Čitajte s nama hit Jamie McGuire: "Divna Propast" (peto poglavlje)
Foto: Pinterest, Fokus
Parker Hayes
“Naprijed”, rekla sam. Netko je kucao na vrata.
Travis se zaustavio na ulazu. “Vau!”
Nasmijala sam se i pogledala svoju haljinu. Gornji dio bio je poput korzeta i nastavljao se u kratku suknjicu i svakako je bio izazovniji od onoga što sam znala nositi. Tkanina je bila lagana, crna i prozirna iako je imala postavu. Parker će biti na toj zabavi, a ja sam itekako željela biti primijećena.
“Izgledaš predivno”, rekao je dok sam obuvala štikle.
Pogledala sam s odobravanjem njegovu bijelu košulju i traperice. “I ti izgledaš dobro.”
Rukavi su mu bili zavrnuti do lakta i jasno su otkrivali njegove zamršene tetovaže. Dok je stavljao ruke u džepove, primijetila sam da oko ruke ima svoju omiljenu crnu kožnu narukvicu. America i Shepley čekali su nas u dnevnoj sobi.
“Parker će se upišati kada te vidi”, zahihotala je America dok je Shepley hodao prema automobilu.
Travis mi je otvorio vrata i ušla sam na stražnje sjedalo Shepleyjeva chargera. Iako smo tako sjedili već bezbroj puta, sad mi je bilo vrlo neobično sjediti pokraj njega. Automobili su bili parkirani duž ulice, neki su se čak smjestili na livadi. Kuća je bila pretrpana, a prema njoj su i dalje hodali ljudi koji su pristizali na zabavu. Shepley se parkirao na travnati parking sa stražnje strane, pa smo America i ja slijedile dečke unutra.
Travis mi je donio crvenu plastičnu čašu prepunu piva pa se nagnuo da mi šapne na uho. “Nemoj ih uzimati ni od koga osim od mene ili Shepa. Ne bih htio da ti netko stavi nešto u piće.”
Zakolutala sam očima. “Nitko mi neće staviti ništa u piće, Travis.”
“Samo nemoj piti ništa što ti ja nisam dao, može? Više nisi u Kanzasu, Golubice.”
“Vidiš, tko bi to rekao”, rekla sam sarkastično i otpila gutljaj pića.
Prošlo je sat vremena, a Parkera još nije bilo. America i Shepley plesali su na nekakvu laganicu u dnevnoj sobi, a Travis me uzeo za ruku. “Hoćeš plesati?”
“Ne, hvala”, rekla sam. Lice mu se snuždilo.
Dodirnula sam mu rame. “Umorna sam, Trav, to je sve.”
Stavio je svoju ruku na moju i počeo mi nešto govoriti, ali kada sam pogledala iza njega, vidjela sam Parkera. Travis je primijetio moj izraz lica i okrenuo se.
“Hej, Abby! Stigla si!” nasmijao se Parker.
“Da, tu smo već sat vremena, tako nešto”, rekla sam, izvlačeći ruku ispod Travisove.
“Izgledaš nevjerojatno!” povikao je nadglasavajući glazbu.
“Hvala!” nasmijala sam se, pogledavajući Travisa. Usta su mu bila skupljena, između obrva stvorila mu se bora.
Parker je kimnuo prema dnevnoj sobi i nasmiješio se. “Hoćeš plesati?”
Naborala sam nos i zatresla glavom. “Ne, malo sam umorna.”
Parker je pogledao Travisa. “Mislio sam da ti nećeš doći.”
“Predomislio sam se”, rekao je Travis, iznerviran što mora nešto objašnjavati.
“Vidim”, rekao je Parker, gledajući u mene. “Hoćeš izaći malo na zrak?”
Kimnula sam i zatim slijedila Parkera po stubama. Zastao je kako bi mi uhvatio ruku dok smo se penjali na drugi kat. Kada smo došli do vrha, otvorio je vrata francuskih prozora pa smo izišli na balkon.
“Je li ti hladno?” pitao je.
“Malo je hladnjikavo”, rekla sam i nasmijala se kada je skinuo svoju jaknu i njome prekrio moja ramena. “Hvala.”
“Tu si s Travisom?”
“Zajedno smo se dovezli.”
