SPECIJALISTICA za dječju terapiju Kelsey Mora surađivala je s više od tisuću djece. Primijetila je da djeca koja odlično komuniciraju, upravljaju svojim emocijama i grade zdrave odnose nemaju te vještine od rođenja, već su ih usvojila od svojih roditelja ili odraslih kojima vjeruju.

"Tijekom godina rada s obiteljima često sam pomagala u rješavanju teških trenutaka, a društvene vještine poput empatije, jasne komunikacije, postavljanja granica i rješavanja sukoba ključne su za suočavanje s najvećim životnim izazovima. One također oblikuju način na koji djeca svakodnevno rješavaju stres, održavaju prijateljstva i upravljaju obiteljskim odnosima", otkrila je Mora za CNBC.

Mora je popisala šest stvari koje roditelji s izvrsnim društvenim vještinama redovito prakticiraju:

Vode otvorene i iskrene razgovore

Umjesto da štite svoju djecu skrivajući ih od teških tema poput bolesti, smrti ili velikih životnih promjena, ovi roditelji grade povjerenje otvorenim, iskrenim i suosjećajnim razgovorima. Koriste jednostavan i jasan jezik, potiču pitanja i pokazuju da je u redu razgovarati o nezgodnim temama te tražiti podršku. Takvo okruženje čini da se djeca osjećaju sigurno u izražavanju svojih misli i osjećaja, što im olakšava komunikaciju i brigu o sebi.

Pomažu djeci u prepoznavanju i procesiranju snažnih emocija

Roditelji koji su otvoreni prema vlastitim emocijama, bilo da je riječ o radosti, veselju ili čak ozbiljnim osjećajima, pomažu djeci da nauče kako se nositi s vlastitim doživljajima. Kad se djeca osjećaju frustrirano, tužno ili preopterećeno, umjesto da im kažu "Ne plači" ili "Nije to važno", oni priznaju njihove osjećaje govoreći: "U redu je plakati, ja sam ovdje s tobom", "Vidim da si uznemiren/a" ili "Tvoji su osjećaji razumljivi."

Tako djeca uče da su svi osjećaji prihvatljivi, razvijaju strategije za regulaciju emocija i osjećaju se sigurno izražavajući ono što osjećaju.

Razvijaju empatiju i sposobnost gledanja iz tuđe perspektive

Kada dođe do sukoba ili izazova, umjesto brzih isprika, ovi roditelji pomažu djeci da razmisle o osjećajima drugih. Postavljaju pitanja poput "Kako misliš da se tvoj prijatelj osjeća u ovoj situaciji?" ili "Što misliš da bi mu/joj pomoglo da se osjeća bolje?"

Takav pristup pomaže djeci da razviju sposobnost sagledavanja stvari iz tuđe perspektive, shvate što mogu kontrolirati i nauče kako njihovi postupci utječu na druge. Time su njihove isprike iskrenije, a odnosi postaju čvršći.

Potiču rješavanje problema i postavljaju granice

Umjesto da odmah preuzmu kontrolu i riješe sukobe, ovi roditelji osnažuju djecu da sama rješavaju izazove. Umjesto da im nameću rješenja, pitaju ih: "Što misliš da bismo mogli pokušati da bude bolje?" ili "Želiš li čuti neke ideje ili prvo želiš pokušati sam/a?"

Istodobno pomažu djeci da prepoznaju kada trebaju postaviti granicu, učeći ih da jasno i s poštovanjem izraze svoje potrebe. Tako djeca stječu samopouzdanje da se zauzmu za sebe i uspješno se snalaze u društvenim situacijama.

Pripremaju djecu za ono što mogu očekivati

Umjesto da ih guraju u nove situacije i nadaju se da će se sama snaći, ovi roditelji pripremaju djecu unaprijed i daju im priliku za vježbu. Razgovaraju o tome što mogu očekivati prije novih događaja, kao što su liječnički pregledi ili rođendanske zabave, primjerice: "Idemo k liječniku na pregled. Izmjerit će kako rasteš, poslušati tvoje srce i pluća te pogledati tvoje uši, nos i usta."

Također se koriste igranjem uloga kako bi djeca naučila izraziti svoje potrebe, na primjer: "Hajde da vježbamo što bi mogao/la reći ako te netko pita zašto ne možeš pojesti kolač." Ovakva priprema čini djecu sigurnijima u novim situacijama.

Koriste igru za učenje društvenih i emocionalnih vještina

Igra nije samo zabava; ona je prirodan način na koji djeca obrađuju emocije, rješavaju izazove i grade odnose. Roditelji s razvijenim društvenim i emocionalnim vještinama ne boje se biti smiješni i uključiti se u igru, znajući da time pomažu djeci da se nose s teškim situacijama. Također osiguravaju neplanirano vrijeme za igru u kojem djeca mogu razvijati svoju kreativnost, suradnju i samopouzdanje.

Kroz igru djeca uče postavljati granice, razvijaju empatiju i jasnu komunikaciju, što im pomaže da se pripreme za nove izazove u životu.