oglasi utječu na djecu negativnije nego na odrasle, zbog toga ih je važno naučiti kako se oduprijeti društvenom pritisku. 

Dijete bi trebalo razumjeti da novac ne raste na drveću i da roditelji moraju naporno raditi kako bi ga zaradili. Kad roditelji pokušavaju zaštititi svoju djecu od tih "kompliciranih" stvari, na kraju mogu razmaziti dijete koje će misliti da su njegove želje važnije od obiteljskog proračuna.

Studija pokazuje da će razmažena djeca rjeđe biti financijski neovisna i imaju veće izglede da završe u dugovima kad odrastu.

Dijete se često žali da mu je dosadno

Čak se i jednogodišnjaci mogu koncentrirati na isti zadatak oko 15 minuta, a do treće godine djeca se obično mogu sama zabavljati.

Ako dijete ne zna kako se nositi s dosadom i čeka da se netko pojavi i postane njegov osobni animator, to je još jedan znak razmaženog djeteta.

Kako su ti faktori povezani?

Naprimjer, postoji studija koja pokazuje da što više igračaka dijete ima, to im je teže usredotočiti se na igru i razvijati svoju kreativnost.

Dijete ne može kontrolirati svoje emocije

Ponekad se teško nositi s emocijama, ali razmažena djeca nemaju ni priliku naučiti kako se kontrolirati jer pate od većih promjena raspoloženja i pokazuju isti infantilni stav, čak i kad odrastu.

Svaki problem vide kao dramu i ne mogu suzbiti suze ili smijeh. Nisu naviknuli kontrolirati i analizirati svoje ponašanje ili govoriti o iskustvima i osjećajima. Za njih su jedini način da izraze svoje emocije - snažne demonstracije.