ZA NAŠIM stolom sjedila su sve sama poznata lica. America se smjestila s jedne strane, Finch s druge, a ostala mjesta zauzimali su Shepley i njegova braća iz Sigme Tau. Buka u kantini bila je užasno glasna i jedva da smo se mogli međusobno čuti. A i činilo se kako je klimatizacijski uređaj opet neispravan – zrak je bio gust i ispunjen mirisima pržene hrane i znoja. No, nekako se činilo da su svi puni energije, više nego inače.

 

“Hej, Brazil”, rekao je Shepley pozdravljajući čovjeka koji je sjedio pokraj mene. Njegova maslinasta put, baš kao i čokoladne oči, bili su u kontrastu s bijelom šiltericom koju je spustio nisko na čelu. Kapa je imala oznaku nogometne momčadi Sveučilišta Eastern.

 

“Nedostajao si mi nakon utakmice u subotu, Shep. Popio sam u tvoje ime jedno pivo. Ili možda šest”, rekao je i nasmijao se širokim bijelim osmijehom. 

 

“Hvala ti na tome. Vodio sam Mare na večeru”, rekao je i poljubio svoju dragu u njezinu dugu plavu kosu.

 

“Sjediš na mojem mjestu, Brazil.”

Brazil se okrenuo i vidio Travisa kako stoji iznad njega pa iznenađeno pogledao i mene. “O, je li ona jedna od tvojih djevojaka, Trav?”

 

“Naravno da nisam”, ja sam mu odgovorila i odmahnula glavom.

 

Brazil je pogledao Travisa, koji je piljio u njega i čekao pa je slegnuo ramenima i odnio svoj pladanj na drugi kraj stola. Travis se nasmijao i sjeo na “svoje” mjesto. “Što ima, Golubice?”

 

“Što je ovo sad bilo?” pitala sam, gledajući u čudu njegov pladanj. Na tanjuru je imao hranu koja je izgledala kao da je napravljena od voska. 

 

Travis se nasmijao i popio vode. “Bojim se onih teta koje rade u kantini i ne, neću kritizirati njihove kulinarske vještine.”

 

Nisu mi promaknuli znatiželjni pogledi onih koji su sjedili za stolom. Travisovo ponašanje privuklo je njihovu pozornost i morala sam se nasmijati kad sam čula kako sam jedina djevojka na čijoj je blizini inzistirao. 

 

“Poslije ručka imamo onaj test iz biologije…”, zacviljela je America.

 

“Jesi učila?” pitala sam je.

 

“Zaboga, ne. Provela sam noć uvjeravajući svog dečka da ti nećeš spavati s Travisom.”

 

Nogometaši koji su sjedili za našim krajem stola načas su zaustavili svoje grozno hihotanje kako bi što bolje čuli naš razgovor, zatim su se za njihovim primjerom poveli i ostali studenti. Pogledala sam u Americu, ali njoj očito nije padalo na pamet osjećati se krivom za to. Gurkala je Shepleyja ramenom.

 

“Isuse, Shep. Toliko ti je loše, ha?” pitao ga je Travis, bacajući na svojeg rođaka paketić s kečapom. Shepley nije odgovorio, ali zahvalno sam se nasmiješila Travisu što je odlučio promijeniti temu. America ga je pomilovala po leđima. “Ma, bit će on dobro. Samo mu treba malo vremena da povjeruje kako je Abby imuna na tvoj šarm.”

 

“Nisam je ni pokušavao šarmirati”, otpuhnuo je Travis, djelujući uvrijeđeno. “Ona je moja prijateljica.”

 

Pogledala sam Shepleyja. “Rekla sam ti. Nemaš se zbog čega brinuti.”

 

Shepley me konačno pogledao u oči i kada je vidio da sam iskrena u onome što govorim, oči su mu zasjale.

 

“Jesi li ti učila?” pitao me Travis.

 

Namrštila sam se. “Kad je biologija u pitanju, nikakvo učenje ne može mi pomoći. To je jednostavno nešto što ne mogu shvatiti.”

 

Travis je ustao. “Ajmo.”

 

“Molim?”

 

“Diži se, Golube. Proći ćeš ti taj test s najboljim ocjenama.”

 

Dok sam prolazila pokraj Americe, povukla sam je za kosu. “Vidimo se na predavanju, Mare.”

 

Nasmijala se. “Čuvat ću ti mjesto. I moraš mi pomoći.”

 

Travis me pratio do sobe. Izvadila sam svoje bilješke, a on je otvarao udžbenik. Neumorno me ispitivao, zatim mi objasnio nekoliko stvari koje stvarno nisam razumjela. Na način kako mi je to objašnjavao, sve ono što mi je prije bilo potpuno zbunjujuće, sad je postalo kristalno jasno. 

 

“… a somatske stanice razmnožavaju se mitozom. Zatim postoje faze. Zvuče kao neko žensko ime: Prometa Ana-tela.”

 

Nasmijala sam se. “Prometa Anatela?”

 

“Profaza, metafaza, anafaza i telofaza.”

