RODITELJSTVO je posao u kojem se i najsposobniji ljudi ponekad osjećaju potpuno nemoćno. Dok su sumnje glasne, uspjesi su često tihi, a napredak se vidi u sitnicama koje je lako previdjeti. Dijete koje i dalje ima ispade bijesa, testira granice ili odbija jesti povrće može i najstrpljivijeg roditelja natjerati da se zapita radi li išta dobro. No dobro roditeljstvo ne mjeri se po mirnim večerima i savršenom ponašanju.

Mnogo češće vidi se u malim, ali stalnim znakovima - u tome kako vam se dijete vraća nakon svađe, kako usput preuzima vaše navike ili kako polako uči vjerovati svijetu zato što je prvo naučilo vjerovati vama. Taj posao rijetko je zahvalan; ponavlja se, iscrpljuje i duboko je osoban. Ipak, čak i u danima kad se čini da ništa ne ide po planu, postoje znakovi da kao roditelj radite dobar posao, piše Times of India.

Osjeća se dovoljno sigurno da vam kaže istinu

Jedan od najočitijih znakova uspješnog roditeljstva je djetetova iskrenost. Ne ona uljepšana i zapakirana, nego stvarna, ponekad i neugodna istina. To se vidi kad vam dijete prizna da je tužno, da je pogriješilo ili vam kaže nešto za što se boji da bi vas moglo razočarati. Za to treba veliko povjerenje. Djeca se ne otvaraju odraslima kojih se boje.

Umjesto toga, skrivaju istinu, uljepšavaju je, izbjegavaju razgovor ili se prave da je sve u redu. Zato je znak povjerenja kad vam dijete dođe s istinom - bilo da je riječ o slomljenoj igrački, lošem danu u školi ili osjećaju koji ni samo još ne razumije. To znači da ste stvorili sigurno emocionalno okruženje i da vjeruje kako ćete znati mirno primiti ono što vam želi reći.

Brže se oporavlja nakon teških trenutaka

Svako dijete ima ispade bijesa, loše dane i emocionalne oluje. To nije znak roditeljskog neuspjeha. Važno je ono što dolazi poslije. Dijete koje se uspije smiriti, ponovno povezati s vama i nastaviti dalje, a da ga taj trenutak ne slomi, pokazuje da se osjeća sve sigurnije.

To ne znači da će se smiriti iste sekunde, nego da polako uči kako se razočaranje može preživjeti, sukob popraviti, a jaki osjećaji proći. Djeca to najčešće uče kroz ponovljena iskustva s roditeljem koji ostaje uz njih čak i onda kad je teško. S vremenom usvajaju samoregulaciju. Uče da osjećaji mogu narasti i splasnuti, a da to ne uništi njihov odnos s vama.

Usvaja vaše vrijednosti, čak i kad vam se protivi

Djeca upijaju mnogo više nego što pokazuju. Primjećuju kako razgovarate s nepoznatima, kako se odnosite prema ljudima od kojih ne očekujete ništa zauzvrat i kako reagirate kad ste umorni ili frustrirani. Čak i dok se bune protiv vaših pravila, često nesvjesno preuzimaju vaše temeljne vrijednosti.

Dijete koje kaže "hvala", primijeti nepravdu, ispriča se nakon što je nekoga povrijedilo ili pokazuje brigu za tuđe osjećaje zapravo odražava ono što je vidjelo kod kuće. To što vam se ponekad protivi nije neuspjeh, nego dio odrastanja. Važno je da, ispod tih povremenih sukoba, vaš utjecaj ostaje i oblikuje njegov karakter dugo nakon što te faze prođu.

I dalje traži vašu blizinu i utjehu

Poanta nije u tome da imate dijete koje je uvijek poslušno, nego dijete koje vam se vraća. To je jedan od najjasnijih znakova da dobro radite kao roditelj. Dolazi li k vama kad se ozlijedi, posrami, kad je preplavljeno ili umorno? Traži li vašu ruku nakon razočaranja? Traži li vas pogledom u prostoriji punoj ljudi? Želi li vam ispričati o neobičnoj stvari koju je vidjelo, igri koju je igralo ili strahu koji još ne zna imenovati?

Taj instinkt da vam se vrati jako je važan. To znači da vas dijete doživljava kao izvor utjehe, a ne samo kao osobu koja kritizira i ispravlja. Vi ste njegovo sigurno mjesto. Djeca će uvijek testirati granice, ali pritom stalno provjeravaju je li njihova "sigurna luka" i dalje tu.

Postaje sve otpornije i samostalnije

Možda je najljepši znak od svih ovaj: vaše dijete postaje sposobnije. Ne savršeno, ne neustrašivo, nego sposobno. Pokuša ponovno nakon neuspjeha. Lakše podnosi manje frustracije. Probleme rješava uz sve manje pomoći. Počinje koristiti riječi umjesto suza. Pokazuje znatiželju ondje gdje je prije bilo nesigurno.

Otpornost ne dolazi odjednom. Raste tiho, iz tisuća običnih trenutaka - utjehe, blagih ispravaka, ohrabrivanja da pokuša ponovno i dopuštanja da pogriješi bez posramljivanja. Ako vaše dijete postupno uči kako se nositi s problemima, prilagoditi se i ići dalje, to nije slučajno. To je rezultat vašeg roditeljstva.