Parkerovo lice rastegnulo se u širok osmijeh, zatim je pogledao prema livadi. Grupica djevojaka međusobno si je grijala ruke. Krep-papir i limenke piva bili su porazbacani po travnjaku, zajedno s bocama žestice. Usred cijele te graje Sig Tau-braća stajala su oko svojeg remek-djela – piramide od bačvi piva okićenih bijelim svjetiljkama.
Parker je odmahnuo glavom. “Ovo će do jutra biti uništeno. Ekipa zadužena za čišćenje imat će jako puno posla.”
“Imate ekipu za čišćenje?”
“Da”, nasmijao se, “zovemo ih brucoši.”
“Jadan Shep.”
“Nije on među njima. On nije uključen jer je Travisov rođak, i ne živi u Kući.”
“Ti živiš u Kući?”
Parker je kimnuo. “Da, posljednje dvije godine. Ipak, treba mi stan. Trebam mjesto gdje mogu učiti.”
“Da pogodim… tvoj je glavni predmet ekonomija?”
“Ne. Biologija, a drugi anatomija. Imam još jednu godinu pa ispit i onda se nadam medicini na Harvardu.”
“Već znaš da ćeš upasti?”
“Moj je tata išao na Harvard. Naravno, ne mogu biti sto posto siguran, ali on je kao bivši student vrlo široke ruke, ako znaš na što mislim. Imam prosjek ocjena 4.0, i dovoljno bodova, tako da mislim kako bih mogao proći.”
“Tata ti je liječnik?”
Parker je potvrdio dobrohotnim osmijehom. “Kirurg, ortoped.”
“Impresivno.”
“A ti?” pitao je.
“Neodlučna.”
“Tipičan odgovor brucoša.”
Dramatično sam uzdahnula. “Znači, upravo sam upropastila svoje šanse da budem posebna.”
“O, ne. Za to ne moraš brinuti. Primijetio sam te prvoga dana nastave. Zašto si bila na predavanju iz Matematike 3 kad si brucoš?”
Nasmijala sam se i namotala pramen kose oko prsta. “Matematika mi je lagana. Super mi je išla u srednjoj školi i poslije sam išla na dva ljetna tečaja na Državnom sveučilištu Wichita.”
“E, pa to je impresivno”, rekao je.
Stajali smo na balkonu više od sat vremena i razgovarali o svemu, od lokalnih restorana pa do toga kako sam postala tako dobra prijateljica s Travisom.
“Ne bih to inače spominjao, ali vas dvoje ste nešto o čemu se priča.”
“Super”, promrmoljila sam.
“To je jako neobično za Travisa. On se ne druži sa ženama. Čini se da je s njima više u neprijateljskim odnosima.”
“O, pa ne znam baš. Vidjela sam ih nekoliko koje, kad je on u pitanju, imaju ili gubitak pamćenja ili ogromnu želju za oprostom.”
Parker se nasmijao. Njegovi su bijeli zubi blistali i isticali preplanuo, zlatan ten. “Ljudi jednostavno ne razumiju vaš odnos. Moraš priznati da je pomalo čudan.”
“Pitaš li me spavam li s njim?”
Nasmijao se. “Ne bi bila ovdje da spavaš. Znam ga otkad sam imao četrnaest godina i dobro mi je poznato kako funkcionira. Ipak me zanima to vaše prijateljstvo.”
“Takvo je, kakvo je”, slegnula sam ramenima. “Družimo se, jedemo, gledamo televiziju, učimo i svađamo se. To je otprilike to.”
Parker se glasno nasmijao, tresući glavom na moju iskrenost.
“Čuo sam da si ti jedina osoba koja je stanju staviti ga na pravo mjesto. To je počasna titula.”
“Što god to značilo. On nije tako loš kao što ostali misle.”
Nebo je postalo purpurno pa ružičasto dok se sunce dizalo na nebu. Parker je pogledao na sat, gledajući preko ograde na sve manji broj ljudi na livadi. “Čini se da je zabava gotova.”
“Bolje da pronađem Shepa i Mare.”
“Imaš li nešto protiv da te ja odbacim doma?” pitao je.
Pokušala sam skriti svoje uzbuđenje. “Naravno da ne. Reći ću Americi.” Prošla sam kroz vrata pa se okrenula natrag prema njemu.
“Znaš li gdje Travis živi?”
Njegove su se guste obrve skupile. “Da, zašto?”
“Tamo živim”, rekla sam, čekajući njegovu reakciju.
“Živiš s Travisom?”