 

“Prometa Anatela”, ponovila sam, kimajući glavom. 

 

Opalio me po vrhu glave papirima. “Eto, shvatila si. Sada znaš ovaj udžbenik od prve do zadnje stranice.”

 

Uzdahnula sam. “Pa, vidjet ćemo…”

 

“Otpratit ću te do učionice. Ispitivat ću te putem.”

 

Zaključala sam vrata za nama. “Nećeš biti jako ljut ako padnem na testu, zar ne?”

 

“Nećeš pasti, Golubice, ali za sljedeći test počet ćemo učiti nešto ranije”, rekao je, koračajući pokraj mene sve do zgrade za predmete iz prirodnih znanosti.

 

 

Okrenula sam se i vidjela visokog, dugonogog momka kako se smije Travisu hodajući prema učionici.

 

“Parker”, kimnuo je Travis.

 

Parkerove oči zasjale su kada me pogledao i nasmijao se. “Hej, Abby.”

 

“Hej”, rekla sam, iznenađena što zna moje ime. Vidjela sam ga već na predavanjima, ali nikada se nismo upoznali. Parker je krenuo prema svojem mjestu i zbijao šale s onima koji su sjedili pokraj njega. 

 

“Tko je to?” pitala sam.

 

Travis je slegnuo ramenima, ali mu je koža oko očiju djelovala napetija nego prije. “Parker Hayes. On je jedan od moje Sig Tau-braće.”

 

“Ti si u bratstvu?” pitala sam sumnjičavo.

 

“Sigma Tau. Kao i Shep. Mislio sam da to znaš”, rekao je, gledajući preko mene u Parkera.

 

“Pa… Ne djeluješ mi baš kao tip iz bratstva”, rekla sam, pogledavajući njegove tetovaže na podlakticama.

 

Travis je usmjerio svoju pozornost na mene i cerekao se. “Moj tata je član alumni-kluba, sva su moja braća Sig Tau. To je obiteljska stvar.”

 

“I očekivali su da položiš zakletvu?” pitala sam sumnjičavo.

 

“Zapravo ne. Oni su dobri momci”, rekao je, prevrćući moje bilješke. “Bolje da odeš u učionicu.”

 

“Hvala što si mi pomogao”, rekla sam i gurnula ga laktom. 

 

America je prošla pokraj nas i ušla sam za njom do naših mjesta. “Kako je bilo?” pitala me.

Slegnula sam ramenima. “Dobar je mentor.”

 

“Samo mentor?”

 

“I dobar je prijatelj.”

 

Činila se razočaranom, a mene je taj njezin tužni izraz lica nasmijao. America je oduvijek sanjala o tome da hodamo s prijateljima. Cimeri-rođaci za njezin bi pojam bili kao zgoditak na lotu. Kada smo odlučile da će poći za mnom na Eastern, željela je da nas dvije dijelimo sobu, ali zabranila sam joj tu ideju. Nadala sam se da ću se time izboriti za makar malo slobode. Kada se prestala duriti, usredotočila se na to da pronađe nekog Shepleyjeva prijatelja kojemu će me predstaviti. Travisov interes za mene nadmašio je njezina očekivanja. Brzo sam riješila test i sjela na stube izvan zgrade, čekajući Americu. Kada se stropoštala pokraj mene, poražena, čekala sam da počne govoriti.

 

“Bilo je užasno!” zavapila je.

 

“Trebala si učiti s nama. Travis stvarno dobro objašnjava.”

 

America je cviljela i naslonila glavu na moje rame. “Uopće mi nisi pomogla! Zar mi nisi mogla kimnuti ili nešto reći?”

 

Obgrlila sam je rukom oko vrata i otpratila prema našem domu. Tijekom idućeg tjedna Travis mi je pomogao napisati rad za povijest i poučavao me biologiji. Zajedno smo proučavali rezultate i listu 

ocjena na vratima kabineta profesora Campbella. Moj je broj bio treći od vrha.

 

“Treća najveća ocjena u razredu! Bravo, Golubice!” rekao je i zagrlio me. Oči su mu sjale od uzbuđenja i ponosa i zbog neobičnog osjećaja odstupila sam korak natrag.

 

“Hvala, Trav. Ne bih uspjela bez tebe”, rekla sam i povukla ga za majicu.

 

Prebacio me preko ramena, probijajući se kroz gomilu ispred nas. “Maknite se! Propustite nas, ljudi! Napravite mjesta za ovu ženu s ogromnim mozgom! Ona je jebeni genij!”

 

Smijala sam se, zabavljena zbunjenim izrazima svojih kolega. Kako su dani prolazili, glasine o prirodi našeg odnosa postale su svakodnevica. Doduše, Travisova reputacija pomogla je da se tračevi o tome da smo u vezi ipak malo stišaju. Znalo se da on ni s jednom curom nije ostao dulje od jedne noći, pa što su nas ljudi više viđali zajedno, to ih je sve više shvaćalo da je naš odnos platonski. No, čak i uz stalna pitanja o našem odnosu, nije jenjavao interes za njega. On je i dalje sjedio pokraj mene na predavanjima iz povijesti i jeo sa mnom za vrijeme ručka. Nije mi trebalo dugo da shvatim kako sam ga bila potpuno pogrešno procijenila. Sad sam čak bila spremna napadati one koji Travisa nisu vidjeli istim očima kojima sam ga gledala ja. Travis je u kantini stavio limenku narančina soka ispred mene.

 

“Nisi to morao učiniti. Mogla sam i sama dohvatiti jednu”, rekla sam, skidajući jaknu.

 

“Pa evo, sada ne moraš”, rekao je on, pokazujući uz smiješak rupicu na lijevom obrazu.

 

Brazil je frknuo. “Što si ti postao neki papak, Travis? Što je sljedeće, hladit ćeš je listom palme i nositi Speedo-kupaće?”

 

Travis ga je prostrijelio ubojitim pogledom i ja sam skočila u njegovu obranu. “Brazil, začepi! Ti ne bi imao čime popuniti Speedo-gaćice.”

 

“Hej, Abby, smiri se! Samo sam se šalio!” rekao je Brazil, podižući ruke uvis.

 

“U redu, samo… nemoj više tako pričati o njemu”, rekla sam, mršteći se.

 

Travisov izraz lica bio je mješavina iznenađenja i zahvalnosti. “Eh, sada sam baš sve vidio. Obranila me djevojka”, rekao je, ustajući. Prije nego je otišao sa svojim pladnjem, još je jednom 

prijeteći pogledao Brazila, zatim krenuo van, zapaliti cigaretu s kolegama pušačima. Dok se vani smijao i pričao s njima, pokušavala sam ga ne gledati. Svaka djevojka u skupini gurala se za mjesto pokraj njega. Kad je primijetila da je moja pozornost preusmjerena na nešto drugo, America mi je zabola lakat u rebra. 

 

“Što gledaš, Abby?”

 

“Ništa. Ne gledam ništa.”

 

Spustila je glavu na ruku i odmahnula. “Tako su očite. Pogledaj ovu crvenokosu. Prošla je rukama kroz kosu toliko puta koliko je i trepnula. Pitam se kako se Travis ne umori od svega toga.”

 

Shepley je kimnuo. “Umori se. Svi misle da je on šupak, ali da samo znaju koliko je strpljenja imao sa svakom djevojkom koja je mislila da ga može ukrotiti… Ne može nigdje otići, a da ga one ne gnjave. Vjerujte mi, on je puno pristojniji nego što bih ja bio.”

 

“Oh, kao da ti se to ne bi svidjelo”, rekla je America, ljubeći ga u obraz.

 

Travis je dovršavao svoju cigaretu ispred kantine kada sam prošla pokraj njih. 

 

“Čekaj, Golubice. Idem s tobom.”

 

“Ne moraš me pratiti na svaki sat, Travis. Znam i sama doći do tamo.”

 

Pozornost mu je lako privukla djevojka duge crne kose, odjevena u kratku suknjicu. Prišla je, smijući mu se. Ispratio ju je pogledom i kimnuo u njezinu smjeru pa bacio cigaretu. “U redu. Stići ću te poslije, Golubice.”

 

“Dobro”, rekla sam i zakolutala očima dok je on već otrčao prema djevojci.

 

Travisovo mjesto bilo je prazno tijekom sata, i bila sam pomalo ljuta što je izostao zbog djevojke koju nije poznavao. Profesor Chaney pustio nas je ranije, i ja sam pojurila preko livade. Morala sam se naći s Finchom u tri sata i dati mu bilješke iz Glazbene umjetnosti Sherri Cassidy. Pogledala sam na sat i ubrzala.

 

“Abby?”

 

Po travnjaku, uz mene, trčkarao je Parker. “Mislim da se nismo službeno upoznali”, rekao je, pružajući ruku. “Parker Hayes.”

 

Primila sam njegovu ruku i nasmijala se. “Abby Abernathy.”

 

“Bio sam iza tebe na testu iz biologije. Čestitam ti”, nasmijao se, držeći ruke u džepovima.

 

“Hvala. Travis mi je pomogao, inače bih bila na dnu liste, vjeruj mi.”

 

“O, jeste li vas dvoje…?”

 

“Prijatelji.”

 

Parker je kimnuo i nasmijao se. “Je li ti rekao da je zabava u našoj kući ovoga vikenda?”

 

“Mi uglavnom razgovaramo o biologiji i hrani.”

 

Parker se nasmijao. “Tipični Travis.”

 

Kad smo stigli do ulaza u Morgan Hall, Parker je pogledao moje lice svojim velikim zelenim očima. “Trebala bi doći, bit će zabavno.”

 

“Razgovarat ću s Americom. Mislim da nemamo nikakvih planova.”

 

“Vas dvije idete u paketu?”

 

“Da, tako smo se dogovorile ovoga ljeta. Ne idemo same na partije.”

 

“Pametno”, kimnuo je s odobravanjem.