“Izgubila sam jednu okladu pa sam zato tamo mjesec dana.”
“Mjesec?”
“Duga je to priča”, rekla sam, slijegajući naivno ramenima.
“Ali vas dvoje ste samo prijatelji?”
“Da.”
“Onda ću te odvesti k njemu”, nasmijao se.
Sišla sam niz stube i pronašla Americu pa prošla pokraj mrkog Travisa, kojemu je dosađivala neka pijana djevojka. Pratio me kroz hodnik dok sam se ja držala za Americinu haljinu.
“Vi možete ići ispred mene. Parker mi je ponudio da me odveze kući.”
“Molim?” upitala je America, s uzbuđenjem u očima.
“Molim?” pitao je Travis, ljut.
“Ima li kakvih problema?” upitala ga je America.
Travis je pogledao u Americu, zatim me odvukao iza ugla. Čeljust mu se napinjala od bijesa. “Čak ga i ne poznaješ.”
Izvukla sam ruku iz njegova stiska. “Ovo se tebe ne tiče, Travis.”
“Vraga ne tiče. Ne dopuštam da se voziš kući s potpunim strancem. Što ako nešto pokuša s tobom?”
“Super! Zgodan je!”
Travisov izgled lica mijenjao se od iznenađenja do ljutnje, i pitala sam se što će sljedeće reći. “Parker Hayes, Golubice? Stvarno? Parker Hayes?” ponavljao je s gnušanjem. “Kakvo je to uopće ime?”
Prekrižila sam ruke. “Prestani, Trav. Nemoj biti kreten.”
Nagnuo se, djelujući uzbuđeno. “Ubit ću ga ako te dotakne.”
“On mi se sviđa”, rekla sam, naglašavajući svaku riječ.
To moje priznanje potpuno ga je šokiralo, a onda su mu crte lica postale oštre. “Dobro. Ako te stisne na zadnjem sjedalu svojeg auta, nemoj meni doći plakati.”
Usta su mi ostala otvorena; bila sam uvrijeđena i istog trena bijesna. “Ne brini, neću”, rekla sam, odmaknuvši ga ramenom.
Travis je zgrabio moju ruku i uzdahnuo, gledajući me preko svog ramena. “Nisam to mislio, Golube. Ako te povrijedi – ako ti samo bude neugodno s njim – reci mi.”
Ljutnja je popustila i ramena su mi se spustila. “Znam da nisi mislio. Ali moraš prestati biti previše zaštitnički nastrojen stariji brat. Točno se tako ponašaš prema meni.”
Travis se nasmijao. “Ne glumim starijeg brata. Čak ni blizu.”
Parker se pojavio iza ugla, ugurao ruke u džepove i ponudio mi svoj lakat. “Sve spremno?”
Travis je škljocnuo vilicom i ja sam stala Parkeru s druge strane kako bih mu odvratila pozornost od Travisova izraza lica. “Da, idemo.” Uzela sam njegovu ruku i krenula s njim nekoliko koraka pa se okrenula da još pozdravim Travisa. No, on je piljio u Parkerovo tjeme. Njegove su me oči probadale, zatim mu se izraz lica smirio.
“Prestani”, rekla sam mu kroz stisnute zube, prateći Parkera do njegova automobila, probijajući se kroz preostalo društvo.
“Moj je srebrni.” Prednja svjetla zasjala su dvaput.
Otvorio je suvozačka vrata i nasmijala sam se. “Ti voziš porsche?”
“To nije samo porsche. To je 911 GT3. U tome je velika razlika.”
“Daj da pogodim, to je ljubav tvoga života?” rekla sam citirajući Travisovu izjavu o motoru.
“Ne, to je automobil. Ljubav mog života bit će žena koja će imati moje prezime.”
Nasmijala sam se, pokušavajući da me njegove izjava ne pogodi previše. Uzeo mi je ruku da mi pomogne ući u auto i kada je sjeo za volan, naslonio se na svoje sjedalo i nasmiješio mi se. “Što radiš večeras?”
“Večeras?” pitala sam.
“Sada je jutro. Htio bih te odvesti na večeru prije nego što me netko drugi pretekne.”
Nasmijala sam se od uha do uha. “Nemam planova.”
“Da te pokupim u šest?”
“U redu”, rekla sam, gledajući kako uvlači svoje prste među moje.