 

“Ona je upoznala Shepa pa nisam puno vremena provodila s njom. Ovo je prvi put da je moram pitati, ali sigurna sam da će joj biti drago doći.” U sebi sam shvatila da se ulagujem. Ne samo da sam brbljala nego sam jasno davala do znanja da me inače uopće ne pozivaju na te zabave. 

 

“Super. Vidimo se tamo”, rekao je. Nasmijao se svojim savršenim smiješkom manekena Banana Republice – imao je pravilnu bradu i prirodno tamniju kožu – i odšetao prema kampusu. Gledala sam ga kako se udaljava; bio je visok i svježe izbrijan, odjeven u opeglanu prugastu košulju i traperice. Njegova je valovita tamnoplava kosa poskakivala dok je hodao. Ugrizla sam usnu, polaskana njegovim pozivom.

 

“Eto, on je puno više tvoj tip”, šapnuo mi je Finch na uho.

 

“Sladak je, ha?” pitala sam, ne mogavši se prestati smijati.

 

“O da, jest. Na onaj nevini, misionarski položaj, način.”

 

“Finch!” viknula sam i udarila ga po ramenu.

 

“Jesi mi donijela bilješke?”

 

“Da”, rekla sam i izvadila ih iz torbe. On je zapalio cigaretu, držeći je među usnama i zaškiljio na papire.

 

“Jebeno savršeno”, rekao je, pregledavajući stranice. Presavio ih je i stavio u džep pa povukao još jedan dim. “Dobro je da su se bojleri u Morganu pokvarili. Trebat će ti hladan tuš nakon onog koketiranja.”

 

“U domu nema tople vode?” zavapila sam.

 

“Priča se da je tako”, rekao je Finch, stavljajući ruksak na ramena. “Idem na matematiku. Reci Mare da me ne zaboravi ovaj vikend.”

 

“Reći ću joj”, promrmljala sam, gledajući u stare ciglene zidove doma. Odjurila sam u sobu, gurnula vrata i pustila da mi ruksak padne na pod.

 

“Nema tople vode”, promrmljala je Kara sa svoje strane stola.

 

“Čula sam.”

 

Zvonio mi je mobitel. Pročitala sam poruku od Americe koja je proklinjala bojlere. Nekoliko trenutaka poslije netko je pokucao na vrata. America je ušla u sobu i skočila na moj krevet prekriženih ruku. 

 

“Možeš li vjerovati u to sranje? Koliko samo plaćamo, a čak se ne možemo ni istuširati u toploj vodi?”

 

Kara je uzdahnula. “Prestani kukati. Zašto ne odeš svom dečku? Uostalom, zar ionako ne živiš kod njega?”

 

America je opasno pogledala prema Kari. “Dobra ideja, Kara. Činjenica da si totalna kučka nekada je vrlo korisna.”

 

Kara je i dalje gledala prema monitoru, nedirnuta Americinim podbadanjem. America je izvukla mobitel i natipkala poruku nevjerojatnom brzinom i preciznošću. Mobitel je zatrzao i ona se nasmijala. 

 

“Ostajemo kod Shepa i Travisa dok se bojleri ne poprave.”

 

“Što? Ja ne!” poviknula sam.

 

“O, da, hoćeš. Nema razloga da ostaneš ovdje i smrzavaš se pod tušem kada Travis i Shep u stanu imaju dvije kupaonice.”

 

“Nisam pozvana.”

 

“Ja te pozivam. Shep je već rekao da može. Možeš spavati na kauču… ako ga Travis ne koristi.”

 

“A ako ga on koristi?”

 

America je slegnula ramenima. “Onda možeš spavati u Travisovu krevetu.”

 

“Ma, nema šanse!”

 

Zakolutala je očima. “Nemoj biti takvo dijete, Abby. Vas dvoje ste prijatelji, zar ne? Ako dosad nije ništa pokušao, teško da će uopće.”

 

Njezine riječi ostavile su me bez teksta. Travis je bio uz mene na ovaj ili onaj način svake noći već tjednima. Bila sam toliko zaokupljena time da svi znaju kako smo samo prijatelji, da mi nije ni palo na pamet da je on možda zainteresiran samo za prijateljstvo. Nisam bila sigurna zašto, ali osjetila sam se uvrijeđeno.

 

Kara je pogledala u nas dvije s nevjericom. “Travis Maddox nije pokušao spavati s tobom?”

 

“Mi smo prijatelji”, rekla sam obrambenim tonom.

 

“Znam, ali zar nije ni pokušao? Pa on je sa svima spavao.”

 

“Osim nas”, rekla je America i pogledala prema njoj. “I osim tebe.”

 

Kara je slegnula ramenima. “Pa, ja ga nikada nisam ni susrela. Samo sam čula.”

 

“Točno”, odbrusila sam. “Ti ga i ne poznaješ.”

 

Kara se okrenula prema svojem monitoru i pretvarala se da nas nema. 

 

Uzdahnula sam. “U redu, Mare. Moram se spakirati.”

 

“Pakiraj stvari za nekoliko dana. Tko zna koliko će im trebati da poprave bojlere?” rekla je, potpuno uzbuđena ovom situacijom. 

 

Uhvatio me strah. Trebala sam se uvući na neprijateljski teritorij. 

 

“Uf… u redu.”

 

America me zagrlila pa naglo odskočila. “Ovo će biti tako zabavno!”

 

Pola sata poslije utrpavale smo torbe u njezinu Hondu i krenule prema stanu. Dok je vozila, America je jedva uspijevala disati koliko je brbljala. Trubila je dok je usporavala prema svojem uobičajenom parkirnom mjestu. Shepley je doskočio niz stube i izvukao naše kovčege iz prtljažnika, prateći nas uz stube.

 

“Otvoreno je”, uzdisao je.

 

America je gurnula vrata i držala ih otvorenima. Shepley je uzdahnuo dok je spuštao prtljagu na pod. “Isuse, dušo! Tvoj kofer ima barem deset kila više nego Abbyin!”

 

America i ja ukopale smo se u mjestu kada je iz kupaonice izišla djevojka, zakopčavajući košulju.

 

“Ej”, iznenadila se. Njezine oči oko kojih je bila razmazana maskara proučavale su nas dvije, zatim se zaustavile na prtljazi. Prepoznala sam tu dugonogu brinetu koju je Travis slijedio iz kantine.

 

America je pogledala u Shepleyja. On je digao ruke u zrak. “Ona je s Travisom!”

 

Travis je došetao iz druge prostorije u boksericama i zijevao. Pogledao je svoju gošću i potapšao je po leđima. “Stiglo mi je društvo. Bolje da odeš.”

 

Nasmijala se i obavila ga rukama, ljubeći ga u vrat. “Ostavit ću ti svoj broj na polici.”

 

“Pa… ne brini za to”, rekao je Travis opuštenim glasom.

 

“Molim?” pitala je, ustuknuvši kako bi mu pogledala u oči.

 

“Svaki put!” rekla je America i pogledala u djevojku. “Kako uopće možeš biti iznenađena? On je Travis Jebeni Maddox! Poznat je baš po ovome i svaki su put one, molim te, iznenađene!” rekla je dok se okretala Shepleyju. On ju je zagrlio, pokazujući joj da se smiri. Djevojka je stisnula oči i pogledala Travisa pa zgrabila svoju torbu, munjevito izjurila iz stana i zalupila vratima.Travis je ušao u kuhinju i otvorio hladnjak kao da se ništa nije dogodilo. America je tresla glavom i otišla niz hodnik. Shepley ju je pratio, upirući se tijelom kako bi lakše vukao za sobom njezin kovčeg. Srušila sam se u naslonjač i uzdahnula, pitajući se jesam li zaista bila luda što sam pristala doći. Nisam shvatila da je Shepleyjev stan imao pokretna vrata za fufice koje ni o čemu nisu imale pojma. Travis je stajao iza šanka, prekrižio ruke na prsima i nasmijao se. 

 

“Što je Golubice? Težak dan?”

 

“Ne, samo sam duboko zgrožena.”

 

“Zbog mene?” Smijao se i trebala sam znati da je očekivao taj razgovor. Zbog toga sam se još manje ustručavala odustati od teme.

 

“Da, zbog tebe. Kako možeš biti takav prema nekome?”

 

“Kako sam se ponio prema njoj? Ponudila mi je svoj broj, ja sam ga odbio.”

 

Zinula sam, šokirana što u njegovom glasu nije bilo ni traga kajanju. 

 

“Čekaj. Seksao si se s njom, ali nećeš njezin broj?”

 

Travis se na šank naslonio laktovima. “Zašto bih želio njezin broj kada je neću nazvati?”

 

“Zašto bi spavao s njom ako je ne želiš nazvati?”

 

“Nikome nisam ništa obećao. Ona nije podrazumijevala vezu prije nego je raširila noge tu na mom kauču.”

 

Gledala sam u kauč s gađenjem. “Ona je nečija kći, Travis. Što ako jednom netko prema tvojoj kćeri bude takav?”

 

“Mojoj kćeri bi bilo bolje da ne širi noge pred svakim kretenom kojega je upravo srela. Možemo na to i tako gledati.”

 

Prekrižila sam ruke, ljuta jer je to što je govorio imalo smisla. “Dakle, osim što priznaješ da si kreten, govoriš mi i to da je ona zato što je spavala s tobom zaslužila biti izbačena na ulicu kao neka ulična mačka?”

 

“Govorim samo da sam s njom bio iskren. Ona je odrasla osoba, sve je bilo dogovoreno… Čak je pomalo bila i previše zagrijana, da ti pravo kažem. A ti se ponašaš kao da sam počinio zločin.”

 

“Ona nije bila načisto s tvojim namjerama, Travis.”

 

“Žene obično opravdavaju svoje akcije onim što one smisle u svojoj glavi da je ispravno. Nije mi rekla da očekuje vezu isto kao što ja njoj nisam rekao da očekujem seks bez obaveza. Na koji je 

način to različito?”