Parker me odveo ravno k Travisu, pridržavajući se ograničenja brzine i držeći moju ruku u svojoj. Stao je iza harleyja i opet mi otvorio vrata. Kada smo stigli do vrata, poljubio me u obraz.
“Odmori se. Vidimo se večeras”, prošaptao mi je u uho.
“Bok”, rekla sam, hvatajući kvaku. Kada sam gurnula, vrata su se naglo trznula i zamalo sam upala naglavačke u stan.Travis je zgrabio moju ruku prije nego što sam pala.
“Hej, lakše malo.”
Okrenula sam se i vidjela kako nas Parker gleda s nepovjerljivim izrazom lica. Nagnuo se i povirio u stan. “Ima li tu kakvih jadnih, poniženih djevojaka koje trebam povesti?”
Travis je gledao u Parkera. “Ne počinji.”
Parker se nasmijao i namignuo. “Uvijek ga gnjavim. Ne mogu mu pomoći dovoljno često jer je shvatio da je lakše ako se one same odvezu doma.”
“Pretpostavljam da to pojednostavljuje stvari”, rekla sam, zezajući Travisa.
“Nije smiješno, Golube.”
“Golub?” zinuo je Parker.
“To je, hm… kratica od Golubice. To je samo nadimak, ne znam ni otkud ga je izvukao”, rekla sam.
Bilo je to prvi put da sam se osjećala neugodno zbog nadimka koji mi je Travis dao onu noć kada smo se upoznali.
“Morat ćeš mi reći kada saznaš. Čini se kao dobra priča”, Parker se nasmijao. “Laku noć, Abby.”
“Zar ne misliš ‘dobro jutro’?” rekla sam, gledajući kako se spušta niz stube.
“I to”, rekao je, slatkim smiješkom.
Travis je zalupio vratima i morala sam naglo maknuti glavu kako me ne bi njima udario u lice. “Što!” viknula sam.
Travis je zatresao glavom i otišao u svoju sobu. Pratila sam ga i skakutala na jednoj nozi kako bih skinula štikle. “On je tako drag, Trav.”
Uzdahnuo je i prišao mi. “Bit ćeš povrijeđena”, promrmljao je i stavio jednu ruku oko moga struka kako bih mogla držati ravnotežu, a drugom mi skinuo štiklu. Bacio ih je u ormar pa skinuo svoju košulju i krenuo prema krevetu.
Otkopčala sam haljinu, spustila je preko bedara i gurnula je nogom u kut. Prebacila sam majicu preko glave i skinula grudnjak pa ga izvukla kroz rukav majice. Kosu sam splela u pundžu na vrhu glave i tek tad primijetila da on bulji u mene.
“Vjerujem da si sve ovo vidio i prije?” pitala sam i zakolutala očima. Skliznula sam ispod pokrivača, namjestila jastuk i sklupčala se. On je otkopčao traperice i skinuo ih tako da je samo iskoračio iz njih.
Čekala sam nekoliko sekundi dok je on samo mirno stajao. Okrenula sam mu leđa pa sam se pitala što radi, zašto stoji uz krevet u tišini. Krevet se udubio kada je konačno legao na madrac pokraj mene i ukočila sam se kada je stavio ruku na moj bok.
“Nisam otišao večeras na borbu”, rekao je. “Adam je zvao. Nisam išao.”
“Zašto?” pitala sam, okrećući lice prema njemu.
“Želio sam biti siguran da ćeš doći kući.”
Naborala sam nos. “Ne moraš biti moja dadilja.”
Prošao je prstom duž cijele moje ruke. Kralježnicom su mi prošli trnci. “Znam. Mislim da se još uvijek osjećam loše zbog onoga neku noć.”
“Rekla sam ti da me nije briga.”
Oslonio se na lakat, a lice mu je poprimilo sumnjičav izraz. “Zato si spavala na naslonjaču? Jer te nije bilo briga?”
“Nisam mogla zaspati nakon što su… tvoje prijateljice otišle.”
“Dobro si spavala u naslonjaču. Zašto nisi mogla spavati pokraj mene?”
“Misliš pokraj tipa koji je smrdio na dvije kurvice koje je upravo poslao doma? Uh, stvarno ne znam kako nisam mogla. Baš sebično od mene!”
Travis je zadrhtao. “Rekao sam da mi je žao.”
“A ja sam rekla da me nije briga. Laku noć”, rekla sam i okrenula se na drugu stranu.