 

“Ti si svinja.”

 

Travis je slegnuo ramenima. “Nazivali su me i gorim imenima.”

 

Pogledala sam kauč. Jastuci su i dalje bili nagomilani i zgužvani kao posljedica nedavne akcije. Razmišljala sam o tome koliko se žena podalo tu, na ovoj tkanini. I to takvoj koja bode i škaklja. “Pretpostavljam da spavam u naslonjaču”, prigovorila sam.

 

“Zašto?”

 

Gledala sam ga, bijesna zbog njegova zbunjena izraza lica. “Neću spavati na tome! Tko zna na čemu bih sve ležala!”

 

On je podignuo moju prtljagu s poda. “Nećeš spavati ni na kauču, ni na naslonjaču. Spavat ćeš u mom krevetu.”

 

“Koji je zagađeniji od kauča, sigurna sam.”

 

“U njemu nije bio nikad nitko, osim mene.”

 

Zakolutala sam očima. “Ma, daj!”

 

“Potpuno sam ozbiljan. Povalim ih na kauču. Ne puštam ih u svoju sobu.”

 

“Zašto bih onda je imala dopuštenje da spavam u tvom krevetu?”

 

Jedan kut njegovih usana izvio se u nestašan smiješak. “Planiraš li se sa mnom noćas seksati?”

 

“Ne!”

 

“Eto zato. Ajde, diži to nadrkano dupe, okupaj se u toploj vodi pa možemo učiti biologiju.”

 

Gledala sam ga par sekundi, zatim sam, uz prigovaranje, učinila ono što mi je naredio. Stajala sam predugo pod tušem, puštajući da voda odnese moje neraspoloženje. Dok sam trljala šampon u kosu, razmišljala sam o tome kako je divno imati tuš u kupaonici koja nije zajednička – nisu mi trebale japanke, nisam trebala nositi toaletnu torbicu za kupanje, samo je na mene padao mlaz vode i pare. Vrata su se otvorila i ja sam poskočila. “Mare?”

 

“Ne, ja sam”, rekao je Travis.

 

Automatski sam pokrila dijelove tijela koje nisam željela da vidi. “Što ti radiš tu unutra, izlazi van!”

 

“Zaboravila si ručnik i donio sam ti odjeću i tvoju četkicu za zube, i neku čudnu kremu za lice koju sam našao u tvojoj torbi.”

 

“Kopao si mi po stvarima?” zavrištala sam. Nije odgovorio. Umjesto toga, čula sam kako je otvorio vodu u umivaoniku i kako pere zube. Izvirila sam iza plastičnog zastora, držeći ga preko sebe.

 

“Izađi, Travis.”

 

Pogledao me, njegova su usta bila prekrivena pastom za zube. 

 

“Ne mogu ići spavati, a da nisam oprao zube.”

 

“Ako se približiš na deset centimetara ovom zastoru, iskopat ću ti oči dok budeš spavao.”

 

“Neću viriti, Golube”, smijao se.

 

Čekala sam pod vodom s rukama obavijenim oko struka. On je pljunuo, grgljao i još jednom pljunuo, zatim su se vrata zatvorila. Isprala sam sapun s kože, osušila se što sam brže mogla pa odjenula majicu i kratke hlače, stavila naočale i četkala kosu. Pogledala sam noćnu kremu koju mi je Travis donio i nisam mogla, a da se ne nasmijem. Bio je pažljiv i gotovo drag. Kada je to želio biti. Travis je ponovno otvorio vrata. “Ajme, Golube! Ostarit ću dok te dočekam!”

 

Gađala sam ga češljem, a on se sagnuo, zatvorio vrata i počeo se smijati sam sa sobom na putu prema svojoj sobi. Oprala sam zube pa krenula niz hodnik, prolazeći uz Shepleyjevu spavaću sobu.

 

“Laku noć, Abby”, America je viknula iz mraka.

 

“Laku noć, Mare.”

 

Oklijevala sam prije nego što sam lagano dvaput pokucala na Travisova vrata. “Uđi. Ne moraš kucati.”

 

Otvorio je vrata, ušla sam i ugledala njegov crni čelični krevet koji je bio postavljen paralelno s prozorima u udaljenom dijelu sobe. Zidovi su bili goli, samo mu je jedan sombrero visio iznad glave. Nekako sam očekivala da će njegova soba biti prekrivena posterima jedva odjevenih žena, ali nisam vidjela čak ni reklamu za pivo. Krevet mu je bio crn, tepih siv; sve drugo u sobi bilo je bijelo. Izgledalo je kao da je tek uselio.

 

“Dobra pidžama”, rekao je Travis, primjećujući moje žuto-plave hlače i sivu majicu sa znakom Easterna. Sjeo je na krevet i pomilovao jastuk pokraj sebe. “No, hajde. Neću te ugristi.”

 

“Ne bojim te se”, rekla sam, hodajući prema krevetu i spuštajući knjigu iz biologije pokraj njega. “Imaš li olovku?”

 

Pokazao je prema svojem noćnom ormariću. “Prva ladica.”

 

Posegnula sam preko kreveta i otvorila ladicu u kojoj su bile tri olovke, kemijska, tuba lubrikanta i staklena posudica koja je bila pretrpana različitim vrstama kondoma. Revoltirana, zgrabila sam 

olovku i zatvorila ladicu.

 

“Što je?” pitao je, listajući stranice moje knjige.

 

“Jesi li opljačkao apoteku?”

 

“Ne, zašto?”

 

Skinula sam gornji dio olovke, ne mogavši zadržati izraz gnušanja na licu. “Tvoja doživotna zaliha kondoma.”

 

“Pa bolje spriječiti nego liječiti, zar ne?”

 

Zakolutala sam očima. Travis je listao stranice knjige, a usta je iskrivio u osmijeh. Čitao mi je bilješke, izdvajajući najvažnije dijelove dok me ispitivao i strpljivo objašnjavao ono što nisam shvaćala. Nakon sat vremena skinula sam naočale i protrljala oči. “Gotova sam. Više ne mogu zapamtiti ni jednu makromolekulu.”

 

Travis se nasmijao, zatvarajući knjigu. “U redu.”

 

Zastala sam, ne shvaćajući u potpunosti kako ćemo spavati. Travis je izišao iz sobe i krenuo u hodnik, govoreći nešto u Shepleyjevu sobu prije nego što je otišao pod tuš. Pokrila sam se plahtom sve do lica, slušajući kako voda protječe kroz cijevi. Deset minuta poslije Travis je zatvorio vodu, a pod je zaškriputao pod njegovim nogama. Ušao je u sobu s ručnikom omotanim oko struka. Imao je tetovaže na objema stranama prsa i crne plemenske tetovaže koje su pokrivale oba njegova ispupčena ramena. Na desnoj su se ruci crne linije i simboli protezali od ramena do zapešća; na lijevoj su se tetovaže zaustavljale na laktu, sa samo jednom jedinom linijom teksta koja se protezala uzduž unutarnje strane nadlaktice. Namjerno sam mu okrenula leđa dok je stajao ispred ormara i spustio ručnik kako bi se obukao u bokserice. Nakon što je ugasio svjetlo, uvukao se u krevet pokraj mene.

 

“I ti ćeš spavati ovdje?” pitala sam, gledajući ga. Pun mjesec bacao je s prozora sjene na njegovo lice. 

 

“Pa da. Mislim, ovo je moj krevet.”

 

“Znam, ali ja…” Zastala sam. Moje jedine opcije bile su još kauč ili naslonjač.

 

Travis se nasmijao i odmahnuo glavom. “Zar mi dosad nisi počela vjerovati? Ponašat ću se najbolje što mogu, kunem se”, rekao je, držeći fige onako kako sam sigurna da izviđači nikada nisu. Nisam se prepirala, samo sam se okrenula i odmorila glavu na jastuk, namještajući pokrivač tako da jasno stvori prepreku između njegova i mojeg tijela.

 

“Laku noć, Golube”, prošaputao mi je u uho. Mogla sam osjetiti njegov svjež dah na obrazu. Naježio mi se svaki dio tijela. Hvala Bogu da je bilo dovoljno mračno pa nije mogao vidjeti moju nelagodu i crvene obraze. 

 

Činilo mi se da sam tek zatvorila oči kada sam čula budilicu. Posegnula sam da je ugasim, ali sam brzo privukla ruku natrag, prestravljena činjenicom da sam pod prstima osjetila nečiju toplu kožu. 

Pokušala sam se prisjetiti gdje sam. Kada sam shvatila, prestrašila sam se da bi Travis mogao misliti da sam to namjerno napravila.

 

“Travis? Tvoja budilica”, prošaputala sam. On se nije micao. “Travis!?” viknula sam, gurajući ga. Kako se još uvijek nije micao, posegnula sam preko njega, nabadajući po prigušenu svjetlu sve dok nisam osjetila vrh budilice. Ne znajući kako da je ugasim, udarala sam je sve dok nisam pronašla dugme za privremeno zaustavljanje zvonjave i zatim sam se uz uzdah prevalila na svoj jastuk. Travis se smijao.

 

“Bio si budan?”

 

“Obećao sam da ću se pristojno ponašati. Nisam rekao ništa o tome da ćeš ti ležati na meni.”

 

“Nisam ležala na tebi”, prosvjedovala sam. “Nisam mogla dosegnuti sat. Ovo je najužasnija budilica koju sam ikada čula. Zvuči kao nekakva umiruća životinja.”

 

On je posegnuo prema njoj i potpuno je ugasio. “Hoćeš doručkovati?”

 

Gledala sam ga i odmahnula glavom. “Nisam gladna.”

 

“Dobro, ja jesam. Zašto ne odeš sa mnom dolje niz ulicu, ima jedan dobar kafić?”

 

“Mislim da ne bih mogla podnijeti tvoj manjak vozačkih vještina ovako rano ujutro”, rekla sam. Zbacila sam noge postrance i navukla papuče te krenula prema vratima.