Prošlo je nekoliko trenutaka tišine. Njegova ruka pala je preko vrha mojeg jastuka, odmarajući se na mojoj. Mazio je dijelove između mojih prstiju, zatim je naslonio usne na moju kosu. “Bio sam
tako zabrinut da više nikada nećeš pričati sa mnom… ali mislim da je gore to da si ravnodušna.”
Sklopila sam oči. “Što hoćeš od mene, Travis? Ne želiš da budem uznemirena zbog onoga što si napravio, ali želiš da mi je stalo. Kažeš Americi da ne želiš hodati sa mnom, ali se toliko naljutiš kada ja kažem to isto da odmah izjuriš van i besmisleno se napiješ. To što radiš zaista nema nikakvog smisla.”
“Jesi li zato sve ono rekla Americi? Zato što sam ja rekao da neću hodati s tobom?”
Zubi su mi se stisnuli. Upravo je insinuirao da se poigravam s njim. Odgovorila sam najizravnije što sam mogla. “Ne, mislila sam to što sam rekla. Nisam mislila da zvuči kao uvreda.”
“To sam rekao samo zato”, rekao je i nervozno se češao po kosi, “jer ne želim uništiti sve što imamo. Ne bih znao kako je to biti netko koga ti zaslužuješ. Pokušavao sam to shvatiti u svojoj glavi.”
“Što god to značilo. Moram se naspavati. Imaj spoj večeras.”
“S Parkerom?” pitao je, a u glasu mu se čula ljutnja.
“Da. Mogu li sada spavati?”
“Naravno”, rekao je, ustajući iz kreveta i zatvarajući vrata za sobom. Naslonjač je zacvilio pod njegovom tišinom, zatim su se hodnikom čuli zvukovi prigušenog televizora. Natjerala sam se da zatvorim oči i ostanem mirna dovoljno dugo da zaspim, makar samo nekoliko sati.
Na satu je pisalo tri popodne kada sam otvorila oči. Zgrabila sam ručnik i kućni ogrtač pa uletjela u kupaonicu. Čim sam navukla zastor na tušu, otvorila su se vrata pa zatvorila. Čekala sam da netko progovori, ali jedini zvuk bio je dizanje poklopca wc-školjke i zvuk kako udara u porculan.
“Travis?”
“Ne, ja sam”, rekla je America.
“Moraš ovdje piškiti? Nemaš svoju kupaonicu?”
“Shep je tamo već pola sata sa svojim pivskim proljevom. Ne idem tamo.”
“Lijepo.”
“Čujem da večeras imaš spoj. Travis je ljut ko pas!” rekla je.
“U šest! On je tako sladak, America. On je…”, odlutala sam, uzdahnuvši. Topila sam se, a to mi nije bilo nalik. Razmišljala sam o tome kako je samo bio savršen prema meni od trenutka kada smo se susreli. Bio je upravo ono što sam trebala: potpuna Travisova suprotnost.
“Ostala si bez teksta?” smijuljila se ona.
Izvukla sam lice iza zastora. “Nisam željela otići kući! Mogla sam s njim zauvijek razgovarati!”
“Zvuči obećavajuće, ali, nije li malo čudno da si svejedno ovdje?”
Zaronila sam pod vodu, ispirući pjenu. “Objasnila sam mu.”
Pustila je vodu, zatim sam čula da se otvara slavina, zbog čega je na trenutak pojurila hladna voda. Vrisnula sam i vrata su se odmah otvorila.
“Golube?” rekao je Travis.
America se nasmijala. “Samo sam pustila vodu, Trav, smiri se.”
“Aha. Jesi li u redu, Golube?”
“Super sam, izlazi.” Vrata su se ponovno zatvorila i ja sam uzdahnula.
“Je li toliko teško tražiti da se zaključaju vrata?” America nije odgovorila.
“Mare?”
“Stvarno je šteta što se vas dvoje ne možete nikako pronaći. Ti si jedina djevojka koja…”, uzdahnula je. “Nema veze. Nije bitno.”
Zatvorila sam vodu i zamotala se u ručnik. “Jednaka si kao i on. To je bolest… Tu ništa nema smisla. Ljuta si na njega, sjećaš se?”
“Znam”, kimnula je.
Uključila sam svoj novi fen i počela se uređivati za spoj s Parkerom. Napravila sam uvojke i nalakirala nokte i namazala usne jakom nijansom crvene. Bilo je to malo previše za prvi sasta-nak. Namrštila sam se na svoj izgled u ogledalu. Nisam pokušavala zadiviti Parkera. Nisam trebala biti uvrijeđena kada me Travis optužio da igram igrice.
Kada sam se još jednom pogledala u zrcalu, obuzeo me osjećaj krivnje. Travis je toliko pokušavao, a ja sam bila tvrdoglavo derište. Izišla sam u dnevnu sobu i Travis se nasmiješio. To nije bila reakcija koju sam očekivala.
“Ti… Prekrasna si.”
“Hvala”, rekla sam, zbunjena nedostatkom uzrujanosti ili ljubomore u njegovu glasu.
Shepley je zafućkao. “Dobar izbor, Abby. Frajeri vole crveno.”
“A loknice su fenomenalne”, dodala je America.
Zazvonilo je zvonce na vratima i America se nasmiješila, mašući s pretjeranim uzbuđenjem.“Zabavi se!”
Otvorila sam vrata. Parker je nosio mali buket cvijeća, bio je odjeven u široke hlače i imao je kravatu. Njegove su me oči pogledale od glave do pete i natrag.
“Ti si najljepše stvorenje koje sam ikada vidio”, rekao je opčinjeno.
Pogledala sam iza sebe da mahnem Americi, čiji je osmijeh bio toliko širok da sam joj mogla vidjeti sve zube. Shepley je djelovao poput ponosna oca, a Travis je gledao u televizor. Parker je ispružio ruku, vodeći me do svog sjajnog porschea. Kada smo ušli, izdahnuo je.
“Što?” pitala sam.
“Moram priznati, bio sam malo nervozan što dolazim po ženu u koju je Travis Maddox zaljubljen… i to u njegov stan. Ne znaš koliko me ljudi danas optužilo za potpunu ludost.”
“Travis nije zaljubljen u mene. Nekad ga nervira kad sam mu uopće u blizini.”
“Onda je to odnos ljubavi i mržnje? Jer kada sam rekao svojoj braći da te večeras vodim van, svi su rekli isto. Da se on ponašao još luđe – čak više nego obično – pa su svi došli do istog zaključka.”
“Nisu u pravu”, inzistirala sam.
Parker je odmahnuo glavom kao da nemam pojma. Stavio je svoju ruku na moju. “Bolje da krenemo. Čeka nas stol.”
“Gdje?”
“Biasetti. Riskirao sam… Nadam se da voliš talijansku hranu.”
Podigla sam jednu obrvu. “Nije li bilo prekasno za rezervacije? To je mjesto uvijek puno.”
“Pa… to je naš restoran. Odnosno pola.”
“Volim talijansku kuhinju.”
Parker je vozio do restorana točno onom brzinom koja je bila propisana, koristeći se žmigavcima onako kako treba i usporavajući razumno kada smo se približavali žutom svjetlu. Kada je govorio,
gotovo da nije micao pogled s ceste. Kada smo stigli do restorana, nasmijala sam se.
“Što je?” pitao je.
“Ti si samo… vrlo oprezan vozač. To je dobro.”
“Drugačije nego sjediti iza na Travisovu motoru?” nasmiješio se.Trebala sam se nasmijati, ali nije mi se svidjela ta usporedba.
“Nemojmo večeras govoriti o Travisu. U redu?”
“Pošteno”, rekao je pa požurio otvoriti mi vrata.
Sjedili smo za stolom pokraj velikog prozora. Iako sam bila u haljini, djelovala sam jadno u odnosu na druge žene koje su bile u restoranu. Na njima su bili dijamanti i večernje haljine. Nisam nikada bila na večeri na tako raskošnu mjestu. Naručili smo i Parker je zatvorio svoj jelovnik pa se nasmiješio konobaru. “I donesite nam bocu Allegrini Amaronea, molim.”
“Da, gospodine”, rekao je konobar, uzimajući naše jelovnike.
“Ovo je mjesto nevjerojatno”, prošaputala sam, naginjući se nad stolom.
Njegove su zelene oči bile mekane. “Hvala ti. Reći ću tati da si to rekla.”