 

“Kamo ćeš?” pitao je.

 

“Idem se odjenuti i onda na nastavu. Trebam li ti dati raspored dok sam ovdje?”

 

Travis se protezao, zatim je prišao k meni, još uvijek u boksericama. “Jesi li uvijek tako nervoznjikava ili će to prestati kad budeš povjerovala da ne radim na nekoj strategiji kako bih te odveo u krevet?” Stavio je ruke na moja ramena i osjećala sam kako njegovi prsti maze moju kožu.

 

“Nisam nervozna.”

 

Nagnuo se bliže i prošaputao mi u uho. “Ne želim spavati s tobom, Golube. Previše si mi draga.”

 

Prošao je pokraj mene prema kupaonici, a ja sam stajala, dok su mi u ušima odzvanjale Karine riječi. Travis Maddox spavao je sa svima. Nisam mogla, a da se ne osjetim nekako manjkavo, znajući da on nema nikakvu želju spavati sa mnom. Vrata su se opet otvorila i u sobu je ušla America. 

 

“Budi se, jutro je”, nasmijala se, zijevajući.

 

“Ti postaješ poput svoje majke, Mare”, prigovorila sam, pretražujući svoj kovčeg.

 

“Oooo, netko se nije naspavao noćas?”

 

“Jedva da je i disao u mom smjeru”, odgovorila sam grubo.

 

Poznat osmijeh razlio se po njezinu licu. “Aha.”

 

“Aha, što?”

 

“Ništa”, rekla je i vratila se u Shepleyjevu sobu.

 

Travis je bio u kuhinji, pravio omlet i zviždukao. “Sigurno nećeš?” pitao je. 

 

“Sigurno. Hvala ti.”

 

Ušli su Shepley i America, a Shepley je povadio tanjure iz ormara, pružajući ih Travisu dok je on grabio omlet i na svaki stavljao porcije. Shepley je postavio tanjure na šank te su on i America sjeli jedno pokraj drugoga, hraneći se, vjerojatno iscrpljeni od prethodne noći.

 

“Nemoj me tako gledati, Shep… Mislim, to je stvarno slatko… ali ja tamo nikoga ne poznajem.” 

 

“Puno djevojaka koje dođu ne znaju ljude koji će biti tamo”, rekao je on, iznenađen njezinim odbijanjem.

 

Ona je pala u svoj stolac. “Kučke iz sestrinstva uvijek su pozvane na takve stvari. One se sve međusobno znaju i… bit će čudno.”

 

“Hajde Mare, nemoj da idem sam.”

 

“Pa… možda bi mogao naći nekoga da povede Abby?” rekla je, gledajući prvo mene pa Travisa. 

 

Travis je podigao obrvu, a Shepley je odmahnuo glavom. “Trav ne ide na takve zabave. To je party na koji vodiš curu… a Travis nema… znaš.”

 

America je slegnula ramenima. “Mogli bismo joj naći nekoga.”

 

Stisnula sam oči. “Čujem te. To znaš, je li?”

 

America je složila izraz lica kojem je znala da ne mogu reći ‘ne’. 

 

“Molim te, Abby? Naći ćemo ti nekog zgodnog tipa koji će biti i zabavan i duhovit i znaš da ću se potruditi da ujedno i fantastično izgleda. Obećavam ti da ćeš se dobro zabaviti! A tko zna? Možda 

se nešto i dogodi.”

 

Travis je ubacio tavu u sudoper. “Nisam rekao da je ja neću voditi.”

 

Zakolutala sam očima. “Nemoj mi činiti usluge, Travis.”

 

“Nisam to mislio, Golube. Zabave za parove su za dečke s curama, a opće je poznata stvar da ja nemam curu. Ali, što se tebe tiče, znam da nakon zabave nećeš očekivati zaručnički prsten.”

 

America je izbacila usnu. “Molim te, molim te, Abby?”

 

“Nemoj me tako gledati”, požalila sam se. “Travis ne želi ići, ja ne želim ići… Ne bismo bili baš neka zabava.”

 

Travis je prekrižio ruke i naslonio se na sudoper. “Nisam rekao da ja ne želim ići. Mislim da bi bilo zabavno da tamo odemo nas četvero”, slegnuo je ramenima.

 

Sada su svi gledali u mene, a ja sam i dalje pokušavala: “Zašto se ne možemo družiti ovdje?”

 

America je napućila usne, a Shepley se naslonio naprijed. “Zato što ja moram ići, Abby. Ja sam brucoš. Moram se uvjeriti da se sve događa kako treba, da svatko ima pivo u ruci i slično.”

 

Travis je prošetao kuhinjom i stavio ruke na moja ramena povlačeći me prema sebi. “Hajde, Golubice, hoćeš ići sa mnom?”

 

Pogledala sam Americu, zatim Shepleyja i konačno Travisa. “U redu”, uzdahnula sam.

 

America je skočila i zagrlila me, zatim sam osjetila i Shepleyjevu ruku na leđima. “Hvala ti, Abby”, rekao je Shepley.