Približila nam se neka žena. Njezina plava kosa bila je podignuta u čvrstu francusku pundžu koju je narušavao samo nehajno pušten jedan pramen. Pokušala sam ne piljiti u blistave dijamante koje je imala oko vrata, ni u one koji su se zibali na njezinim ušima. No, bili su napravljeni kako bi bili primijećeni. Njezine plave oči sumnjičavo su me promatrale. Brzo se okrenula i pogledala prema mojem partneru za spoj. “Tko je tvoja prijateljica, Parker?”
“Majko, ovo je Abby Abernathy. Abby, ovo je moja majka, Vivienne Hayes.”
Pružila sam joj ruku i ona ju je jednom stisnula. U dobro izvježbanu stilu, na licu joj se ocrtavao interes i pogledala je prema Parkeru. “Abernathy?”
Progutala sam knedlu, bojeći se da je prepoznala prezime.
Parkerov izraz lica bio je nestrpljiv. “Ona je iz Wichite, mama. Ne znaš njezinu obitelj. Ona ide na Eastern.”
“Oh?” Vivenne me i dalje proučavala. “Parker odlazi iduće godine na Harvard.”
“Rekao mi je. Mislim da je to sjajno. Sigurno ste vrlo ponosni.”
Napetost oko njenih očiju pomalo je popustila, a kutevi njezinih usana okrenuli su se prema gore u samozadovoljnom osmijehu.
“Da. Hvala ti.”
Bila sam zabavljena njezinim riječima i koliko su bile ljubazne, istodobno su gotovo nalikovale uvredama. Nije to bila vještina koju je razvila preko noći. Gospođa Hayes sigurno je provela godine i godine pokazujući svoju superiornost nad drugima.
“Bilo mi je drago da smo te vidjeli, mama. Laku noć.” Poljubila ga je u obraz, obrisala ruž palcem pa se vratila za svoj stol. “Žao mi je zbog ovoga, nisam znao da će biti ovdje.”
“U redu je. Djeluje… drago.”
Parker se nasmijao. “Aha. U odnosu na piranu.”
Zahihotala sam se, a on mi je ponudio osmijeh osobe koja se brani. “Postat će toplija. Samo joj treba vremena.”
“Vjerojatno do tvojeg odlaska na Harvard.”
Razgovarali smo neumorno o hrani, Easternu, matematici pa čak i Krugu. Parker je bio šarmantan i duhovit, i govorio je samo prave stvari. Prilazili su različiti ljudi kako bi ga pozdravili i on me uvijek predstavljao uz ponosan smiješak. Doživljavali su ga kao zvijezdu između zidova restorana, međutim, kad smo odlazili, osjećala sam kako me svi odmjeravaju.
“Što sad?” pitala sam.
“Imam kolokvij iz komparativne anatomije kralježaka u ponedjeljak. Bojim se da moram učiti”, rekao je pokrivajući moju ruku svojom.
“Bolje ti nego ja”, rekla sam, nastojeći ne zvučati razočarano.
Odvezao me prema stanu, zatim me za ruku doveo do vrata.
“Hvala ti, Parker”, bila sam svjesna suludog smiješka na svojem licu. “Bilo mi je fantastično.”
“Je li prerano da dogovaramo drugi spoj?”
“Nimalo”, sjala sam.
“Mogu te nazvati sutra?”
“Savršeno.”
Zatim je nastupio trenutak čudne tišine. Dio spoja kojega sam se užasavala. Poljubiti ili ne poljubiti, padao mi je mrak na oči od tog pitanja. Prije nego što sam imala vremena dvojiti hoće li me poljubiti ili ne, dodirnuo je obje strane mojeg lica i privukao me k sebi, pritisnuvši svoje usne na moje. Bile su mekane i tople i predivne. Odmaknuo se jednom, zatim me ponovno poljubio.
“Čut ćemo se sutra, Abs.”
Mahnula sam, gledajući kako silazi prema svojem automobilu.
“Bok.”
Ponovno, kada sam se okrenula prema kvaki, vrata su se otvorila i ja sam pala naprijed. Travis me uhvatio i ponovno sam se osovila na noge.
“Hoćeš li prestati s tim?” rekla sam, zatvarajući za sobom vrata.
“Abs? Što si ti, neki video za vježbanje?” frknuo je nosom.
“Golub?” rekla sam s istim tonom gnušanja. “Dosadna ptica koja sere po pločniku?”
“Sviđa ti se Golub”, rekao je, braneći se. “To je golubica, atraktivna cura, karta koja dobiva. Ti si moja Golubica.”
Uhvatila sam ga za ruku da skinem cipele pa ušla u njegovu sobu. Dok sam se presvlačila u pidžamu, pokušavala sam i dalje biti ljuta na njega.
Travis je sjedio na krevetu i prekrižio ruke. “Jesi li se dobro zabavila?”
“Jesam”, uzdahnula sam. “Fantastično. Savršeno. On…”
Nisam se mogla sjetiti prikladne riječi kojom bih ga opisala, pa sam samo zamahnula glavom. “Je li te poljubio?”
Skupila sam usta i kimnula. “Ima stvarno mekane usne.”
Travis se užasnuo. “Ne zanima me kakve usne ima.”
“Vjeruj mi, to je važno. Uvijek budem toliko nervozna pri prvom poljupcu, ali ovaj nije bio tako loš.”
“Budeš nervozna zbog poljupca?” pitao je, sad već zabavljen.
“Samo prvog. Prezirem prvi poljubac.”
“I ja bih ga prezirao da sam ljubio Parkera Hayesa.”
Zahihotala sam se i otišla u kupaonicu kako bih skinula šminku s lica. Travis me pratio i naslonio se na vrata. “I izlazite li ponovno?”
“Da. Zvat će me sutra”, osušila sam lice i krenula hodnikom pa uskočila u krevet.
Travis se skinuo u bokserice i sjeo na krevet, okrenuvši mi leđa. Pomalo pogrbljen, djelovao je umoran. Mišići na leđima napeli su mu se dok se okretao prema meni da me pogleda. “Ako si se tako dobro zabavila, zašto si došla tako rano doma?”
“Ima ispit u ponedjeljak.”
Travis se namrštio. “Pa? Ne’š ti…”
“Pokušava se upisati na Harvard. Mora učiti.”
Puhnuo je, pužući na trbuhu. Gledala sam ga kako stavlja ruke pod jastuk, djelujući iznervirano.
“Da, to govori svima.”
“Ne budi šupak. Ima prioritete… Mislim da je odgovoran.”
“Ne bi li mu djevojka trebala biti prioritet?”
“Ja mu nisam djevojka. Bili smo samo na jednom spoju”, rekla sam.
“Pa što ste vas dvoje onda radili?”
Pogledala sam ga prljavim pogledom i nasmijao se. “Što? Znatiželjan sam.” Vidjevši da je iskren, opisala sam sve, od restorana i hrane pa do slatkih i smiješnih stvari koje je Parker rekao. Znala sam da su mi usta ostala u nekakvu iskrivljenu osmijehu, ali nisam se mogla prestati smijati dok sam opisivala tu savršenu večer.
Travis me gledao zabavljenim osmijehom dok sam ja blebetala, čak je imao i pitanja. Iako je djelovao frustrirano zbog situacije s Parkerom, imala sam osjećaj da uživa što me vidi sretnu. Travis se smirio sa svoje strane kreveta, a ja sam zijevnula. Gledali smo jedno u drugo na trenutak prije nego je uzdahnuo. “Drago mi je da si se zabavila, Golube. Zaslužuješ to.”
“Hvala”, nasmijala sam se. Zazvonio mi je telefon na noćnom ormariću i pogledala sam na ekran.
“Da?”
“Sutra je”, rekao je Parker.
Pogledala sam na sat i nasmijala se. Bilo je 12:01. “Da.”
“Pa onda, ponedjeljak navečer?” pitao je.
Pokrila sam usta za trenutak pa duboko udahnula. “O, da, ponedjeljak navečer je super.”
“Dobro. Vidimo se u ponedjeljak”, rekao je. Mogla sam čuti osmijeh u njegovu glasu.
Prekinula sam i pogledala Travisa koji me gledao i dosađivao se. Okrenula sam se od njega i sklupčala se, puna uzbuđenja.
“Prava si curica”, rekao je Travis.
Zakolutala sam očima. Okrenuo se i privukao mi lice k sebi.
“Stvarno ti se sviđa Parker?”
“Nemoj mi ovo uništavati, Travis!”
Gledao me na trenutak pa zatresao glavom, ponovno se okrećući na svoju stranu. “Parker Hayes.”
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
Ovo je .
Homepage nacije.
Imate važnu priču? Javite se na desk@index.hr ili klikom ovdje. Atraktivne fotografije i videe plaćamo.
Želite raditi na Indexu? Prijavite se ovdje.
Učitavanje komentara